Geopol in media: Bosnia and Herzegovina Faces a Diplomatic Test with Hungary’s New Government
As Hungary enters a post-Orbán political era, Bosnia and Herzegovina is being urged to move quickly—or risk falling behind. At a panel hosted by the Center for Geopolitical Studies (GEOPOL), analysts and former diplomats warned that Sarajevo must abandon its reactive posture and engage early with Budapest’s incoming leadership. The discussion, titled “Bosnia and Herzegovina and Hungary in the Post-Orbán Era,” framed the moment less as a rupture and more as a strategic opening. Ovaj članak dostupan je i na bosanskom jeziku Prof. Sead Turčalo, Dean of the Faculty of Political Science in Sarajevo, described Hungary’s political shift not as a dramatic ideological break, but as a recalibration within the same broad camp. “This wasn’t a liberal revolution,” he said, referring to the rise of Peter Magyar following the decline of Viktor Orbán. “What we’re seeing is a conservative normalization—Magyar comes from within those very circles.” From Passive Observer to Active Player For Turčalo, the real issue lies closer to home. Bosnia and Herzegovina, he argued, failed to counter the parallel diplomatic channels cultivated between Budapest and Republika Srpska during Orbán’s tenure—while simultaneously viewing Hungary primarily through the lens of EU integration. “That was a strategic blind spot,” he noted. “We now have a narrow window to reposition ourselves.” His message was direct: Sarajevo must establish contact with Hungary’s new government even before it is formally in place. Delay, he warned, could leave the country once again reacting rather than shaping events. Admir Lisica, director of GEOPOL, struck a similar tone—arguing that future relations will depend less on Budapest and more on Bosnia and Herzegovina’s own initiative. “The key is to set the agenda, not chase it,” he said, outlining potential avenues of cooperation ranging from academia and education to media and political networks. GEOPOL, he added, has already drafted a preliminary framework for engagement. At the top of that list is a contentious demand: the closure of the Hungarian intelligence outpost in Banja Luka, which panelists described as a legacy instrument of Orbán-era ties with Milorad Dodik. “Hungary doesn’t have to be an adversary,” Lisica said. “But whether it becomes a partner depends on us.” Rethinking Power—and Perception Prof. Emir Hadžikadunić, a former diplomat, broadened the lens. Bosnia and Herzegovina, he argued, still struggles to act as a subject in international relations—too often cast instead as an object shaped by others. Part of that, he suggested, stems from internal political constraints. But part also reflects a deeper mindset—an expectation of external protection that limits strategic autonomy. He framed Hungary’s political transition as carrying wider geopolitical implications, particularly for transatlantic relations. “This could mark a significant setback for American interventionism,” he said, pointing to what he described as a failed attempt to influence electoral dynamics in Europe. “Hungarians have shown they are not easily swayed—even by the administration of Donald Trump.” At the same time, Hadžikadunić pointed to pragmatic pathways forward. Hungary’s emerging political actors, including the Tisza movement, occupy ideological terrain familiar to several Bosnian parties aligned with the European People’s Party—opening the door for structured political engagement. Where Diplomacy Actually Happens For Fuad Đidić, the shift runs deeper than electoral outcomes. Modern diplomacy, he argued, is no longer anchored solely in ministries and embassies—but increasingly shaped in think tanks and ideological hubs. “The real conversations are happening elsewhere,” he said, citing institutions such as the Danube Institute in Budapest and the Valdai Club in Moscow. “That’s where narratives are built—and where influence is exercised.” Bosnia and Herzegovina, he suggested, has been slow to recognize this shift. The panel, attended by diplomats, lawmakers, academics, and students, underscored a broader point: Hungary’s political transition may be unfolding in Budapest—but its implications will be felt across the region. For Bosnia and Herzegovina, the question is no longer whether to engage—but how quickly, and on whose terms. Odgovor.ba
Geopol održao panel diskusiju “Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovo doba”
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol organizirao je panel-diskusiju „Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovo doba“. Na panel-diskusiji govorili su prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Emir Hadžikadunić, univerzitetski profesor i bivši diplomata, Fuad Đidić, bivši diplomata i publicista, te Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, dok je moderator bila Larisa Omerčić, novinarka portala Odgovor.ba. Turčalo se, između ostalog, osvrnuo na svoju prošlosedmičnu posjetu Slovačkoj te na reakcije ovog mađarskog susjeda na pobjedu Petera Magyara i pad Orbanovog režima. Turčalo je naglasio kako se mađarska politika u prethodnom periodu mogla okarakterisati kao maligna te da Bosna i Hercegovina može pomoći novoj vladi Mađarske u kontekstu redefiniranja odnosa. Fokus Turčala bio je na bosanskohercegovačkoj inicijativi, uz naglasak kako u politici vrijeme znači mnogo, te da ne treba čekati da ono iscuri, već treba brzo djelovati i definirati okvire saradnje. Lisica je istakao kako saradnja između Bosne i Hercegovine i Mađarske može biti redefinirana te da je ključ u bosanskohercegovačkoj inicijativi i nametanju tema, a ne reaktivnom djelovanju, koje je često prisutno u našem javnom prostoru. On je naveo da se saradnja treba razvijati u više smjerova, kao što su akademske inicijative, obrazovna saradnja, medijska i politička, te da se i Centar za geopolitička istraživanja – Geopol odlučio da ponudi određeni početni okvir potencijalne saradnje iz bosanskohercegovačkog ugla, uz definiranje početnih koraka koji će pospješiti ove odnose. U prvom redu, ključno je gašenje mađarskog obavještajnog centra u Banja Luci koji je služio interesima Orbana i Dodika. Hadžikadunić je, kao i prethodnici, svoje obraćanje bazirao na bosanskohercegovačkoj inicijativi te aktivnom djelovanju. On je istakao kako Bosna i Hercegovina treba ulužiti napore kako se ne bi i dalje posmatrala kao objekat u međunarodnim odnosima, već prelazila u subjekat. Taj proces usporava i stav u javnosti o potrebi vanjske zaštite te aktuelno ustrojstvo države. U kontekstu odnosa s Mađarskom, Hadžikadunić smatra da prostora za saradnju ima, te da saradnja može ići u više pravaca, a jedan je i povezivanje putem političkih inicijativa desnog centra kojima pripada mađarska Tisza, s obzirom da su stranke poput SDA, HDZ-a i druge članice EPP-a. SBiH, kao stranka centra, također ima priliku na toj osnovi uspostaviti saradnju s Tiszom i novom mađarskom vladom. Đidić je potencirao na stajalištu kako se današnja diplomatija ne vodi isključivo putem ministarstva vanjskih poslova, već da su think-thank organizacije kreatori vanjskopolitičkih inicijativa, uz navođenje konkretnih primjera unutar desničarskih krugova. Ovom izuzetno važnom panelu prisustvovao je značajan broj bosanskohercegovačkih diplomata, akademskih profesora, državnih i federalnih zastupnika, medijskih predstavnika te studenata.
KRUG 99: Izlaganje Admira Lisice, direktora Geopol-a
Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na poziv predsjednika Asocijacije nazavisnih intelektualaca KRUG 99 gospodina Adila Kulenovića, održao je predavanje na temu: “Rušenje ili prekompozicija internacionalnih odnosa – pozicija Bosne i Hercegovine” U nastavku možete pročitati sažetak njegovog izlaganja i pogledati potonje na prilpženom video linku: Admir Lisica, Krug 99, 25.1.2026. Aktuelni geopolitički trenutak kojem svjedočimo ukazuje da su promjene u internacionalnim odnosima realnost koja nas očekuje u predstojećem periodu. Promjene koje se dešavaju veoma brzo, ukazju nam na to da je prekompozicija u odnosima nešto što se čini neizbiježnim u ovom trenutku. Eklatantan primjer kreiranja distinkcije u odnosima dojučerašnjih čvrstih partnera jeste odnos na relaciji SAD i Evropa. Za razumijevanje aktuelnog američkog odnosa prema svojim najznačajnijim saveznicima potrebno je pojasniti nekoliko prijelomnih historijskih trenutaka koji su američkoj politici omogućili kreiranje dinamike odnosa po vlastitim željama. Prema mišljenju britanskog diplomate i autora Roberta Coopera, imperijalni instinkti kod evropskih zemalja su mrtvi, što je utjecalo na razvijanje evropske ovisnosti o volji SAD-a. Međusobna netrpeljivost država unutar Evrope, izazvana velikim ratovima, utjecala je na njihovu razjedinjenost, što su SAD znalački iskoristile u smjeru ostvarenja vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva. Ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat kasne 1917. godine donio je državama pripadnicama Antante pobjedu, a SAD prednost nad evropskim državama, koja nije uravnotežena do danas. Stoga je odluka tadašnjeg američkog predsjednika Wilsona da SAD uđu u rat, u geopolitičkom smislu, bila vizionarska. Na sličan je način američka strana postupila i u Drugom svjetskom ratu, kada se pridružuje Saveznicima nakon objave rata Japanu. Hladnoratovska era ili bipolarni sistem odnosa nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do pada Željezne zavjese, omogućili su SAD-u uspostavljanje američke liberalne hegemonije i američkog intervencionizma. Time je oblikovana njihova vanjska politika, koja im je, u konačnici, omogućila primat u odnosima sa evropskim partnerima. Oko 400.000 američkih vojnika predstavljalo je „sigurnosni kišobran“ za Evropljane tokom Hladnog rata, a ta brojka smanjena je početkom 1990-ih, ali su američke trupe ostale prisutne u evropskim bazama. Odnos SAD–Evropa od 1990-ih do danas izgleda poprilično konzistentan zahvaljujući američkim nametanjima i evropskim pristancima. Potvrda ovoj tezi može se uvidjeti u nekoliko ključnih međusobnih odnosa, koji su ispoštovani s evropske, ali ne i američke strane. Protokol u Kyotu, s ciljem smanjenja štetnih emisija, potpisale su evropske države, a SAD je to odbio, navodeći da bi takva odluka proizvela značajne gubitke za njihovu ekonomiju. Drugi primjer nesrazmjera u odnosima jeste formiranje „Međunarodnog krivičnog suda“, definiranog „Rimskim statutom“ iz 2002. godine. Prvobitno, SAD je prihvatio ovaj ugovor pod administracijom Clintona, dok je njegov nasljednik Bush ovu odluku poništio. Evropski partneri nisu ništa ozbiljnije učinili po pitanju promjene mišljenja američkih saveznika prema ovim, ali i drugim sličnim pitanjima u kojem je SAD imao drugačije viđenje od svojih saveznika. U toj partiji šaha, Evropa/EU bude često suptilno poražena, što je bilo osjetno i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada dolazi do promjene cjelokupnog ratnog toka nakon 1993. godine, kada se SAD uključuje u rješavanje sukoba. Uzmemo li u obzir pregovore vođene u Lisabonu ili Ženevi te kasnije u Vašingtonu i Daytonu, lahko je spoznati razliku u kontekstu američke aktivnosti u odnosu na evropsku pasivnost. Čini se da Evropa ni danas ne može riješiti velike geopolitičke izazove bez američke intervencije, što potvrđuje dugotrajna ruska agresija na Ukrajinu. SAD su svjesne svoje superiornosti, što Trump demonstrira maksimalnim pritiskom na evropske partnere, od kojih je isposlovao u Hagu 5 % izdvajanja za odbranu, a ranije ekonomske sankcije Rusiji, koje su njemačkoj ekonomiji, čija je industrija ovisna o jeftinim ruskim energentima, napravile ozbiljne probleme. Ova činjenica ne ugrožava Trumpa, već građane Njemačke, koji prema Wolfgangu Munchau, geopolitičkom analitičaru, novinaru i autoru njemačko-britanskog porijekla, dovodi do urušavanja njemačke ekonomije. Znajući koliko je značajan dio Evrope povezan s Njemačkom, jasno je da se njemački problem neće zadržati samo unutar Njemačke. Šta možemo zaključiti? Jednostavno, Evropa više od jednog stoljeća nije smogla snage da SAD-u kaže „NE“ niti je uspjela da samostalno brine o svojim sigurnosnim izazovima. Prepuštanje inicijative SAD-u, koje vješto koriste svoju poziciju jedine svjetske supersile, u evropskoj diplomatiji dovelo je do uvjerenja da se odluke SAD ne propituju, već im se pokorava. Sada, kada je Trump otišao nekoliko koraka više od očekivanog i za najpopustljivije, dogodio se Grenland, koji će, očigledno, biti ispit za evropsku zrelost, koja, ukoliko povuče korisne diplomatske poteze, može pokazati svojim najvažnijim saveznicima da su ravnopravni partneri, a ne nijemi posmatrači. Ukoliko evropska diplomatija posustane u kontekstu Grenlanda, SAD, tačnije Trumpova administracija, neće imati razlog za redefiniranje odnosa u narednom periodu, već će i u kontekstu drugih pitanja nastojati da se nametne kao evropski tutor, a ne partner. Važan putokaz za razumijevanje budućih međunarodnih odnosa, ali i za smjer u kojem treba ići Bosna i Hercegovina, jeste prošlosedmični globalni forum održan u švicarskom Davosu. Ovaj veoma važni skup na kojem učestvuju diplomate, biznismeni, intelektualci i lobisti, svake godine predstavlja veoma važno mjesto susreta „velikih“, „srednjih“ i „malih“, koji traže priliku za ostvarivanje ekonomskih, ali i geopolitičkih ciljeva. Dinamika na Forumu u Davosu često ovisi od globalnih kretanja, ali je jasno da svake godine u planinskom švicarskom gradiću borave policy makeri današnjice. Nije bilo teško predvidjeti da će ovogodišnji Svjetski ekonomski forum biti izuzetno važan događaj, na kojem će se govoriti o ključnim pitanjima današnjice. Trumpova vanjska politika i pritisak na evropske „partnere“ u kontekstu pitanja Grenlanda nametali su se kao najvažnija tema, ali je ipak prijelomni trenutak ovogodišnjeg susreta u Davosu bio govor kanadskog premijera Marka Carneya, koji je jednostavnim jezikom pojasnio aktuelne geopolitičke procese koji se odvijaju, uz perpetuiranje stava da je stari poredak došao do svog vrhunca te da zbog toga ne treba žaliti, a što je ujedno poziv svim ostalim akterima da se pripreme za nadolazeće promjene u međunarodnim odnosima. Dvije ključne rečenice u govoru Carneya svojevrstan su poziv za promišljanje i unutar Bosne i Hercegovine. U prvom redu, njegovo podsjećanje na Tukidita koji je istakao da „jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“. Po nas možda i važnija rečenica jeste njegova konstatacija da
Geopol u medijima
Pobjeda – CG Danas – SRB CIVIL – SMKD Hayat Slobodna Bosna Dnevni Avaz Politicki.ba Odgovor Klix
Hayat TV: Veličanin i Gradaščević o promociji knjige i aktivnosti Geopol-a
U nastavku možete pogledati gostovanje Ermina Veličanina, autora knjige “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” i člana U.O. Geopol-a, te Mustafe Gradaščevića, predsjednika U.O. Geopol-a u emisiji DDBiH na Hayat TV.
Intervju člana U.O. Ermina Veličanina za Stav.ba
Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” uglednog advokata i doktoranta na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Ermina Veličanina donosi svjež i interdisciplinaran uvid u jedan od važnih, ali često nedovoljno analiziranih momenata savremene političke historije Bosne i Hercegovine. Kroz spoj prava, politologije, filozofije i historije, Veličanin otvara pitanja koja direktno zadiru u svakodnevnu političku realnost Bosne i Hercegovine – da li je Vašingtonski sporazum bio most ka miru ili temelj dugotrajnih podjela? U intervjuu za Stav, autor govori o motivima za pisanje knjige, slabostima dosadašnjih istraživanja, te o tome zašto razumijevanje Sporazuma znači razumijevanje današnjih političkih blokada u Federaciji BiH. Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” Kako je kazao na početku razgovora, nastojao je da knjiga bude pisana jezikom koji ne opterećuje previše čitatelja akademskim žargonom, ali da istovremeno zadrži neophodnu naučnu preciznost, jer, kako ističe, smatra da je tema Vašingtonskog sporazuma značajna ne samo za stručnjake, već i za sve građane koji žele razumjeti današnju Bosnu i Hercegovinu. U knjizi autor koristi interdisciplinarni pristup – spaja pravo, politologiju, filozofiju i savremene historijske procese. Govorio je i o prednosti i zamkama takvog metodološkog pristupa. – Prednost interdisciplinarnog pristupa je u tome što omogućava cjelovitije razumijevanje složenih političko-pravnih fenomena. Vašingtonski sporazum nije samo pravni dokument, on je i politička nagodba, historijski prijelom i filozofska dilema o smislu države. S druge strane, zamka takvog pristupa je mogućnost da se izgubi fokus. Znajući za ovo u toku pisanja knjige pokušao sam zadržati jasnoću i dosljednu metodologiju kako bi svaka ta disciplina doprinijela razumijevanju sadržaja – naveo je Veličanin. On je uočio da se većina dosadašnjih istraživanja fokusira ili isključivo na vojno-politički kontekst, ili na institucionalno-pravni okvir FBiH, bez dublje analize odnosa između ta dva nivoa, te je svojim istraživanjem Vašingtonskog sporazuma to htio nadomjestiti. – Htio sam pokazati da Vašingtonski sporazum nije samo akt koji je zaustavio sukobe, već i akt koji je trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije, a onda i Bosne i Hercegovine. U tom smislu, knjiga pokušava da popuni prazninu između pravnog i političkog čitanja Sporazuma – kazao je on. Veličanin: Sporazum trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije U knjizi se bavi pitanjem da li je Vašingtonski sporazum donio konsocijacijski model ili kontinuitet podjela. Pitali smo ga koji je najubjedljiviji argument u prilog jednoj, a šta u prilog drugoj tezi. – U prilog tezi o konsocijaciji govori činjenica da je Sporazum uspostavio institucionalni okvir saradnje dva tadašnja politička entiteta – bosanskog i bošnjačkog sa jedne strane i hrvatskog s druge – s ciljem prevazilaženja sukoba i strahova putem dijeljenja vlasti. Međutim, u praksi se taj okvir često pretvara u mehanizam blokada. To ide u prilog tezi o kontinuitetu podjela. Dakle, Vašingtonski sporazum je stvorio sistem koji je u teoriji trebao biti most, a u praksi je često granica – ocijenio je Veličanin. On smatra da je u datom trenutku, 1994. godine, Sporazum bio neophodan kako bi označio kraj besmislenog oružanog sukoba i donio stvaranje pretpostavki za zajednički nastup ka miru. – Međutim, dugoročno gledano, ugrađene etničke komponente vlasti postale su temelj institucionalnih podjela koje i danas osjećamo. Dakle, Vašington je bio kompromis iz nužde, ali i početak institucionalnog modela koji još nije prevaziđen. Na čitaocu je da zaključi da li je model vlasti uspostavljen Sporazumom generator povjerenja ili alat za mirnodobsko ostvarenja ratnih ciljeva – izjavio je on za Stav. Govorio je odlukama Vašingtonskog sporazuma, koje smatra presudnim za današnje funkcionisanje Bosne i Hercegovine. – Prvo, formiranjem Federacije BiH je definisana entitetska struktura države prije Dejtona. Drugo, uspostavljanje kantonalnog sistema koji je zamišljen kao decentralizacija, a postao izvor političke fragmentacije. Treće, faktička marginalizacija Republike BiH kao državnog subjekta u procesu pregovora, što je imalo dugoročne posljedice za ustavni kontinuitet i suverenitet države – ocijenio je naš sagovornik. Veličanin: Vašington je bio kompromis iz nužde On u knjizi razmatra i ulogu konsocijacijskog modela. – Konsocijacija, kao model podjele vlasti među etničkim grupama, može biti privremeno rješenje za stabilizaciju, ali dugoročno je teško spojiva s evropskim principima meritokratije, građanske jednakosti i funkcionalne države. Evropske integracije zahtijevaju racionalizaciju institucija i prevazilaženje etničkog ekskluzivizma. U tom smislu, BiH mora pronaći način da transformiše konsocijaciju u model građanskog pluralizma – kazao je Veličanin. Ako bismo zamislili alternativni scenario – kako bi izgledala Bosna i Hercegovina danas da Vašingtonski sporazum nije potpisan ili da je bio koncipiran drugačije, također smo pitali autora. – Bez Vašingtonskog sporazuma rat između Armije BiH i HVO-a bi vjerovatno potrajao, što bi onemogućilo kasniji Dejtonski sporazum i međunarodno priznanje državnosti u cjelini. Opet, da je Vašington bio koncipiran više na građanskim, a manje na etničkim principima, Federacija bi danas mogla biti funkcionalniji entitet i uzor integracije – smatra on. Najvažnija poruka za čitateljstvo je, kako ističe, da Bosna i Hercegovina nije slučajnost, već rezultat brojnih političkih odluka i kompromisa koji su oblikovali njenu sadašnjost. – Kritičko čitanje dokumenata poput Vašingtonskog sporazuma nije samo akademski zadatak, nego i čin odgovornosti prema društvu – poručio je, između ostalog, Veličanin. Veličanin: Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa Dodao je da se Vašingtonski sporazum može promatrati i kao polazište za razumijevanje današnjih političkih blokada i kriza u Federaciji. – Blokade u Federaciji, naročito u implementaciji vlasti, imaju svoje korijene upravo u konstrukciji Vašingtonskog modela – u etničkoj simetriji, dvostrukim legitimnostima i nejasnoj podjeli nadležnosti. Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa, pa i razloga zašto se Bosna i Hercegovina kreće između funkcionalnosti i zastoja – kazao je on. Također, napravio je sponu između naučnog istraživanja i praktične politike, uz napomenu da knjige poput ove mogu utjecati na promišljanje političkih aktera. – Vjerujem da nauka ima odgovornost da ponudi argumente. Ova knjiga ne pretenduje da mijenja politiku, ali vjerujem da može doprinijeti razmijevanju da država služi stabilnosti društva kako bi se ono moglo razvijati, a da je stabilnost moguće graditi samo na jednakosti i pravdi, a ne na podjelama – akcentirao je Veličanin. Na kraju razgovora, najavio je da nas očekuju i promocije ove knjige uskoro. – Planirane su promocije u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, a zatim i u nekoliko univerzitetskih centara u regiji. Želja mi je da se
Intervju direktora Geopol-a za hrvatski dnevni list “Glas Slavonije”
Ako se vratimo u prošlost, lako ćemo uočiti da previranja i rivalstva na relaciji Europa – SAD traju desetljećima. Dobra objašnjenja tih odnosa daje nam knjiga “The Breaking of Nations: Order and Chaos in the 21. Century”, objavljena 2003. u izdanju Atlantic Pressa. Nama dostupuno izdanje, pod nazivom “Slom država: poredak i kaos u 21. stoljeću”, objavljeno je 2009. u Zagrebu – kaže Admir Lisica, doktorand na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, te u nastavku intervjua za GLAS SLAVONIJE dodaje: – Ovdje možemo primijetiti kako jedan iskusni diplomat, usto i Britanac, navodi europske slabosti i očitu superiornost SAD-a u više segmenata. Tradicionalni saveznici često su i suparnici, a u većini slučajeva primat i liderstvo pripisuju se SAD-u. Slično je i u aktualnim geopolitičkom trenutku, kada vidimo kako Trump ne bira način na koji će promovirati američku superiornost na račun slabosti ostalih, koje želi podčiniti sebi u svim segmentima. Odluka NATO saveza da će izdvajati više za odbranu pokazala je da je Trump taj koji nameće pravila, te da će EU i Velikoj Britaniji ostati prostora onoliko koliko zapravo Trump misli da je dobro. To nas upućuje na slabosti i dezorijentiranosti glavnih sila u Europi, u prvom redu Francuske, Njemčake i Velike Britanije. Nejedinstvo EU-a također je faktor koji Europu čini slabom u očima američkih diplomata. Primjer nerazmjernog i “inat” odnosa Budimpešte prema Bruxellesu još je jedan pokazatelj da u ovom trenutku Europa nije ta koja je sposobna rješavati velika globalna pitanja bez asistencije SAD-a. To je moguće promijeniti konsolidacijom, odlučnim stavom te manje izraženim osjećajem ovisnosti europskih država, koje SAD gledaju kao paradigmu djelovanja, ali i zaštitnika koji će rješavati njihove sigurnosne brige. O POVIJESNIM REFERENCAMA…? – U turbulentnoj sadašnjosti često nastojimo pronaći razloge u prošlim događajima, te historija/povijest mogu poslužiti za preispitivanje. U ovom trenutku bih dvadesete i tridesete godine prošloga stoljeća poistovjetio s aktualnim stanjem u segmentu rasta desnih pokreta diljem Europe, što smo imali. Naravno, usprkos aktualnim geopolitičkim previranjima i ratovima koji bukte, Europa je u nešto drukčijoj situaciji danas. Prije svega zbog postojanja NATO saveza, koji je, uza sve svoje mane, siguran kišobran i jamac da se na europskom kontinentu ne može dogoditi katastrofa poput Drugog svjetskog rata. Ono što je osjetno, sasvim sigurno jest da europske države nemaju takvu moć ni ulogu u procesima kao što je to bilo prije stotinjak godina. Čini mi se da sadašnja Europa, koja je jaka, ne iskorištava dovoljno svoje kapacitete. Čini se kako je Putin podcijenjen, te da se u europskim krugovima nije računalo da će se Rusija oduprijeti sankcijama i visokosofisticiranom naoružanju koje su Europa i SAD džentlmenski dodjeljivali Ukrajini od početka ruske invazije na Ukrajinu. Prema nedavno održanim sastancima, i ovom posljednjem Putina i Trumpa, sve je izglednija opcija da će epilog ukrajinskog rata uključivati i određene ustupke ruskoj strani, što može uključivati i priznavanje kontrole nad okupiranim teritorijama. Izgleda da Trump ne bi imao ništa protiv toga, što je suprotno stavovima EU-a i Velike Britanije. Da nismo naučili ništa iz prethodnih povijesnih procesa, dokaz je i podcjenjivanje Rusije, koja je od nepoželjnog gosta ponovo vraćena za stol. To je realpolitika, ona nije onakva kako bismo je mi željeli poimati, nego onakva kako odgovara stanju na terenu. Povjerenje u sebe i svoje kapacitete EU i Velika Britanija mogu vratiti većim angažmanom oko Ukrajine, te uvjeravanjem Trumpa da je njihova agenda za rješenje ukrajinskog rata prihvatljivija. Prema aktualnom stanju na terenu, to potonje daleko je od realnosti. Ne treba zaboraviti koliko je Rusiji važna Ukrajina, te utjecaj na nju. O tome je još početkom devedesetih pisao Zbigniew Brzezinski u svojoj knjizi “Velika šahovska tabla”. On, naime, inzistira na tezi da “bez Ukrajine Rusija prestaje biti euroazijskim imperijem”. U tome se sagledava i cjelokupna borba Rusije da na svaki mogući način ima političku i teritorijalnu kontrolu nad Ukrajinom. O PODREĐENOM POLOŽAJU…? – Čini mi se da je Europa nesigurna u svoje kapacitete i odbrambenu sposobnost bez skrbništva SAD-a o njima. Ovakvo stanje, u kojem je SAD u superiornom položaju u odnosu prema Europi, vidljivo je još od vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata. U kontekstu naoružavanja, Europa se složila da unutar NATO saveza prihvati Trumpove zahtjeve o povećanim izdvajanjima u tu svrhu. Što se sankcija tiče, s ove distance, jasno je da sankcije nisu postigle željeni efekat, te se ta strategija prema Rusiji pokazala nedovoljna kako bi je disciplinirala. Primjera radi, zapadne sankcije Iranu traju nekoliko desetljeća, te, iako su višestruko rigorozinije nego ono Rusiji, također ne daju još uvijek željeni efekt, što su europske države trebale imati na umu u kontekstu ovakvog pristupa Rusiji. U konačnici, usprkos ruskoj agresiji, vjerojatno nas u predstojećem razdoblju očekuje i europski mekši pristup Rusiji, gdje će se rješenja tražiti u diplomatskim okvirima. Takav epilog izvjesniji je nakon posljednjeg sastanka Putina i Trumpa. O NOVOJ PARADIGMI…? – Oni koji su kreirali liberalni sustav sada, izgleda, odustaju od takve ideje, te populariziraju nametanje nove paradigme ponašanja na globalnoj razini. Pitanje je hoće li Trump tijekom svog mandata uspjeti potpuno realizirati sve zamisli, koje se razlikuju od onoga što smo imali na sceni u prethodnom razdoblju. Ono što se nameće kao realnost jest multipolarnost i nužnost diversifikacije vanjske politike, posebno za manje države. Epilog rata u Ukrajini te posljedice genocida u Gazi i indolentnost prema zločinima koje čini Izrael sigurno će promijeniti neke stvari. Tektonska pomicanja na međunarodnoj razini su vidljiva. Uloge nekih država postaju važnije nego prije, tu svakako vrijedi spomenuti Saudijsku Arabiju, Tursku, pa i Azerbajdžan, geopolitičke stožere koji će imati važnu ulogu u nadolazećenim procesima. Usto, te države poprilično dobro surađuju i s novom američkom administracijom, što povećava njihovu relevantnost na globalnom planu. O ODNOSIMA U REGIJI…? – U interesantnoj studiji “Nacionalnost muslimana”, objavljenoj sada već davne 1981. godine u Rijeci, autor Kasim Suljević ističe kako je geopolitički položaj Bosne i Hercegovine pogodovao tome da ona bude geopolitički objekt. On dalje ističe kako Bosna i Hercegovina zbog geopolitičkog položaja i smještaja biva u fokusu međunarodne diplomacije. Velik utjecaj na Bosnu i Hercegovinu kroz povijest imale
U Sarajevu i Konjicu promovirana knjiga “Kako je Izrael okupirao i zauzeo palestinsku teritoriju: najdugovječniji savremeni sukob”
U Sarajevu i Konjicu promovirana knjiga “Kako je Izrael okupirao i zauzeo palestinsku teritoriju: najdugovječniji savremeni sukob”, autora Haruna Nuhanovića, saradnika Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. Na promocijama su govorili autor Harun Nuhanović, vojno-sigurnosni analitičar Geopol-a Nedžad Ahatović, geopolitički analitičar Osman Softić, saradnik Geopol-a Semir Sejfović, te predsjednik UO i direktor Geopol-a Mustafa Gradaščević i Admir Lisica. Promocijama je prisustvovao značajan broj posjetilaca, što potvrđuje interes za temom koja je tematizirana u okviru izdavačke djelatnosti Geopola-a Detaljnije o promocijama na sljedećim linkovima: Konjic Sarajevo https://www.klix.ba/vijesti/bih/knjiga-kako-je-izrael-zauzeo-palestinsku-teritoriju-otkriva-korijene-najdugovjecnijeg-savremenog-sukoba/250722012
Hayat TV: Nuhanović o novom izdavačkom projektu Geopol-a
Harun Nuhanović, novinar Hayat.ba portala i saradnik Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, u emisiji “DDBiH” na Hayat TV, predstavio je svoju autorsku knjigu ”Kako je Izrael okupirao palestinsku teritoriju: Najdugovječniji savremeni sukob”, koja je objavljena u sklopu izdavačke djelatnosti Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. U nastavku video gostovanja:
Član U.O. Geopol-a Ermin Veličanin, na Radio BIR govorio o održanoj konferenciji “Geoekonomija: Šta dijaspora može uraditi”?
Član U.O. Geopol-a Ermin Veličanin, na Radio BIR govorio o održanoj konferenciji “Geoekonomija: Šta dijaspora može uraditi?”. Gostovanje možete pogledati na našem youtube kanalu: