Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

GEOPOL realizirao prvi izdavački projekat

Nakon godinu dana istraživanja o političkoj historiji Azerbejdžana  tokom devedesetih godina prošlog stoljeća magistar historije i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Admir Lisica objavio je knjigu “Hejdar Alijev – osnivač modernog Azerbejdžana: unutrašnje prilike, vanjska politika i ekonomski razvoj” u izdanju Centar za geopolitička istraživanja – Geopol. Predgovor knjige napisao je nekadašnji ministar vanjskih poslova Azerbejdžana i blizak saradnik Hejdara Alijeva, a sada ambasador ove zemlje u Bosni i Hercegovini Vilayat Guliyev, recenzenti su dr. Jahja Muhasilović saradnik Centra ze geopolitička istraživanja i dr. Omer Kovčić član upravnog odbora i jedan od osnivača Centra za geopolitička istraživanja, urednica je magistrica Samira Aghayeva, lektorica magistrica Azra Crnčalo-Lisica, dok je za vizualni identitet knjige zaslužan magistar Omer Merzić.  Ovo je ujedno i prvi izdavački projekat Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL, a koji je podržan od strane Ambasade Republike Azerbejdžan u Bosni i Hercegovini.

Kako su klimatske promjene i drugi ljudski faktori odigrale veliku ulogu u poplavama u Libiji

Izgradnja u plavnim područjima, loše održavanje brana i drugi lokalni faktori doveli su do toga, da se ekstremni vremenski uslovi pretvore u humanitarnu katastrofu.Uništavanje uzrokovano obilnim padavinama je bilo mnogo veće zbog faktora koji uključuju izgradnju u područjima sklonim poplavama, krčenje šuma i posljedice konflikta u Libiji, s toga može se reći da su klimatske promjene razlog nastanka oluje koja je opustošila libijski grad Derna, usmrtivši hiljade ljudi, te su je napravile do 50 puta vjerovatnijom.Projektiranje gotovo svih velikih svjetskih brana temeljilo se na hidrološkim podacima koji su često bili nedovoljni za početak i sigurno nisu uzimali u obzir klimatske promjene. Sada, ne samo da su ti podaci zastarjeli, već i ogromna varijabilnost koju su klimatske promjene unijele u količine padavina komplikuje svo planiranje brana.Učestalivanjem dugotrajnih suša i poplava bez presedana, klimatske promjene dovele su do smanjenja, pa čak i zaustavljanja proizvodnje hidroenergije nekih brana, dok su mnoge podvrgle poplavama većim nego što su bile dizajnirane da izdrže. Poplave za koje se pretpostavlja da se dešavaju jednom u 1.000 godina sada se mogu dogoditi jednom ili dvaput u deceniji⁠. Povrh svega, kako se klimatske promjene intenziviraju, to će generirati još veće oluje i poplave.Samim tim, oluja „Daniel“, koja je donijela smrtonosnu kišu, koja je stvorila visinu padavina od 910 mm (910 l/m2) na dijelove Grčke, Bugarske i Turske.Prethodnim studijama je dokazano da su klimatske promjene doveli do toga da će u narednom periodu biti 40% više količine padavina, tako da su oluje ovog intenziteta sada prilično uobičajene za ovu regiju i mogu se očekivati svakih 10 godina. Međutim, vremenski događaj u sjevernoj Libiji bio je mnogo izuzetniji i intezivniji, donoseći oluju intenziteta kakva bi se samo očekivala da će sjevernu Libiju pogoditi jednom u 300-600 godina. Količina padavina koja je zadesila sjevernu obalu Libije iznosila je oko 400 mm (400 l/m2) padavina na Dernu u samo 24 sata, dok prosječna količina padavina za mjesec septembar za ovu regiju iznosi samo 1,5 mm (1,5 l/m2), prema Nasa Earth Observatory.Primjerice radi, u cijeloj kalendarskoj 2022. godini ukupna količina padavina za grad Sarajevo je iznosila 671,20 mm, grad Tuzlu 719,50 mm i grad Zenicu 793,60 mm.Da se zaključiti da ova razorna katastrofa pokazuje kako se ekstremni vremenski događaji podstaknuti klimatskim promjenama kombinuju sa ljudskim faktorima kako bi se stvorio još veći uticaj, a to znači da je sve više ljudi, imovine i infrastrukture izloženo i ranjivo na rizik od poplava. Godinama su upozorenja da bi brane Derna mogle puknuti ostala bez pažnje Stručnjaci su dugo govorili da poplave predstavljaju značajnu opasnost za dvije brane koje su trebale zaštititi gotovo 90.000 ljudi na sjeveroistoku Libije.Više puta su puta pozivali na hitno održavanje dviju građevina, smještenih uzvodno od obalnog grada Derna. Ali vlade koje su se mijenjale nisu reagirale.Upozorenja su se obistinila u ranim jutarnjim satima 11. septembra, kada su se stanovnici Derne probudili uz glasne eksplozije prije nego što je poplavni talas stigao do grada Derna.Poplavni val se nažalost pokazao smrtonosnim za hiljade ljudi u samo nekoliko sekundi, rušeći i stambene zgrade i odnijevši mnogobrojne ceste i mostove. Informacija o broju poginulih je različit, libijski Crveni polumjesec rekao je da je najmanje 11.300 ljudi ubijeno, a dodatnih 10.000 se vodi kako nestalo.Predmetne Brane, Abu Mansour i Derna, izgradila je jugoslavenska građevinska tvrtka 1970-ih iznad Wadi Derna, koji dijeli grad Abu Mansour, 14 kilometara od grada, bila je visoka 74 metra i mogla je zadržati do 22,5 miliona metara kubnih vode. Brana Derna, poznata i kao Belad, mnogo je bliža gradu i mogla bi zadržati manju količinu vode, do 1,5 miliona metara kubnih vode.Obje brane su se vodile kao nasute brane i izgrađene su od gline, stijena i zemlje, te su trebale zaštititi grad od bujičnih poplava, koje nisu neuobičajene u ovom području. Voda prikupljena u akumulacijama korištena je za navodnjavanje usjeva za nizvodna područja, te nisu bile održavane mnogo godina, unatoč ponovljenim poplavama koje su pogodile grad u prošlosti. Brane su pretrpjele i veliku štetu u snažnoj oluji koja je pogodila regiju 1986. godine, a više od decenije kasnije u studiji koju je naručila libijska vlada otkrila je pukotine u tijelu brana.Također, izvještaj od strane revizorske agencije iz 2021. godine navodi da predmetne dvije brane nisu održavane unatoč izdvajanju više od 2 milona dolara za sanaciju istih 2012. i 2013. godine. Nikakvi radovi nisu obavljeni na tom području, a revizorska agencija okrivila je Ministarstvo rada i prirodnih resursa jer nije poništila postupak iako je dato kompaniji koja bi obavila posao. Tako, turska kompanija je sklopila je ugovor 2007. godine za održavanje dviju brana i izgradnju još jedne brane između njih, međutim to se nikad nije desilo. Poplave su sravnile Dernu i dužnosnici procjenjuju da je čak četvrtina grada nestala sa lica mjesta. Takvo razaranje je nastalo uslijed intenziteta oluje, ali i ranjivosti Libije. Infrastruktura zemlje pretrpjela je široko rasprostranjeno zanemarivanje od strane libijskih vlasti.Vjerovatno će se istraga katastrofe suočiti s ogromnim izazovima jer bi mogla doprijeti do najviših dužnosnika u zapadnoj i istočnoj Libiji. Već ove sedmice je naređeno pritvaranje osam sadašnjih i bivših dužnosnika dok se čeka istraga o urušavanju dviju brana od koje je nastao razorni poplavni val visine nekoliko metara koji je prošao kroz središte obalnog grada i ostavila hiljade mrtvih ljudi. Rastuća opasnost od izgradnje brana Rušenje dvije libijske brane ranije ovog mjeseca vjerovatno će najaviti mračnu novu eru brane, u kojoj se opadanje izgradnje brana ubrzava, a smrtonosni kvarovi u vidu pukotina na branama postaju sve češći.Industrija izgradnje brana je već u padu i mnogo prije katastrofe koja se dogodila u Derni. Vjeruje se da je vrijeme maksimalne ekspanzije izgradnje brane počela opadati najmanje prije deset-ak godina. Utvrđeno je da je globalna izgradnja velikih brana pala sa oko 1.500 godišnje u kasnim 1970-im na oko 50 godišnje u 2020-toj godini.I u Africi, kontinentu s najvećim preostalim hidroenergetskim potencijalom, primjećeno je opadanje cijene energije koja se dobije putem sunca i vjetra, te će učinit brane hidroelektrana nekonkurentnim do 2030. godine. Sve veća opasnost od brana dijelom proizlazi iz jednostavne činjenice, a to je njihova starost, odnosno vijek upotrebe samog

Da li nas očekuju suše i u 2023. godini ?

Prošle godine je velika suša pogodila veći dio Europe, a tvrdi se da je bila najgora u posljednjih 500 godina. U Francuskoj je proglašeno vanredno stanje u pet sjevernih provincija; u Španiji su rezervoari za vodu pali na 36 posto kapaciteta; u Italiji je nivo najveće rijeke Po u zemlji bio šest puta niži od normalnog.Pogođen je i istok Europe. U Mađarskoj su nestala jezera i rijeke, jer je 90 posto zemlje „patilo“ od suše. U Poljskoj je nedostatak kiše imao razoran uticaj na poljoprivredu, pri čemu je sektor izgubio oko 1,35 milijardi eura zbog nižih prinosa. U Rumuniji je zabilježen sedam puta veći broj šumskih požara. Očekuje se da će se suho vrijeme zadržati u većem dijelu Europe tokom cijelog ljeta, posebno u centralnim i mediteranskim regijama. Nakon zime sa ispodprosječnim padavinama, klimatolozi su upozorili da bi suša mogla ponovo zahvatiti Europu ovog ljeta. U ljeto 2022. godine, najsušnijeg kontinenta u posljednjih 500 godina, uzastopni i produženi toplinski valovi i suša dominirali su južnom i jugozapadnom Europom, ozbiljno utječući na usjeve. Međutim, posljedice suše nisu ograničene samo na mediteranski basen: blago zimsko vrijeme, koje je donijelo male količine kiše i snijega, pogoršalo je problem deficita vode u Europi, pri čemu su ogromna područja postala sušnija nego inače. Prema studiji Tehnološkog univerziteta u Gracu u Austriji, Europa je u suši od 2018. godine, a njen status vode je okarakterisan kao “veoma nesiguran”, te je dovedeno u pitanje sposobnost eurposkih akumulacija da se napune prije ljeta, što bi se zapravo morale da bi funkcionisao sistem upravljanja vodnim resursima. Po svemu sudeći jasno je da je u nekim dijelovima Europe nedostatak padavina i trenutni deficit toliki da neće biti lako da se nivoi vode oporave prije početka ljeta, te se da zaključiti da je očigledno da su uslovi suše tokom ljeta 2022. zapravo počeli u zimu 2021. Kako smo trenutno na kraju aprila, a uslovi suše su i dalje prisutni, tačno je reći da sušni period traje, što u stvarnosti, čini se da doživljavamo sušu ne samo u Europi, već iu većini dijelova svijeta. Važno je napomenuti da čak i kada su količine padavina blizu dugogodišnjeg prosjeka, utjecaji suše postaju očigledniji zbog porasta temperatura i rezultirajućeg povećanja isparavanja i transpiracije. S obzirom da je veći dio Europe imao ispodprosječne količine padavina tokom prošle zime, razumno je pretpostaviti da će uslovi suše i dalje trajati tokom narednih ljetnih mjeseci. Studijama je utvrđeno da trenutno doživljavamo tromjesečni period (od marta do maja) viših temperatura i nižih količina padavina, posebno u jugoistočnoj Europi i mediteranskom regionu, te kao rezultat ovih nalaza, predviđa se da će ljetnu sezonu karakterizirati iznadprosječne temperature i sušniji uslovi u ovim regijama. Osim toga, očekuje se da će posljedice suše potrajati, čak i ako proljetne kiše uspiju ublažiti dio deficita vode u određenim područjima. Od februara 2023. indeks niskog protoka (eng. Low-Flow Index, LFI) pokazuje kritične vrijednosti uglavnom u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji. Smanjenje proticaja u velikoj meri korelira sa velikim nedostatkom padavina posljednjih mjeseci. Protoci rijeka u slivovima Rone i Poa su veoma mali sa opadajućim trendom tokom februara 2023. Krajem februara 2023. godine, anomalija indeksa vlažnosti tla (engl. Soil Moisture Indeks,SMI) je izrazito negativna u zapadnoj Europi, zbog kombinacije niskih padavina i toplih perioda u prethodnim mjesecima. Najviše pogođene regije su Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, zemlje Beneluksa, Španija, crnomorske regije Rumunije i Bugarske i sjeverna Italija. Negativna anomalija je u skladu sa zimskim padavinama. Područja sa najjačim anomalijama padavina također su bila pogođena toplim periodom, što je doprinijelo povećanom isušivanju tla. Velika područja pokazuju anomaliju indeksa vlažnosti tla ispod -2. Vjerovatnoća pojave niskih proticaja za rijeke od kraja februara do kraja aprila 2023. godine kreće se od srednje do visokog za veći dio Skandinavije i sjeveroistočne Europe, a visoka je za istočnu Francusku, zapadnu Njemačku, Švicarsku i sjeverni dio Italija. Produženi nedostatak padavina i prognoza toplijeg proljeća od prosjeka vjerovatno će uzrokovati dalje smanjenje riječnih tokova, sa direktnim uticajem na poljoprivredu, ekosisteme i proizvodnju energije. Upravljanje vodnim resursima treba pažljivo planirati kako bi se ograničili uticaji i odredile strategije prilagođavanja.