Analiza najave nabavke američkih helikoptera Leonardo AW119Kx za potrebe OSBiH
Polazeći od procijene vlastitih snaga i prijetnji prema državi Bosni i Hercegovini i njenoj teritoriji koje su definirane u nekoliko javno iznesenih dokumenata, Memoranduma SANU 1 iz 1986. I Memoranduma 2 iz 2012. i njegove redefinicije kroz deklaraciju Svesrpskog sabora iz 2024. Zatim, aktivne secesije i oružane pobune bh. entiteta RS koja se odvija od februara 2025. godine, restrukturiranje kompletnog sistema odbrane treba da polazi od koncepta oslanjanja na vlastite snage I kapacitete kao posljedicu izolacije BiH od strane njenih susjeda kao 1992. Sama organizacija kompletnog odbramnenog sektora treba da polazi od tzv. Harmoničnog razvoja oružanih snaga i pripravnosti za vođenje svih oblika ratovanja u njegovih pet dimenzija sa akcentom na petoj dimenziji ili elementu tzv. Informatičko-kibernetičkom elementu ratovanja. Ozbiljan pristup vojnoj organizaciji više je nego potreban, jer u slučaju bilo kakve vojne akcije pokrenute sa od strane države i usmjerene ka očuvanju teritorijalnog integriteta, te suvereniteta, Vojske susjednih zemalja bi se na svoj način aktivno direktno ili indirektno uključile u borbena djelovanja protiv OS BiH. S obzirom na trenutno stanje koje je opisano u prethodnom poglavlju, država Bosna i Hercegovina u očuvanju svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta suočava se sa stvarnim i realnim prijetnjama svojih susjeda. U političkom smislu potrebno je razvijati dobrosusjedske odnose i bilateralnu saradnju sa okolnim zemljama, ali je potrebno istovremeno razvijati sistem odbrane koji bi bio adaptivan na sve moguće scenarije raspada zemlje u skladu sa gore objašnjenom harmoničnom strategijom. Taj sistem ne smije se oslanjati na vanjski faktor ni kratkoročno ni dugoročno. On mora biti introvertan, samodorživ i dovoljan. Okosnica odbrambenog sistema trebaju da budu ne samo Oružane snage BIH, već kantonalni MUP-ovi i to po potrebi oni kantoni koji žele učestvovati u finansiranju i opremanju svih potreba za nabavkom opreme za civilnu upotrebu i razvoj ukupnih vojnih I civilnih odbrambenih kapaciteta BiH. S tim u vezi, a na tragu već nekih javno objavljenih razmišljanja, potrebno je ozbiljno razmisliti o formiranju Civilnog zrakoplovno-helikopterskog servisa Federacije BiH u koji bi ušli svi postojeći kapaciteti I oni koji se planiraju kupiti za potrebe kantonalnih MUP-ova. U okviru ove institucije treba objediniti sve aspekte zrakoplovno helikopterskog servisa od obuke zračnog i kopnenog ešalona, nabavke rezervnih djelova, uspostave certificiranih medicinskih ustanova, skladištenja i remionta svih kapaciteta koji budu nabavljeni i onih koje posjeduju OS BiH. U tom kontekstu 20. maja 2025. godine, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a odobrilo je moguću prodaju Bosni i Hercegovini helikoptera Leonardo AW119Kx i pripadajuće opreme i usluga, s procijenjenom ukupnom vrijednošću od 100 miliona dolara. Iako tačan broj traženih helikoptera nije naveden u službenoj obavijesti, zahtjev za nabavku uključuje kompletan paket podrške i obuke i ima za cilj poboljšanje operativnih kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH). Glavni izvođač radova je Leonardo Helicopters U.S., konkretno putem AgustaWestland Philadelphia Corporation u Pennsylvaniji. Do danas nije predložen nikakav sporazum o kompenzaciji, ali svi budući aranžmani o kompenzaciji bit će predmet direktnih pregovora između kupca i izvođača radova. I pored skorminijh kapaciteta helikopteri AW119Kx će ipak poboljšati kapacitete Bosne i Hercegovine za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećati spremnost u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje, te druge neborbene operacije. Trenutno, flota helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) sastoji se od 3 operativna Bell UH-1H Huey II koje su isporučile SAD 2021. godine i jednog operativnog SOKO SA -342 Gazelle. Desetak helikoptera Bell UH-1H Huey doniranih u okviru američkog programa “Opremi i obuči” 1996/97 su uskladišteni I čekaju temeljiti remont. Dodatni kapacitreti helikoptera uključuju jedan Mil Mi-34, koji više nije u upotrebi jedan Bell – 204B JetRanger III kojeg je MUP Federacije BiH nabavio u period 1999/2003. Do jučer je egzistirao i helikopterski servis RS-a koji je u svom sastavu inkorporirao jedan Leonardo AW109 Koala i jedan Bell 206B JetRanger III. MUP RS sa druge strane posjeduje tri veoma moderna ruska helikoptera Kazan “ANSAT” od čega je jedan helikopter opremljen medicinskim modulom i ima mogućnost transporta svih povrijeđenih ili bolesnih lica, odnosno lica u nepristupačnim područjima kojima je to potrebno ili iz drugih bolnica gdje su potrebne hitne intervencije. S obzirom da je Helikopterska jedinica u sastavu Specijalne antiterorističke jedinice, ispada da je SAJ RS jedna od najoperativnihih jedinica u regionu, jer je jedinici je ovim putem omogućeno da interveniše u kratko vrijeme u bilo kojem dijelu BiH gdje se ukaže potreba da se pomogne građanima, spriječi eskalacija ili narušavanje javnog reda i mira ili eventualno spriječi teroristički akt. Treba naglasti da su helikopteri „Ansat“ multifunkcionalne letjelice sa dva motora ruske proizvodnje, dok su svi ostali helikopteri u sastavu OS BiH i MUP-a Federacije BiH jednomotorne mašine uključujući i nove AW-119 Kx. Ovaj helikopter je napravljen po najvišim standardima civilnog zrakoplovstva, a sa dodavanjem posebne opreme može se koristiti i kao laki jurišni i izviđački helikopter. Njegova nosivost je jedna tona, bez obzira da li je unutrašnji ili vanjski teret. Helikopter takođe posjeduje bočnu dizalicu za spašavanje ili izvlačenje povrijeđenih, sa 275 kg nosivosti i sedam putničkih sjedišta. Helikopter razvija brzinu do 275 KM/H, a dolet je 500 km. Mnoge od ovih pomenutih platformi koriste se za medicinsku evakuaciju, gašenje požara ili druge civilne svrhe. Ova najavljena akvizicija lakih jednomotornih helikoptera AW-119 za potrebe OS BiH također treba da slijedi šire planove Bosne i Hercegovine za modernizaciju njenih odbrambenih sposobnosti koje treba da uključuje i nabavku srednjih dvomotornih transportnih helikoptera, te avijacije fiksnih krila. Nabavkom helikoptera AW119Kx s opsežnim paketima obuke i podrške u okviru FMS-a, Bosna i Hercegovina ima za cilj unaprijediti svoje ciljeve modernizacije odbrane, poboljšati interoperabilnost s NATO-om i poboljšati svoju sposobnost ispunjavanja vojnih i misija civilne zaštite. Predloženi sporazum, nakon što bude finaliziran, doprinio bi izgradnji sposobnijih i samoodrživijih rotacijskih snaga unutar Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Helikopteri AW-119 će podržati sposobnost Bosne i Hercegovine da odgovori na trenutne i buduće prijetnje poboljšanjem interoperabilnosti s NATO-om i regionalnim partnerima. Platforme AW119Kx su također namijenjene poboljšanju kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećanju spremnosti u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje i
Indijsko-pakistanski sukob: Multidimenzionalna naučno-diplomatska analiza
1. UVODNE NAPOMENE Sukob između Indije i Pakistana predstavlja jedan od najdugotrajnijih i najkompleksnijih teritorijalno-političkih sporova u savremenoj međunarodnoj politici. Obje zemlje su nuklearne sile s izuzetno osjetljivim balansom moći, složenim identitetskim narativima, religijsko-političkom mobilizacijom i izraženim regionalnim ambicijama. Ova analiza ima za cilj pružiti sveobuhvatan pregled historijskog razvoja sukoba, objasniti njegovu savremenu dimenziju i ponuditi evaluaciju potencijalnih puteva razvoja događaja, uzimajući u obzir relevantne međunarodne aktere i sistemske posljedice. U savremenim međunarodnim odnosima, ovaj sukob se ističe kao paradigmatski primjer konflikta sa dubokim istorijskim, ideološkim i geostrateškim korijenima. On kombinuje elemente postkolonijalnog naslijeđa, nacionalnog identiteta, vjerske simbolike, kao i nuklearne strategije, što ga čini posebno osjetljivim u kontekstu globalne sigurnosti. 2. HISTORIJSKI KONTEKST I GENEZA SUKOBA Godine 1947. Britanska Indija je podijeljena na dvije nezavisne države: Uniju Indije i Dominion Pakistana. Ključna tačka spora postao je Kašmir, kneževina sa muslimanskom većinom, ali hinduističkim maharadžom, koji je odlučio pristupiti Indiji – što Pakistan nije prihvatio. Od tada su vođena četiri oružana sukoba (1947–48, 1965, 1971, 1999), dok su mirovni procesi ostali fragmentirani. Nuklearne probe 1998. godine dodatno su komplikovale regionalnu bezbjednost. Odluka maharadže Hari Singha da pristupi Indiji izazvala je snažnu reakciju stanovništva i političkog vrha Pakistana, što je rezultiralo oružanim sukobom i početkom višedecenijskog antagonizma. Sukobi koji su uslijedili nisu samo refleksija teritorijalnog neslaganja, već i suštinskog neslaganja oko vizije identiteta regiona, vjerskog pluralizma i suvereniteta. Pored formalnih vojnih sukoba, obje zemlje su tokom decenija vodile i propagandni, ekonomski i diplomatski rat, čime je konflikt poprimio multidimenzionalni karakter. 3. AKTUELNA ESKALACIJA: KRIZA IZ 2025. GODINE U aprilu 2025. godine, militantni napad u Kašmiru izazvao je ozbiljnu reakciju Indije, uključujući vojnu operaciju ‘Sindoor’. Pakistan je reagovao vojnom mobilizacijom i diplomatskom kampanjom. Međunarodna zajednica je pozvala na smirivanje tenzija. Specifičnost ove krize ogleda se u činjenici da je nastupila u periodu izrazite političke polarizacije unutar obje zemlje, uz porast uticaja radikalnih glasova i slabljenje kapaciteta za politički kompromis. U Indiji je nacionalistički narativ o ‘unutrašnjem neprijatelju’ postao instrument unutrašnje konsolidacije moći, dok je u Pakistanu vojska nastavila igrati ključnu ulogu u definisanju vanjskopolitičke strategije. Ovakva struktura odlučivanja značajno otežava uspostavljanje pouzdanih komunikacionih kanala u kriznim situacijama. 4. STRUKTURALNA ANALIZA SUKOBA Dugoročne nestabilnosti uključuju teritorijalni spor, religijsku instrumentalizaciju, neravnotežu konvencionalne moći i slabe regionalne mehanizme. Ulogu imaju i treći akteri poput Kine, SAD-a, Rusije i zaljevskih zemalja. U dodatku, prisustvo tzv. ‘proxy’ struktura – militantnih grupa koje djeluju s podrškom dijelova sigurnosnog aparata – predstavlja dodatni sloj kompleksnosti. Takvi akteri, koji operišu van okvira zvaničnih vojnih struktura, često sabotiraju diplomatske napore i služe kao instrumenti neregularnog pritiska. Takođe, društveno-kulturni aspekti – poput školskih kurikuluma koji perpetuiraju neprijateljske narative – učvršćuju međugeneracijsko nepovjerenje među stanovništvom. 5. MOGUĆI SCENARIJI RAZVOJA DOGAĐAJA U nastavku je tabelarni prikaz mogućih scenarija. Scenarij Opis Glavni akteri Vjerovatnoća Posljedice Ograničeni konvencionalni rat Sukobi duž Linije kontrole, zračni i artiljerijski udari, kopnena ofanziva ograničenog dometa Indijska vojska, Pakistanska vojska Srednja–visoka Veliki broj žrtava, raseljavanje civila, razaranje infrastrukture, regionalna destabilizacija Nuklearna eskalacija Upotreba taktičkog nuklearnog oružja u defanzivne svrhe, uz mogući odgovor Indije Pakistanski SNF, indijska SNF, UN Vijeće sigurnosti Niska, ali realna Milioni mrtvih, ekološki kolaps, nuklearna zima, raspad globalnog sistema sigurnosti Produžena asimetrična nestabilnost Talasi terorističkih napada, radikalizacija, represija manjina Neformalne militantne grupe, sigurnosne agencije Srednja Erozija demokratije, unutrašnji nemiri, dodatna militarizacija obje zemlje Deeskalacija uz posredovanje Privremeni prekid neprijateljstava uz posredovanje treće strane UN, Norveška, Turska, SAD, Kina Srednja Smanjenje tenzija, otvaranje diplomatskih kanala, humanitarna stabilizacija Inicijativa za dijalog o Kašmiru Pokretanje savjetodavnog tijela pod okriljem UN-a UN, lokalne zajednice, akademska zajednica Niska–srednja Proces izgradnje povjerenja, mogućnost autonomnih rješenja Regionalna ekonomska saradnja Obnavljanje projekata prekogranične trgovine i energetike Indija, Pakistan, Iran, Kina Niska Ekonomska stabilnost, političko zbližavanje, smanjenje konfliktnog potencijala 6. ZAKLJUČNE DIPLOMATSKE TEZE Indijsko-pakistanski sukob prevazilazi okvire bilateralnog nesporazuma i predstavlja ozbiljnu prijetnju regionalnoj i međunarodnoj bezbjednosti. Multilateralni napori, diplomatsko posredovanje, uključivanje civilnog društva i jačanje regionalnih mehanizama ključni su za smanjenje tenzija. Potrebno je promovirati kulturu dijaloga i izgradnje povjerenja, uz istovremenu borbu protiv ekstremizma i militarizacije politike. Dugoročna stabilnost regiona zahtijeva strateški zaokret u pristupu – od upravljanja krizom ka trajnom rješavanju uzroka konflikta. To podrazumijeva inkluziju lokalnih zajednica u mirovne procese, osnaživanje civilnog društva, uspostavljanje zajedničkih obrazovnih i kulturnih inicijativa te međunarodnu garanciju poštivanja ljudskih prava. Diplomatija ne smije biti reaktivna već anticipativna, temeljena na ranoj detekciji rizika i razvoju mehanizama izgradnje povjerenja, uključujući i vojno-tehničke protokole za hitnu komunikaciju. 7. TRENUTNA GEOPOLITIČKA KONSTELACIJA I STRATEŠKI KONTEKST U trenutnoj globalnoj geopolitičkoj arhitekturi, indijsko-pakistanski sukob zauzima centralno mjesto u azijskoj sigurnosnoj dinamici. Kriza iz 2025. godine odvija se paralelno sa drugim velikim kriznim žarištima poput rata u Ukrajini, tenzija oko Tajvana, te nestabilnosti na Bliskom istoku. Ova paralelnost opterećuje kapacitete velikih sila za upravljanje konfliktima, a istovremeno pojačava rizik od regionalnih ratova sa globalnim posljedicama. Indija je, s jedne strane, u procesu redefinisanja svoje spoljnopolitičke pozicije kao ključni partner Sjedinjenih Američkih Država u indo-pacifičkom okviru, dok istovremeno nastoji zadržati stratešku autonomiju u odnosima s Rusijom i Iranom. Ovaj balans omogućava Indiji širi manevarski prostor, ali i generiše nesigurnosti kod njenih susjeda. Povećano naoružavanje, naročito kroz nabavku francuskih Rafale borbenih aviona i razvoj hipersoničnih raketa, doprinosi strateškoj asimetriji u odnosu na Pakistan. Pakistan, s druge strane, ostaje u dubokoj ekonomskoj i institucionalnoj krizi, sa sve većom ovisnošću o Kini kroz projekt CPEC (China–Pakistan Economic Corridor). Iako Kina nominalno poziva na stabilnost, ona koristi Pakistan kao geopolitičku polugu prema Indiji. Smanjena finansijska podrška Zaljevskih zemalja, te opterećenost MMF-ovim uslovima, dodatno ograničavaju sposobnost Pakistana da vodi nezavisnu i stabilnu sigurnosnu politiku. U tom kontekstu, oslanjanje na neregularne oblike uticaja – uključujući podršku militantnim strukturama – ostaje aktivna komponenta njegovog pristupa. Rusija, zaokupljena ratom u Ukrajini i međunarodnim sankcijama, pokušava zadržati strateške odnose s obje zemlje, iako je tradicionalno bliža Indiji. Evropska unija, fokusirana na unutrašnje bezbjednosne izazove, energetske krize i migracione pritiske, ostaje marginalan faktor u južnoazijskoj bezbjednosnoj arhitekturi. Geopolitička raspodjela moći tako oblikuje konfliktne obrasce u Aziji. Sve veći antagonizam između SAD-a i Kine, fragmentacija međunarodnog poretka, slabljenje multilateralizma i porast autoritarnih režima – čine indijsko-pakistanski