Čemu teži Evropa?
Živimo u svijetu u kojem postoji velika napetost između potrebe i realnosti, a Europa kao kontinent koji se sastoji od 44 zemlje, s velikom raznolikošću kultura, jezika i naroda se nalazi usred te napetosti. Ipak, uprkos ovoj raznolikosti, postoji nešto što nas sve povezuje, a to je želja za prosperitetom, mirom i stabilnošću. Međutim, živimo u vremenu u kojem se susrećemo s mnogim izazovima i poteškoćama, kako unutar tako i izvan naših granica. Mnoge od ovih poteškoća povezane su s potrebom za održivim razvojem i zaštitom okoliša, a takođe se suočavamo s izazovima u vezi s gospodarskim i društvenim nejednakostima. S druge strane, postoje i realnosti s kojima se Europa suočava. Među njima su globalna konkurencija, rastući utjecaj drugih dijelova svijeta i prijetnje sigurnosti koje proizlaze iz terorizma, kibernetičkih napada i nekontrolirane migracije. U ovom kontekstu, postavlja se pitanje – čemu Europa teži? Odgovor je jednostavan – Europa teži da se suoči s tim izazovima na način koji promiče zajedničku dobrobit svih njezinih građana. To znači da moramo raditi zajedno kako bismo pronašli rješenja koja će omogućiti održivi razvoj, socijalnu pravdu, ekonomski rast i sigurnost. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je da se oslonimo na vrijednosti koje su obilježile Europu kroz povijest – solidarnost, poštivanje ljudskih prava i sloboda, demokraciju i vladavinu prava. Također, važno je da razvijemo strateški pristup koji će omogućiti usklađivanje nacionalnih politika u cilju postizanja zajedničkih ciljeva. Jedan od načina da se postigne održivi razvoj je kroz poticanje ekološke tranzicije koja će omogućiti smanjenje emisija stakleničkih plinova i borbu protiv klimatskih promjena. Također, važno je da se poduzmu mjere za smanjenje društvenih nejednakosti i povećanje ekonomske pravde, kako bi svi građani imali jednake mogućnosti i dostojanstven život. Za ostvarenje ovih ciljeva, Europa mora nastaviti razvijati svoju suradnju i partnerstva kako unutar tako i izvan njenih granica. Potrebno je da se ojača zajednička vizija i strateško planiranje koje će omogućiti rješavanje važnih pitanja kao što su migracije, klimatske promjene i terorizam. Europa mora također preuzeti vodeću ulogu u promicanju globalne suradnje, poštivanju ljudskih prava i demokratskih vrijednosti, te u borbi protiv sve većeg populizma i nacionalizma. Potrebno je osigurati da svi građani Europe budu uključeni u ovaj proces i da se njihove potrebe i interesi uvažavaju.
Turkijsko vijeće: Saradnja Centralne Azije i Turske
Moderna turska nacija vuče korijene od naroda koji su dominantno naseljavali Centralnu Aziju u srednjem vijeku i ranom modernom dobu. Vremenom su migrirali prema zapadu okupljajući se oko Anadolije uspostavljajući države. Turska plemena koja su ostala u Centralnoj Aziji su se suočavala sa izazovima ratova te zbog nejedinstva i sukoba među njima samima bili su izloženi stranom uticaju. Tako su im carska Rusija i Sovjetski savez (SSSR) namenuli rusifikaciju čime su njihov jezik i pismo bili zabranjeni. Krajem 19. stoljeća pan-turkizam je ojačao te je osmanski ministar rata, Enver Paša, shvatio da je vrijeme povratka u Centralnu Aziju i Kavkaz. Boreći se za slobodan Turkestan, Enver Paša umire u Uzbekistanu. Međutim, sporazumom iz 1921. Turska se obavezuje da se neće miješati u pitanja Turaka u SSSR-u dok se zauvrat SSSR obavezao da neće promovisati komunizam u Anadoliji. Pokušaj intenzivnije saradnje između turkijskih naroda je počeo ’90-ih godina. Međutim, sve do dolaska Stranke pravde i razvoja (AKP) na vlast u Turskoj značajnije saradnje nije bilo. Tako se uspostavlja Kooperativno vijeće zemalja turkijskog govornog područja. Ili kako se skraćeno zove, Turkijsko vijeće. Turkijsko vijeće Turkijsko vijeće je međuvladina organizacija osnovana 2009. godine sa ciljem unapređenja saradnje između zemalja turkijskog govornog područja. Osnivači su Azerbejdžan, Kirgistan, Kazahstan i Turska dok se Uzbekistan priključio organizaciji 2019. Mađarska je 2018. dobila status posmatrača. Vijeće je posvećeno principima Povelje Ujedinjenih nacija (UN) i drugih principa i normi međunarodnog prava kao što su suverenitet, jednakost među državama, teritorijalni integritet i nepovredivost međunarodno priznatih granica, očuvanje međunarodnog mira i stabilnosti kao i očuvanje dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa među državama. Glavni stubovi saradnje su zasnovani na zajedničkoj historiji, jeziku, identitetu i kulturi. Saradnja se proširuje na ekonomiju, nauku, edukaciju, turizam, transport i druga polja među državama članicama kako na bilateralnom tako i na multilateralnom nivou. Organi Turkijskog vijeća su: Vijeće šefova država, Vijeće vanjskih poslova, Vijeće staraca, Viši komitet i Sekretarijat. Turkijsko vijeće sarađuje i dobiva podršku od Parlamentarne skupštine turkijskih zemalja (TURKPA), Međunarodne organizacije za turkijsku kulturu (TURKSOY), Međunarodne turkijske akademije, Turkijske fondacije za kulturu i naslijeđe, Turkijskog poslovnog vijeća, Unije turkijskih univerziteta i Turkijske industrijske i trgovinske komore. Saradnja zemalja turkijskog porijekla Politička saradnja članica Vijeća je zasnovana na osnaživanju međusobnog povjerenja među članicama, očuvanju mira u regionu i šire, borba protiv ekstremizma, terorizma i kriminala te zajednički stav o vanjskopolitičkim pitanjima. Saradnja na političkom nivou se produbljuje kroz sastanke zvaničnika na visokom nivou, sigurnosne konsultacije, zajedničke diplomatske obuke, centre za vanjskopolitička istraživanja, te misije za nadgledanje izbornog procesa. Unija turkijskih univerziteta je osnovana 2013. kako bi olakšala saradnju i interakciju među univerzitetima. Programi studentske razmjene, sportske igre mladih i neki praznici su dio aktivnosti na univerzitetima. Jedna od značajnih aktivnosti je priprema udžbenika zajedničke historije te udžbenika za geografiju i turkijsku kniževnost. Prvi programi razmjene studenata kroz saradnju u Vijeću su ostvareni u Turskoj 2016. te u Azerbejdžanu 2018. Mladi i sport su veoma važni za Turkijsko vijeće. Zbog toga su šefovi država šesti samit Turkijskog vijeća posvetili mladima i nacionalnim sportovima. Ističući ekonomsku, kulturnu i edukacijsku ulogu u ovom polju Platforma za mlade Vijeća osnažuje odnose omladinskih organizacija i nacionalnih omladinskih vijeća. Cilj je da se sve dovedu pod jednu strukturu kako bi imali kapacitet da djeluju na međunarodnom nivou. Međunarodni omladinski kampovi, međunarodni praznik mladih, univerzitetske sportske igre kao i nomadkse igre pomažu mladima da se socijaliziraju i bolje upoznaju jedni sa drugima. Nomadske igre oživljavaju nacionalne sportske discipline i podižu svijest ne samo o turkijskim nego i o nomadskim narodima. Ekonomija predstavlja važan aspekt saradnje zemalja turkijskog porijekla. Osnivanjem Vijeća trgovinska razmjena među državama se povećala za 22%. Ove države su važan dio svijetske ekonomije s obzirom na populaciju od 150 miliona i GDP koji iznosi milijardu i pol američkih dolara. Vjeruje se da projekat „Novi put svile“ će dati značajnu ulogu ovom regionu kao što je to bilo u prošlosti čime bi region ekonomski osnažio. Ekonomskom razvoju regiona doprinosi i Poslovno vijeće koje je osnovano na prvom samitu šefova država. Cilj poslovnog vijeća je da pomaže i sarađuje sa potencijalnim investitorima te da organizuje posjete nacionalnim trgovinskim i industrijskim komorama. Kako bi olakšali ekonomsku saradnju, Turkijsko vijeće ističe važnost transkaspijskog koridora. Članice su potpisale ugovore i memorandume radi lakšeg transporta roba, usluga i ljudi u regionu. Da bi unaprijedili trgovinske razmjenu preko luka kreirali su softverski sistem za brodski tovar roba među lukama u svojim državama. Važna karika ovog transkaspijksog koridora je i željeznička linija Baku-Tbilsi-Kars koja olakšava protok roba u ove države. Pored političke i ekonomske saradnje te saradnje u polju mladih i sporta, Turkijsko vijeće daje značaj i pitanju dijaspore, informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT) te otvaranju međunarodnog turkijskog informativnog kanala (ITNC). Zbog zajedničkog interesa turkijskih država po pitanju dijaspore otvoren je Regionalni centar za dijasporu Turkijskog vijeća u Kijevu. U planu je otvaranje istih centara u Berlinu, Parizu i Vašingtonu. ICT je promijenio aspekte poslovnog života i upravljanja. Zato su države članice izrazile spremnost za poboljšanje saradnje u razvoju zajedničkog sigurnosnog softverskog sistema, razmjene podataka, inovacija, cyber sigurnosti i e-platforme u pogledu upravljanja. ITCN je na agendi ali je njegovo otvaranje odgođeno za kasniji period. Do tada će nacionalne televizije promovisati rad Vijeća i kreirati dokumentarne i kratkometražne filmove kojima će se predstaviti region ali i narod koji živi u tom regionu. Turkijsko vijeće je primjer dobre saradnje jednog regiona. Neopterećeni bremenom prošlosti države Centralne Azije i Turske su razvili mehanizam saradnje među svojim državama. Zajednička historija, jezik i kultura je dovela do saradnje i na drugim poljima kao što su mladi i sport, edukacija, transport, ICT, ekonomija te politika. Važni projekti su urađeni u regionu ali projekat „Novi put svile“ je prilika za dodatni razvoj Centralne Azije i Turske. U današnjoj konstelaciji odnosa u svijetu veoma je značajno da se države imaju na koga oslonoti u susjedstvu ako dođe do nekih neželjenih scenarija. Turkijsko vijeće sigurno daje jednu vrstu sigurnosti za sve njene članice što može biti primjer ostalim regionima i državama kako treba razvijati regionalnu saradnju.
Geopolitika se vraća
Geopolitika analizira odnose politike, historije i socijalnih nauka sa geografijom. Termin je skovao švedski politički geograf Rudolf Kjellén na kraju 19. stoljeća. Kjelléna je inspirirao njemački geograf Friedrich Ratzel poznat po izdanju svojega djela “Politische Geographie” (“Politička geografija”) iz 1897. godine. Termin je popularizirao američki diplomat Robert Strauss-Huppé. Geopolitika je bila izuzetno zapostavljena u drugoj polovini 20. stoljeća kad je kroz Hladni rat dominirala blokovska podjela. U malo kom naučnom području se dešavaju tako brze promjene kao što je slučaj sa geopolitikom. Nekada se ova nauka bavila otkrivanjem i upravljanjem procesima u društvenoj i političkoj sferi, dok se geopolitika danas bavi otkrivanjem i upravljanjem procesima u svim oblastima ljudskog djelovanja. Druga specifičnost je u tome što su te promjene, koje su predmet izučavanja geopolitike, nekada mjerene stoljećima i decenijama, a danas se mjere oscilacijama koje se približavaju dnevnoj politici. Osnovni razlog promjene društvenog statusa geopolitike je historijska prekretnica koja se naziva kraj Hladnog rata, odnosno pad Željezne zavjese, Berlinskog zida, Varšavskog pakta, te raspad Sovjetskog Saveza, disolucija Jugoslavija, razlaz Čehoslovačke. Iz tog općeg raspada komunističkog poretka oslobodila se ogromna energija i vakuum čijem slijeganju i popunjavanju svjedočimo već više od tri decenije. Kraj hladnog rata označio je povratak geopolitike kao discipline. Od kada je taj povratak najavio francuski teoretičar Iv Lakost, u prvom broju geopolitičkog časopisa ,,Herodot“, u međuvremenu geopolitika je dobila na značaju. Na izvjestan način, geopolitika je ušla u modu, široko upotrebljavana u medijskom, političkom i akademskom svijetu. Iako se radi o klasičnoj disciplini duže historijske tradicije, geopolitika je imala i svoj sumrak, postajući i svojevrstan tabu između kraja Drugog svjetskog rata i završetka Hladnog rata. Naime, riječ geopolitika bi u navedenom periodu jako asocirala na režime totalitarnog karaktera, posebno nacizma. Međunarodni sistem zasnovan na dogovoru velikih sila na Jalti 1945. godine o podjeli sfera uticaja je donio hladni rat i u njemu paradoksalna ,,pravila i izvjesnosti“, uz ravnotežu snaga i straha od nuklearnog rata, kontrolisane sukobe na periferiji, propagandno takmičenje u kojem je geopolitičko promišljanje zamijenjeno oštrim ideološkim generalizacijama Istok – Zapad, komunizam – kapitalizam, sloboda – totalitarizam, zlo – dobro. Veliki povratak geopolitike dolazi u periodu proklamovanja ,,kraja historije“ 90-ih godina i trijumfalnih proklamacija ,,novog svjetskog poretka“, koji je nestao prije nego što je pokušano njegovo građenje. ,,Historija nije završena, već je postala zgusnuta, njena putanja je neizvjesna“ upozorio je uticajni američki geopolitički strateg Zbigniew Brzezinski u svojoj knjizi “Van kontrole: globalni nered uoči vijeka”. Dakle, kraj paradigme bipolarnog svijeta, zapravo novo prekomponovanje svijeta, borba za dominaciju i sfere uticaja ovoga puta bez globalnih ideologija, kraj unilateralne globalizacije, religijski fundamentalizmi i ,,sukobi civilizacija“, žestoke ekonomske kompeticije u stilu ,,ekonomskog darvinizma”, nove demografske eksplozije sa socijalno političkim posljedicama – sve je to vratilo geopolitičke diskusije u prvi plan. Ponovnim otkrivanjem geopolitike aktuelizovane su analize u kojima se primarno studiraju korelacije politike i geografije, nikada do kraja odvojene od drugih faktora koji determinišu definisanje nacionalnih strategija. Treba istaći da se haotično ubrzanje historije dešava u sistemu moderne globalne informatike i telekomunikacija koje omogućavaju da se putem intenzivnih vijesti prati globalni prostor, proizvodeći percepciju savremene geopolitike kao rotirajućeg globusa viđenog iz perspektive. Geopolitika se neminovno graniči, dodiruje i prepliće sa političkom geografijom, historiografijom, politologijom, ekonomijom, međunarodnim odnosima, vanjskom politikom, diplomatijom, etnologijom, antropologijom… Ipak, geopolitika primarno podrazumijeva dinamičku korelaciju geografsko-prostornih faktora i političko-državnih interesa i ciljeva. U geo-politici politika je važnija od geo, ona zapravo dinamički prethodi tom uzajamnom odnosu, a zajedno dodiruju doktrinarne pojmove među kojima ima i onih koji se nerijetko različito tumače, pa i zloupotrebljavaju kao ,,prirodne granice“, ,,historijsko pravo“, ,, životni prostor“, ,,državni razlog”, ,,ograničeni suverenitet”, ,,izvoz demokratije”, ,,preventivni rat” itd. Široka političko medijska upotreba riječi geopolitika je pomjerila primarna definisanja pretežno političko-geografskog karaktera prema mnogo širim određenjima, pa se tako mogu sresti pojmovi ,,geopolitika haosa”, ,,geopolitika energenata”, ,,geopolitika terorizma”, ,,geopolitika mafije”, itd. U svakom slučaju, bitno je i razumijevanje distinkcije između više poimanja geopolitike, posebno sljedeće: s jedne strane, deskriptivna strana geopolitike sa pretenzijom nauke, razumije se uz naučni metod, neutralnost istraživanja, objektivnost sudova. S druge, praktična dimenzija, dakle geopolitika kao ,,savjetnik vlastima“, analize koje prethode odluci i praktičnoj akciji. Geopolitika kao nauka i prije njenog osnivanja kao posebne discipline ima svoje korijene u djelima Aristotela, Bodena, Makijavelija, Rusoa, Monteskijea, Kanta… sve do nezaobilaznog pruskog generala, vojnog stratega Klauzovica. Poseban značaj za historiju geopolitike imaju veliki politički lideri 20 stoljeća, u prvom redu Čerčil i De Gol, ali i neke diplomate, po običaju iz drugog plana. Američki diplomata Džordž Kenan je februara 1947. godine u svom ,,dugom telegramu” koji je poslao iz ambasade u Moskvi koncipirao glavne elemente američke geopolitičke strategije (containment) u periodu hladnog rata. Francuski predsjednik general De Gol je u više navrata tokom svoje vojničko političke karijere saopštio orginalne i lucidne geopolitičke ideje. Od radova koje je napisao prije Drugog svjetskog rata, preko čuvenog Apela iz juna 1940. godine sa londonskog radija, te kasnije u statusu predsjednika države, proklamovane geopolitičke doktrine ,,Evropa od Atlantika do Urala”.