Oznaka: Intervju

Hayat TV: Veličanin i Gradaščević o promociji knjige i aktivnosti Geopol-a

U nastavku možete pogledati gostovanje Ermina Veličanina, autora knjige “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” i člana U.O. Geopol-a, te Mustafe Gradaščevića, predsjednika U.O. Geopol-a u emisiji DDBiH na Hayat TV.

Intervju člana U.O. Ermina Veličanina za Stav.ba

Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” uglednog advokata i doktoranta na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Ermina Veličanina donosi svjež i interdisciplinaran uvid u jedan od važnih, ali često nedovoljno analiziranih momenata savremene političke historije Bosne i Hercegovine. Kroz spoj prava, politologije, filozofije i historije, Veličanin otvara pitanja koja direktno zadiru u svakodnevnu političku realnost Bosne i Hercegovine – da li je Vašingtonski sporazum bio most ka miru ili temelj dugotrajnih podjela? U intervjuu za Stav, autor govori o motivima za pisanje knjige, slabostima dosadašnjih istraživanja, te o tome zašto razumijevanje Sporazuma znači razumijevanje današnjih političkih blokada u Federaciji BiH. Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” Kako je kazao na početku razgovora, nastojao je da knjiga bude pisana jezikom koji ne opterećuje previše čitatelja akademskim žargonom, ali da istovremeno zadrži neophodnu naučnu preciznost, jer, kako ističe, smatra da je tema Vašingtonskog sporazuma značajna ne samo za stručnjake, već i za sve građane koji žele razumjeti današnju Bosnu i Hercegovinu. U knjizi autor koristi interdisciplinarni pristup – spaja pravo, politologiju, filozofiju i savremene historijske procese. Govorio je i o prednosti i zamkama takvog metodološkog pristupa. – Prednost interdisciplinarnog pristupa je u tome što omogućava cjelovitije razumijevanje složenih političko-pravnih fenomena. Vašingtonski sporazum nije samo pravni dokument, on je i politička nagodba, historijski prijelom i filozofska dilema o smislu države. S druge strane, zamka takvog pristupa je mogućnost da se izgubi fokus. Znajući za ovo u toku pisanja knjige pokušao sam zadržati jasnoću i dosljednu metodologiju kako bi svaka ta disciplina doprinijela razumijevanju sadržaja – naveo je Veličanin.  On je uočio da se većina dosadašnjih istraživanja fokusira ili isključivo na vojno-politički kontekst, ili na institucionalno-pravni okvir FBiH, bez dublje analize odnosa između ta dva nivoa, te je svojim istraživanjem Vašingtonskog sporazuma to htio nadomjestiti. – Htio sam pokazati da Vašingtonski sporazum nije samo akt koji je zaustavio sukobe, već i akt koji je trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije, a onda i Bosne i Hercegovine. U tom smislu, knjiga pokušava da popuni prazninu između pravnog i političkog čitanja Sporazuma – kazao je on.  Veličanin: Sporazum trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije U knjizi se bavi pitanjem da li je Vašingtonski sporazum donio konsocijacijski model ili kontinuitet podjela. Pitali smo ga koji je najubjedljiviji argument u prilog jednoj, a šta u prilog drugoj tezi. – U prilog tezi o konsocijaciji govori činjenica da je Sporazum uspostavio institucionalni okvir saradnje dva tadašnja politička entiteta – bosanskog i bošnjačkog sa jedne strane  i hrvatskog s druge – s ciljem prevazilaženja sukoba i  strahova putem dijeljenja vlasti. Međutim, u praksi se taj okvir često pretvara u mehanizam blokada. To ide u prilog tezi o kontinuitetu podjela. Dakle, Vašingtonski sporazum je stvorio sistem koji je u teoriji trebao biti most, a u praksi je često granica – ocijenio je Veličanin.  On smatra da je u datom trenutku, 1994. godine, Sporazum bio neophodan kako bi označio kraj besmislenog oružanog sukoba i donio stvaranje pretpostavki za zajednički nastup ka miru. – Međutim, dugoročno gledano, ugrađene etničke komponente vlasti postale su temelj institucionalnih podjela koje i danas osjećamo. Dakle, Vašington je bio kompromis iz nužde, ali i početak institucionalnog modela koji još nije prevaziđen. Na čitaocu je da zaključi da li je model vlasti uspostavljen Sporazumom generator povjerenja ili alat za mirnodobsko ostvarenja ratnih ciljeva – izjavio je on za Stav.  Govorio je odlukama Vašingtonskog sporazuma, koje smatra presudnim za današnje funkcionisanje Bosne i Hercegovine. – Prvo, formiranjem Federacije BiH je definisana entitetska struktura države prije Dejtona. Drugo, uspostavljanje kantonalnog sistema koji je zamišljen kao decentralizacija, a postao izvor političke fragmentacije. Treće, faktička marginalizacija Republike BiH kao državnog subjekta u procesu pregovora, što je imalo dugoročne posljedice za ustavni kontinuitet i suverenitet države – ocijenio je naš sagovornik.  Veličanin: Vašington je bio kompromis iz nužde On u knjizi razmatra i ulogu konsocijacijskog modela. – Konsocijacija, kao model podjele vlasti među etničkim grupama, može biti privremeno rješenje za stabilizaciju, ali dugoročno je teško spojiva s evropskim principima meritokratije, građanske jednakosti i funkcionalne države. Evropske integracije zahtijevaju racionalizaciju institucija i prevazilaženje etničkog ekskluzivizma. U tom smislu, BiH mora pronaći način da transformiše konsocijaciju u model građanskog pluralizma – kazao je Veličanin.  Ako bismo zamislili alternativni scenario – kako bi izgledala Bosna i Hercegovina danas da Vašingtonski sporazum nije potpisan ili da je bio koncipiran drugačije, također smo pitali autora.  – Bez Vašingtonskog sporazuma rat između Armije BiH i HVO-a bi vjerovatno potrajao, što bi onemogućilo kasniji Dejtonski sporazum i međunarodno priznanje državnosti u cjelini. Opet, da je Vašington bio koncipiran više na građanskim, a manje na etničkim principima, Federacija bi danas mogla biti funkcionalniji entitet i uzor integracije – smatra on. Najvažnija poruka za čitateljstvo je, kako ističe, da Bosna i Hercegovina nije slučajnost, već rezultat brojnih političkih odluka i kompromisa koji su oblikovali njenu sadašnjost. – Kritičko čitanje dokumenata poput Vašingtonskog sporazuma nije samo akademski zadatak, nego i čin odgovornosti prema društvu – poručio je, između ostalog, Veličanin.  Veličanin: Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa Dodao je da se Vašingtonski sporazum može promatrati i kao polazište za razumijevanje današnjih političkih blokada i kriza u Federaciji. – Blokade u Federaciji, naročito u implementaciji vlasti, imaju svoje korijene upravo u konstrukciji Vašingtonskog modela – u etničkoj simetriji, dvostrukim legitimnostima i nejasnoj podjeli nadležnosti. Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa, pa i razloga zašto se Bosna i Hercegovina kreće između funkcionalnosti i zastoja – kazao je on.  Također, napravio je sponu između naučnog istraživanja i praktične politike, uz napomenu da knjige poput ove mogu utjecati na promišljanje političkih aktera. – Vjerujem da nauka ima odgovornost da ponudi argumente. Ova knjiga ne pretenduje da mijenja politiku, ali vjerujem da može doprinijeti razmijevanju da država služi stabilnosti društva kako bi se ono moglo razvijati, a da je stabilnost moguće graditi samo na jednakosti i pravdi, a ne na podjelama – akcentirao je Veličanin. Na kraju razgovora, najavio je da nas očekuju i promocije ove knjige uskoro.  – Planirane su promocije u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, a zatim i u nekoliko univerzitetskih centara u regiji. Želja mi je da se

Intervju direktora Geopol-a za hrvatski dnevni list “Glas Slavonije”

Ako se vratimo u prošlost, lako ćemo uočiti da previranja i rivalstva na relaciji Europa – SAD traju desetljećima. Dobra objašnjenja tih odnosa daje nam knjiga “The Breaking of Nations: Order and Chaos in the 21. Century”, objavljena 2003. u izdanju Atlantic Pressa. Nama dostupuno izdanje, pod nazivom “Slom država: poredak i kaos u 21. stoljeću”, objavljeno je 2009. u Zagrebu – kaže Admir Lisica, doktorand na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, te u nastavku intervjua za GLAS SLAVONIJE dodaje: – Ovdje možemo primijetiti kako jedan iskusni diplomat, usto i Britanac, navodi europske slabosti i očitu superiornost SAD-a u više segmenata. Tradicionalni saveznici često su i suparnici, a u većini slučajeva primat i liderstvo pripisuju se SAD-u. Slično je i u aktualnim geopolitičkom trenutku, kada vidimo kako Trump ne bira način na koji će promovirati američku superiornost na račun slabosti ostalih, koje želi podčiniti sebi u svim segmentima. Odluka NATO saveza da će izdvajati više za odbranu pokazala je da je Trump taj koji nameće pravila, te da će EU i Velikoj Britaniji ostati prostora onoliko koliko zapravo Trump misli da je dobro. To nas upućuje na slabosti i dezorijentiranosti glavnih sila u Europi, u prvom redu Francuske, Njemčake i Velike Britanije. Nejedinstvo EU-a također je faktor koji Europu čini slabom u očima američkih diplomata. Primjer nerazmjernog i “inat” odnosa Budimpešte prema Bruxellesu još je jedan pokazatelj da u ovom trenutku Europa nije ta koja je sposobna rješavati velika globalna pitanja bez asistencije SAD-a. To je moguće promijeniti konsolidacijom, odlučnim stavom te manje izraženim osjećajem ovisnosti europskih država, koje SAD gledaju kao paradigmu djelovanja, ali i zaštitnika koji će rješavati njihove sigurnosne brige. O POVIJESNIM REFERENCAMA…? – U turbulentnoj sadašnjosti često nastojimo pronaći razloge u prošlim događajima, te historija/povijest mogu poslužiti za preispitivanje. U ovom trenutku bih dvadesete i tridesete godine prošloga stoljeća poistovjetio s aktualnim stanjem u segmentu rasta desnih pokreta diljem Europe, što smo imali. Naravno, usprkos aktualnim geopolitičkim previranjima i ratovima koji bukte, Europa je u nešto drukčijoj situaciji danas. Prije svega zbog postojanja NATO saveza, koji je, uza sve svoje mane, siguran kišobran i jamac da se na europskom kontinentu ne može dogoditi katastrofa poput Drugog svjetskog rata. Ono što je osjetno, sasvim sigurno jest da europske države nemaju takvu moć ni ulogu u procesima kao što je to bilo prije stotinjak godina. Čini mi se da sadašnja Europa, koja je jaka, ne iskorištava dovoljno svoje kapacitete. Čini se kako je Putin podcijenjen, te da se u europskim krugovima nije računalo da će se Rusija oduprijeti sankcijama i visokosofisticiranom naoružanju koje su Europa i SAD džentlmenski dodjeljivali Ukrajini od početka ruske invazije na Ukrajinu. Prema nedavno održanim sastancima, i ovom posljednjem Putina i Trumpa, sve je izglednija opcija da će epilog ukrajinskog rata uključivati i određene ustupke ruskoj strani, što može uključivati i priznavanje kontrole nad okupiranim teritorijama. Izgleda da Trump ne bi imao ništa protiv toga, što je suprotno stavovima EU-a i Velike Britanije. Da nismo naučili ništa iz prethodnih povijesnih procesa, dokaz je i podcjenjivanje Rusije, koja je od nepoželjnog gosta ponovo vraćena za stol. To je realpolitika, ona nije onakva kako bismo je mi željeli poimati, nego onakva kako odgovara stanju na terenu. Povjerenje u sebe i svoje kapacitete EU i Velika Britanija mogu vratiti većim angažmanom oko Ukrajine, te uvjeravanjem Trumpa da je njihova agenda za rješenje ukrajinskog rata prihvatljivija. Prema aktualnom stanju na terenu, to potonje daleko je od realnosti. Ne treba zaboraviti koliko je Rusiji važna Ukrajina, te utjecaj na nju. O tome je još početkom devedesetih pisao Zbigniew Brzezinski u svojoj knjizi “Velika šahovska tabla”. On, naime, inzistira na tezi da “bez Ukrajine Rusija prestaje biti euroazijskim imperijem”. U tome se sagledava i cjelokupna borba Rusije da na svaki mogući način ima političku i teritorijalnu kontrolu nad Ukrajinom. O PODREĐENOM POLOŽAJU…? – Čini mi se da je Europa nesigurna u svoje kapacitete i odbrambenu sposobnost bez skrbništva SAD-a o njima. Ovakvo stanje, u kojem je SAD u superiornom položaju u odnosu prema Europi, vidljivo je još od vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata. U kontekstu naoružavanja, Europa se složila da unutar NATO saveza prihvati Trumpove zahtjeve o povećanim izdvajanjima u tu svrhu. Što se sankcija tiče, s ove distance, jasno je da sankcije nisu postigle željeni efekat, te se ta strategija prema Rusiji pokazala nedovoljna kako bi je disciplinirala. Primjera radi, zapadne sankcije Iranu traju nekoliko desetljeća, te, iako su višestruko rigorozinije nego ono Rusiji, također ne daju još uvijek željeni efekt, što su europske države trebale imati na umu u kontekstu ovakvog pristupa Rusiji. U konačnici, usprkos ruskoj agresiji, vjerojatno nas u predstojećem razdoblju očekuje i europski mekši pristup Rusiji, gdje će se rješenja tražiti u diplomatskim okvirima. Takav epilog izvjesniji je nakon posljednjeg sastanka Putina i Trumpa. O NOVOJ PARADIGMI…? – Oni koji su kreirali liberalni sustav sada, izgleda, odustaju od takve ideje, te populariziraju nametanje nove paradigme ponašanja na globalnoj razini. Pitanje je hoće li Trump tijekom svog mandata uspjeti potpuno realizirati sve zamisli, koje se razlikuju od onoga što smo imali na sceni u prethodnom razdoblju. Ono što se nameće kao realnost jest multipolarnost i nužnost diversifikacije vanjske politike, posebno za manje države. Epilog rata u Ukrajini te posljedice genocida u Gazi i indolentnost prema zločinima koje čini Izrael sigurno će promijeniti neke stvari. Tektonska pomicanja na međunarodnoj razini su vidljiva. Uloge nekih država postaju važnije nego prije, tu svakako vrijedi spomenuti Saudijsku Arabiju, Tursku, pa i Azerbajdžan, geopolitičke stožere koji će imati važnu ulogu u nadolazećenim procesima. Usto, te države poprilično dobro surađuju i s novom američkom administracijom, što povećava njihovu relevantnost na globalnom planu. O ODNOSIMA U REGIJI…? – U interesantnoj studiji “Nacionalnost muslimana”, objavljenoj sada već davne 1981. godine u Rijeci, autor Kasim Suljević ističe kako je geopolitički položaj Bosne i Hercegovine pogodovao tome da ona bude geopolitički objekt. On dalje ističe kako Bosna i Hercegovina zbog geopolitičkog položaja i smještaja biva u fokusu međunarodne diplomacije. Velik utjecaj na Bosnu i Hercegovinu kroz povijest imale

Intervju direktora GEOPOL-a Admira Lisice za Radio Sarajevo

RADIO SARAJEVO Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL, poznat je po svojim analizama o aktuelnim političkim temama u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu. Kao istraživač s fokusom na regionalne političke odnose, međunarodne politike i dijasporne zajednice, Lisica se etablirao kao relevantan glas u analizama složenih političkih dinamika u regiji. U ekskluzivnom razgovoru za Radiosarajevo.ba, Lisica je detaljno govorio o izazovima bh. diplomatije, perspektivama euroatlantskih integracija, te aktuelnim pitanjima vezanim za političku situaciju u regiji. Diplomatski uspjesi iz prošlosti kao model za budućnost Bosanskohercegovačka diplomatija, prema Lisici, doživjela je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je, kako on kaže, Bosna i Hercegovina uspjela ostvariti izvanredne diplomatske uspjehe uprkos teškim okolnostima. “Bosanska diplomatija imala je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na njenom samom početku kada se izuzetno mudrim i pronicljivim pristupom od strane političara poput Alije Izetbegovića, dr. Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića i drugih uspjelo postići puno toga,” ističe Lisica. “Danas, kada pravimo uporedbu s tim vremenom, jasno je da okolnosti nisu iste, ali je također vidljivo i to da smo prije više od 30 godina imali značajno bolje kadrove u diplomatiji nego je to slučaj danas,” upozorava Lisica. On dalje pojašnjava kako je današnja bosanska diplomatija suočena s izazovima koji proizlaze iz složenog ustrojstva države. “Ono što otežava posao bosanske diplomatije jeste ustrojstvo države Bosne i Hercegovine, te praksa da se u diplomatiju ne šalju oni najbolji, nego je prije toga bitno ispoštovati nacionalni ključ,” kaže Lisica, ističući da takve prakse često rezultiraju imenovanjem nedovoljno kompetentnih pojedinaca na važne diplomatske funkcije. Lisica se osvrće i na današnju situaciju u kojoj, prema njegovim riječima, postoji prostor za poboljšanje bosanskohercegovačke diplomatske pozicije na međunarodnoj sceni. Iako prepoznaje određene pozitivne promjene, posebno u kontekstu prisutnosti kreatora vanjske politike na različitim svjetskim adresama, naglašava kako je potrebno učiniti više da se ti napori ne bi završili samo na “marginama”, već da bi dali konkretne rezultate. “Bez strateškog i dugoročnog pristupa, teško je očekivati da ćemo uspjeti iskoristiti sve mogućnosti koje se nude u današnjem globalnom okruženju,” smatra Lisica. Pisanje vlastite historije – imperativ za Bošnjake Knjiga “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih izazova: političko stasavanje jedne nacije”, čiji je autor Admir Lisica, doživjela je čak tri izdanja u manje od dvije godine. Ova činjenica, prema autoru, svjedoči o rastućoj svijesti o važnosti samostalnog pisanja vlastite historije. “Važno je da konačno pišemo o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u Sarajevu, a ne da o nama pišu Zagreb i Beograd,” naglašava Lisica. Prema njegovim riječima, Bošnjaci moraju preuzeti inicijativu u dokumentovanju i analiziranju vlastite historije, jer jedino tako mogu osigurati da njihova priča bude ispričana na pravi način. Lisica se osvrće i na važnost kontinuiranog rada na jačanju svijesti o bošnjačkom identitetu, posebno u kontekstu savremenih globalnih izazova. “Političko stasavanje Bošnjaka kao nacije je proces koji traje, i u tom kontekstu važno je da ne samo da se piše i govori o Bošnjacima, već da se i aktivno radi na očuvanju i promociji njihovog identiteta,” objašnjava on. Bosna i Hercegovina na raskršću euroatlantskih integracija Kada je riječ o euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine, Lisica ne skriva svoju skepsu prema optimističnim izjavama aktuelne političke elite. “Ako slušamo aktuelnu političku elitu, reklo bi se da nikada nismo bili bliži Evropskoj uniji, ali ipak realnost je nešto drugačija,” ističe Lisica, dodajući kako trenutna situacija ne odražava stvarni napredak ka članstvu u EU. Prema njegovim riječima, dodatne mjere koje će uskoro biti uvedene za ulazak u zemlje Evropske unije predstavljaju korak unazad, a ne naprijed. Lisica se posebno osvrće na problem separatizma, koji propagira Milorad Dodik. “Naravno, u Bosni i Hercegovini je problem srpski separatizam koji proklamira Milorad Dodik, a na koji međunarodna zajednica ne reaguje adekvatno,” upozorava Lisica. Što se tiče euroatlanskih integracija Lisica smatra da je znatno važnije da BiH postane članica NATO saveza. “Za Bosnu i Hercegovinu je NATO put veći prioritet od Evropske unije, te se sva raspoloživa sredstva trebaju usmjeriti kako bismo postali naredna članica NATO saveza,” kaže Lisica, dodajući da je to ključno za dugoročnu stabilnost i sigurnost zemlje. Lisica također ističe kako se u posljednje vrijeme u javnom prostoru gotovo i ne spominje NATO put Bosne i Hercegovine, što smatra ozbiljnim propustom. “Čini mi se da u našem slučaju bez NATO članstva, neće biti ni EU,” zaključuje on, sugerirajući da je NATO integracija neophodan korak ka bilo kakvom ozbiljnom napretku u evropskim integracijama. Regionalna saradnja i naoružavanje – prijetnja ili prilika? Govoreći o nedavnim geopolitičkim događajima, Lisica izražava zabrinutost zbog naoružavanja susjednih zemalja, što značajno utiče na regionalnu sigurnost. Kao jedan od organizatora konferencije posvećene regionalnoj saradnji, Lisica je direktno uključen u analizu aktuelnih odnosa na Zapadnom Balkanu. “Naoružavanje komšija i susjeda nam ne daje optimizam da uskoro možemo biti okrenuti jedni drugima i sarađivati na prijateljskoj i fer osnovi,” kaže Lisica, dodajući kako trenutna situacija zahtijeva ozbiljniji pristup i reakciju, kako od strane bošnjačkih političara, tako i od međunarodne zajednice. On upozorava kako zapadne zemlje ne reagiraju adekvatno na ove izazove, te posebno ističe Francusku, koja naoružava Srbiju, zemlju koja je, prema njegovim riječima, prisno vezana za Putinovu Rusiju. “Dok komšije i susjedi ne odustanu od svojih ekspanzionističkih politika prema Bosni i Hercegovini, ne možemo govoriti o tome da su se stvorili uslovi za prijateljsku saradnju na Zapadnom Balkanu,” tvrdi Lisica, naglašavajući kako inicijative poput “Open Balkana” nemaju smisla u ovakvom okruženju, jer jednostavno nisu iskrene. Lisica također smatra da trenutna bošnjačka politička elita nije adekvatno reagirala na ove izazove, što dodatno otežava poziciju Bosne i Hercegovine u regionalnim odnosima. “Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini, tu mislim na bošnjačke političare i one koji uživaju beneficije bošnjačke političke kvote, nisu adekvatno reagirali,” kaže on, dodajući da bez odlučnog i proaktivnog pristupa Bošnjaka, Bosna i Hercegovina riskira da ostane marginalizirana u regionalnim procesima. Politička nestabilnost u Crnoj Gori i Kosovu – ogledalo širih problema na Balkanu Lisica naglašava kako politička nestabilnost u Crnoj Gori, koja traje od 2020. godine, ima široke posljedice na odnose u regiji. “U Crnoj Gori od 2020. godine imamo političku nestabilnost te jedan vanjskopolitički zaokret, koji je kulminirao posljednjih mjeseci i u odnosu Crne Gore prema Hrvatskoj,” ističe Lisica, dodajući kako je trenutna vlast u Podgorici pod velikim