Skoplje: Direktora Geopol-a učestvovao na međunarodnoj konferenciji “Defending Democracy and Human Rights in the Face of War, Nationalism, and Authoritarianism”
U Skoplju je održana velika međunarodna konferencija “Odbrana demokracije i ljudskih prava u uvjetima rata, nacionalizma i autoritarizma”, u organizaciji CIVIL – Freedom Center (Sjeverna Makedonija) i MEDIA DIALOG / Y4M (North Rhine-Westphalia, Njemačka). Konferencija je okupila dvadeset pet učesnika iz regiona, Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Univerzitetski profesori, politički predstavnici, istraživači na polju međunarodnih odnosa, medijski profesionalci te bivše diplomate, razgovarale su o rastu desnih pokreta, nacionalizmu, autoritarizmu, te sigurnosnim izazovima koji su uzrokovani aktuelnim geopolitičkim događajima. Jedan od govornika na panelu “Uspon krajnje desnog nacionalizma” bio je Admir Lisica, doktorant Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. Lisica je tokom razgovora apostrofirao važnost ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, što je obrazložio kontinuiranim prijetnjama koje dolaze od Rusije i njihovih proksija. Shodno tome, referirao se i na skandaloznu izjavu ambasadora Rusije u Bosni i Hercegovini Kalabuhova koji je rekao da je “podmetnuta bomba ispod Bosne i Hercegovine”. Admir Lisica U kontekstu rasta desnih politika naveo je da je trenutna realnost da Evropa daje podršku desnici u državama poput Italije, Francuske, Njemačke, što ohrabruje Milorada Dodika koji nakon pobjede Trumpa računa da će njegova veza s Orbanom biti nit potrebna za ostvarivanje vlastitih separatističkih inspiracija. Govoreći o potrebi razumijevanja situacije u Bosni i Hercegovini od strane SAD, EU i Velike Britanije, naveo je stavove bivšeg britanskog premijera Davida Camerona koji je naglasio kako je “Srbija proxy Rusije”, što je dovoljno upozorenje Zapadu da moraju biti odlučniji i iskreniji prema Bosni i Hercegovini i geopolitičkim izazovima sa kojima se suočava. Na četiri tematski organizirana panela govorili su između ostalog Xhabir Deralla, predsjednik CIVIL Freedom centra, dr. Christiane Eilders sa Heinrich Heine Universiteta u Disseldorfu, Dr. Sasho Ordanoski, njemačka diplomatkinja Gudrun Steinacker, dr. Konstantinas Andrijauskas s Univerziteta u Vilnusu, Edward Joseph s Hopkins Univerziteta i drugi.
Mediji o konferenciji “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine” održanoj u Beču
Mediji o konferenciji “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine” održanoj u Beču: Klix Slobodna Bosna Anadolija Balkan Avaz FENA Federalna
Intervju direktora GEOPOL-a Admira Lisice za Radio Sarajevo
RADIO SARAJEVO Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL, poznat je po svojim analizama o aktuelnim političkim temama u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu. Kao istraživač s fokusom na regionalne političke odnose, međunarodne politike i dijasporne zajednice, Lisica se etablirao kao relevantan glas u analizama složenih političkih dinamika u regiji. U ekskluzivnom razgovoru za Radiosarajevo.ba, Lisica je detaljno govorio o izazovima bh. diplomatije, perspektivama euroatlantskih integracija, te aktuelnim pitanjima vezanim za političku situaciju u regiji. Diplomatski uspjesi iz prošlosti kao model za budućnost Bosanskohercegovačka diplomatija, prema Lisici, doživjela je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je, kako on kaže, Bosna i Hercegovina uspjela ostvariti izvanredne diplomatske uspjehe uprkos teškim okolnostima. “Bosanska diplomatija imala je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na njenom samom početku kada se izuzetno mudrim i pronicljivim pristupom od strane političara poput Alije Izetbegovića, dr. Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića i drugih uspjelo postići puno toga,” ističe Lisica. “Danas, kada pravimo uporedbu s tim vremenom, jasno je da okolnosti nisu iste, ali je također vidljivo i to da smo prije više od 30 godina imali značajno bolje kadrove u diplomatiji nego je to slučaj danas,” upozorava Lisica. On dalje pojašnjava kako je današnja bosanska diplomatija suočena s izazovima koji proizlaze iz složenog ustrojstva države. “Ono što otežava posao bosanske diplomatije jeste ustrojstvo države Bosne i Hercegovine, te praksa da se u diplomatiju ne šalju oni najbolji, nego je prije toga bitno ispoštovati nacionalni ključ,” kaže Lisica, ističući da takve prakse često rezultiraju imenovanjem nedovoljno kompetentnih pojedinaca na važne diplomatske funkcije. Lisica se osvrće i na današnju situaciju u kojoj, prema njegovim riječima, postoji prostor za poboljšanje bosanskohercegovačke diplomatske pozicije na međunarodnoj sceni. Iako prepoznaje određene pozitivne promjene, posebno u kontekstu prisutnosti kreatora vanjske politike na različitim svjetskim adresama, naglašava kako je potrebno učiniti više da se ti napori ne bi završili samo na “marginama”, već da bi dali konkretne rezultate. “Bez strateškog i dugoročnog pristupa, teško je očekivati da ćemo uspjeti iskoristiti sve mogućnosti koje se nude u današnjem globalnom okruženju,” smatra Lisica. Pisanje vlastite historije – imperativ za Bošnjake Knjiga “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih izazova: političko stasavanje jedne nacije”, čiji je autor Admir Lisica, doživjela je čak tri izdanja u manje od dvije godine. Ova činjenica, prema autoru, svjedoči o rastućoj svijesti o važnosti samostalnog pisanja vlastite historije. “Važno je da konačno pišemo o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u Sarajevu, a ne da o nama pišu Zagreb i Beograd,” naglašava Lisica. Prema njegovim riječima, Bošnjaci moraju preuzeti inicijativu u dokumentovanju i analiziranju vlastite historije, jer jedino tako mogu osigurati da njihova priča bude ispričana na pravi način. Lisica se osvrće i na važnost kontinuiranog rada na jačanju svijesti o bošnjačkom identitetu, posebno u kontekstu savremenih globalnih izazova. “Političko stasavanje Bošnjaka kao nacije je proces koji traje, i u tom kontekstu važno je da ne samo da se piše i govori o Bošnjacima, već da se i aktivno radi na očuvanju i promociji njihovog identiteta,” objašnjava on. Bosna i Hercegovina na raskršću euroatlantskih integracija Kada je riječ o euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine, Lisica ne skriva svoju skepsu prema optimističnim izjavama aktuelne političke elite. “Ako slušamo aktuelnu političku elitu, reklo bi se da nikada nismo bili bliži Evropskoj uniji, ali ipak realnost je nešto drugačija,” ističe Lisica, dodajući kako trenutna situacija ne odražava stvarni napredak ka članstvu u EU. Prema njegovim riječima, dodatne mjere koje će uskoro biti uvedene za ulazak u zemlje Evropske unije predstavljaju korak unazad, a ne naprijed. Lisica se posebno osvrće na problem separatizma, koji propagira Milorad Dodik. “Naravno, u Bosni i Hercegovini je problem srpski separatizam koji proklamira Milorad Dodik, a na koji međunarodna zajednica ne reaguje adekvatno,” upozorava Lisica. Što se tiče euroatlanskih integracija Lisica smatra da je znatno važnije da BiH postane članica NATO saveza. “Za Bosnu i Hercegovinu je NATO put veći prioritet od Evropske unije, te se sva raspoloživa sredstva trebaju usmjeriti kako bismo postali naredna članica NATO saveza,” kaže Lisica, dodajući da je to ključno za dugoročnu stabilnost i sigurnost zemlje. Lisica također ističe kako se u posljednje vrijeme u javnom prostoru gotovo i ne spominje NATO put Bosne i Hercegovine, što smatra ozbiljnim propustom. “Čini mi se da u našem slučaju bez NATO članstva, neće biti ni EU,” zaključuje on, sugerirajući da je NATO integracija neophodan korak ka bilo kakvom ozbiljnom napretku u evropskim integracijama. Regionalna saradnja i naoružavanje – prijetnja ili prilika? Govoreći o nedavnim geopolitičkim događajima, Lisica izražava zabrinutost zbog naoružavanja susjednih zemalja, što značajno utiče na regionalnu sigurnost. Kao jedan od organizatora konferencije posvećene regionalnoj saradnji, Lisica je direktno uključen u analizu aktuelnih odnosa na Zapadnom Balkanu. “Naoružavanje komšija i susjeda nam ne daje optimizam da uskoro možemo biti okrenuti jedni drugima i sarađivati na prijateljskoj i fer osnovi,” kaže Lisica, dodajući kako trenutna situacija zahtijeva ozbiljniji pristup i reakciju, kako od strane bošnjačkih političara, tako i od međunarodne zajednice. On upozorava kako zapadne zemlje ne reagiraju adekvatno na ove izazove, te posebno ističe Francusku, koja naoružava Srbiju, zemlju koja je, prema njegovim riječima, prisno vezana za Putinovu Rusiju. “Dok komšije i susjedi ne odustanu od svojih ekspanzionističkih politika prema Bosni i Hercegovini, ne možemo govoriti o tome da su se stvorili uslovi za prijateljsku saradnju na Zapadnom Balkanu,” tvrdi Lisica, naglašavajući kako inicijative poput “Open Balkana” nemaju smisla u ovakvom okruženju, jer jednostavno nisu iskrene. Lisica također smatra da trenutna bošnjačka politička elita nije adekvatno reagirala na ove izazove, što dodatno otežava poziciju Bosne i Hercegovine u regionalnim odnosima. “Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini, tu mislim na bošnjačke političare i one koji uživaju beneficije bošnjačke političke kvote, nisu adekvatno reagirali,” kaže on, dodajući da bez odlučnog i proaktivnog pristupa Bošnjaka, Bosna i Hercegovina riskira da ostane marginalizirana u regionalnim procesima. Politička nestabilnost u Crnoj Gori i Kosovu – ogledalo širih problema na Balkanu Lisica naglašava kako politička nestabilnost u Crnoj Gori, koja traje od 2020. godine, ima široke posljedice na odnose u regiji. “U Crnoj Gori od 2020. godine imamo političku nestabilnost te jedan vanjskopolitički zaokret, koji je kulminirao posljednjih mjeseci i u odnosu Crne Gore prema Hrvatskoj,” ističe Lisica, dodajući kako je trenutna vlast u Podgorici pod velikim
Mediji o konferenciji “Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova”
Klix.ba Vijesti.ba FTV BHRT BHRT – intervju Admir Čavalić i Semir Sejfović BHRT – intervju Admir Lisica Hayat TV – intervju Ahmedin Škrijelj Hayat TV – intervju Mustafa Gradaščević CDM
Patria: Panel diskusija na IUS-u
(Patria) – Centar za geopolitička istraživanja (GEOPOL) sinoć je na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) na Ilidži, u saradnji sa Balkan Studies Center, organizovao panel-diskusiju pod nazivom “Uzroci zastoja euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine”. U kontekstu sve intenzivnijih negativnih unutrašnjih, regionalnih i evropskih procesa koji koče euroatlantske integracije BiH, GEOPOL smatra neophodnim da se analizira trenutno stanje i ponude rješenja za izlazak iz začaranog kruga u kojem se BiH već duže vrijeme nalazi. Profesor na IUS-u i geopolitički analitičar Jahja Muhasilović smatra da je euroatlantski put BiH trenutno u zastoju jer se BiH i dalje uvijek bori za svoj teritorijalni integritet i suverenitet. – Zbog separatističkih politika koje se vode unutar BiH, njen euroatlantski put stavljen je u drugi plan. Sve dok se ne riješi njeno teritorijalno pitanje suverenosti, suvišno je govoriti o tom putu. Mi smo se danas okupili da analiziramo razloge zašto je došlo do tog zastoja. Lično sam mišljenja da EU u ovakvoj konstelaciji odnosa u BiH ne bi bilo dobro rješenje za nas iz razloga što bi se ubrzalo iseljavanje i proces privatizacije naših ključnih strateških firmi koje se ne bi mogle nositi na evropskom tržištu. S druge strane, punopravno članstvo u NATO savezu prijalo bi BiH upravo iz razloga što je ugrožen njen teritorijalni integritet i suverenitet – naveo je Muhasilović. S druge strane, federalni zastupnik Admir Čavalić mišljenja je da Bosna i Hercegovina nema alternative NATO i EU putu. – Dugoročno članstvo u NATO i EU vodi unapređenju društvenih i ekonomskih odnosa, s naglaskom na institucionalnu i opštu društvenu stabilnost. Brojni su izazovi na ovom putu – poseban izazov se odnosi na regionalni pad optimizma u vezi EU integracija. Nemamo jasne naznake iz Brisela u vezi ulaska zemalja Zapadnog Balkana.Svejedno, na nama je da provedemo ključne EU reforme i to ne toliko zarad maglovitog EU puta, već zbog toga što nam to treba koristiti kako bismo izgradili funkcionalne institucije. Građani i privrednici nemaju vremena za čekanje – dodao je Čavalić. Treći govornik na panel-diskusiji bio je Admir Lisica, historičar, geopolitički analitičar i istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Lisica je također istakao činjenicu da je na sceni zastoj BiH na euroatlantskom putu. – Jedan od razloga za ovakvo stanje je raspoloženje u EU koje nije naklonjeno prema BiH. Konstelacija odnosa u EU je takva da imamo jačanje desnice koja ne podržava općenito proširenje, a posebno ne BiH koja ima većinsko muslimansko stanovništvo. BiH je članstvo u NATO prioritet u odnosu na EU, ali nemamo ozbiljnije signale iz Alijanse da razumiju naše stanje te da konstruktivno reaguju. S druge strane, nemamo unutrašnji konsenzus po ovom pitanju te je teško da će BiH u skorije vrijeme biti članica NATO i EU – istakao je Lisica. Upitao je koliko bi BiH imala trenutno koristi od članstva u EU zbog njenog složenog unutrašnjeg stanja. – Kad su u pitanju regionalni odnosi, vidjeli smo proteklog vikenda šta se dešavalo na Kosovu. Naravno, u BiH svi akteri trebaju biti budni jer eventualne paravojne formacije se mogu pojaviti. Moramo pratiti šta se dešava u regiji jer vidimo da iz našeg komšiluka i dalje dolaze poruke i stavovi koji podržavaju velikodržavničke ideologije što je jedna od kočnica euroatlantskog puta BiH – zaključio je Lisica. Think Tank Centar za geopolitička istraživanja (GEOPOL) kroz svoja istraživanja i aktivnosti radi na afirmaciji tema koje su značajne za budućnost BiH u kontekstu savremenih geopolitičkih procesa na Balkanu, Evropi i u svijetu. Izvor: PATRIA
ANALIZA IZBORA U BUGARSKOJ: Nakon petih izbora u dvije godine stanje dodatno pogoršano
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol, Sarajevo[1] Stranka desnog centra GERB tijesno je pobijedila je na bugarskim izborima održanim 2. aprila 2023. godine. Nakon okončanja prebrojavanju, GERB je osvojio 26,5 posto glasova, a prozapadna koalicija koju su predvodili Nastavljamo promjene (PP) i Demokratska Bugarska osvojila je 24,9 posto. Ovakav ishod ponovo traži od bugarskih političara pregovore o formiranju koalicija kako bi zemlja konačno dobila funkcionalnu vladu nakon što su građani izlazili na izbore pet puta u protekle dvije godine. Ovi izbori su bili veliki test za GERB, čiji je lider Bojko Borisov bio premijer od 2009. do 2021. godine, sve dok nisu izbili protesti zbog uloge njegove vlade u raširenoj korupciji. Nastavljamo promjene, predvođeni diplomcima Harvarda Kirilom Petkovim i Asenom Vasilevim, i Demokratska Bugarska, predvođena Hristom Ivanovim, vodili su kampanju na obećanjima da će Bugarsku učiniti “evropskom zemljom”, kroz podizanje standarda zdravstvene zaštite, obrazovanja i jačanjem nezavisnosti pravosuđa. U međuvremenu, nacionalistička stranka Preporod, koja je nastrojena kao proruska, anti-NATO i anti-EU, zauzela je treće mjesto sa 14,4 posto, čime je ostvarila znatan rast u odnosu na prethodne izbore u oktobru. Velika koalicija između GERB-a i PP-a je malo vjerovatna, uprkos tome što su stranke ideološki bliski. Već je izgledno da će građani Bugarske ponovo na izbore na jesen kad će uz parlamentarne biti organizovani i predsjednički. Neuspjeh NATO i EU u Bugarskoj Da bi uspostavila ravnotežu ruskom uticaju u Bugarskoj EU, odnosno Njemačka pod vodstvom Angele Merkel je bila najveća podrška Borisovu, koji je bivši vatrogasac, i njegovoj stranci čija politika je bila dominantno populistička i svoju snagu je crpila kroz korupciju. Sličnu podršku je imao i od Amerike, a posebno u mandatu Trampa. Ova činjenica je pokazatelj selektivnog odnosa ‘međunarodne’zajednice prema korupciji u pojedinim državama. Bugarska, kao i Crna Gora nakon izbora 30.08.2020. godine je kritična tačka očite diverzije Rusije u sigurnosni sistem NATO što je nastavak poznate prakse diverzije Grčke u operaciji Alijanse u vrijeme Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Proces demokratizacije Bugarske kao i većine država nekadašnjeg istočnog bloka išao je vrlo otežano zbog demografske erozije, visokog nivoa korupcije, nepotizma i organizovanog kriminala. Ulazak Bugarske i Rumunije u NATO i EU je bila politička odluka Zapada da ograniči uticaj Rusije što se jasno pokazalo kroz rusku agresiju na Ukrajinu. Bugarska je tradicionalno najsiromašnija članica EU koju parališu brojni strukturalni problemi. Ekonomija Bugarske je nefunkcionalna, a organizirani kriminal, tajkuni i njihovi klanovi se nadmeću za resurse, pozicije i upravljanje državom koja svojim zakonima često olakšava korupciju koja je postala društvena norma. Iako je Bugarska prva priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine (prije referenduma, sredinom januara) i Makedonije (danas Sjeverna Makedonija), već sljedećeg dana je izvršila atak na Makedoniju kroz negaciju posebnosti identiteta i jezika. Nakon što je Makedonija svoje sporove sa Grčkom riješila Bugarska se „vratila“ u historiju i blokirala put Makedonije u EU. Tu nije kraj bugarskih velikodržavničkih aspiracija. Bugarska budno prati procese na Zapadnom Balkanu i odavno je prepoznala vakuum u kojem se nalaze Bošnjaci na Kosovu kao priliku da pojača svoj uticaj iako se nalazi u višegodišnjih političkoj krizi. Naime, nedavno je na Kosovu boravila zamjenica predsjednika Bugarske, a njena aktivnost je u bugarskim medijima predstavljena kao posjeta bugarskim selima u Prizrenu i Dragašu gdje živi oko 20. 000 Bugara. Pozadina ove posjete su kontinuirane aktivnosti na privlačenju Bošnjaka i Goranaca da uzmu bugarsko državljanstvo i da šalju svoju djecu na studije u Bugarsku. Preduslov za „bijeli“ šengenski pasoš i stipendije je da se kroz dokumentaciju izjasne da imaju bugarsko porijeklo što im je omogućeno jer su bugarske vlasti ranije proglasile da su tri područja u navedenom dijelu Kosova „stare bugarske pokrajine“. Ova praksa je usavršena u Sjevernoj Makedoniji gdje po nekim procjenama ima oko 200 000 građana sa bugarskim pasošem. Međutim, na popisu 2021. godine broj Bugara je bio je samo 3 504 ili 0,012 % što ne sprečava Sofiju da traži konstitutivnost, odnosno ulazak u Ustav kako bi odblokirala makedonski EU put. Zbog takvog nezgodnog iskustva Skopja Priština želi imati jako dobre odnose sa Sofijom i neće problematizirati njenu bugarizaciju Bošnjaka. Veliko je pitanje koliko će biti Bugara na popisu stanovništva koji je najavljen u septembru na Kosovu. Od tog ishoda zavisti će koliko će jačati bugarski uticaj na Kosovu. Sasvim je otvorena mogućnost da Bugari zatraže da budu u Ustavu i da imaju jednu stolicu u Parlamentu. Iz navedenog jasno je da zapad toleriše negativno ponašanje Bugarske prema manjim susjedima na isti način kako to Srbija radi jer Zapad kroz ustupke i ekonomsku saradnju želi da smanji uticaj Rusije na Balkanu. Između Brisela i Moskve EU pokazuje višestruku slabost u odnosima prema Moskvi. To je bilo vrlo izraženo i prije agresije na Ukrajinu kroz hibridne ratove, jak uticaj na desničarske stranke i grupacije. Nakon početka ruske agresije na Ukrajinu ta slabost se na najočitiji način vidjela kroz ogromne poteškoće i prepreke do usaglašenih stavova i konsenzusa o sankcijama prema Rusiji. Slične slabosti EU ima i kad su pitanju odnos i pregovori o članstvu država Zapadnog Balkana. Dominantna politička polarizacija u Bugarskoj je na ličnom nivou između predsjednika Rumena Radeva i predsjednika stranke Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) Bojka Borisova kao dva suprotstavljena koncepta vrijednosti. Borisov je tokom decenije vladavine uspostavio autoritarni mafijaški model vođenja države kao i Orban u Mađarskoj. Međutim, dodatna kompleksnost stanja se krije u odnosima Borisova sa bivšom njemačkom kancelarkom Merkel kojoj nije smetala kriminalna priroda premijera, dok je predsjednik Radev bliži Putinu. Međutim i Borisov i Putina imaju dobre odnose. Bugarska godinama više uzima nego što daje u zajedničku EU kasu što je ne sprečava da održava veze sa Moskvom. Pored navedenog, Borisov je radio na formiranju pandama Višegradskoj grupi (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka) sa čijim liderima koji imaju izraženu nacionalističku i islamofobnu politiku je imao saradnju. Naime, Borisov je čak pokušao napraviti svoju kvadrilateralu odnosno asocijaciju država sa dominantnim pravoslavnim stanovništvom u kojoj bi pored Bugarske bili još Rumunija, Grčka i Srbija. Geopolitičke promjene nakon odlaska Trampa i Merkelove na relaciji Vašington, Berlin, Moskva i Ankara, rat u Ukrajini, energetska kriza i inflacija su