Prošle godine je velika suša pogodila veći dio Europe, a tvrdi se da je bila najgora u posljednjih 500 godina. U Francuskoj je proglašeno vanredno stanje u pet sjevernih provincija; u Španiji su rezervoari za vodu pali na 36 posto kapaciteta; u Italiji je nivo najveće rijeke Po u zemlji bio šest puta niži od normalnog.Pogođen je i istok Europe. U Mađarskoj su nestala jezera i rijeke, jer je 90 posto zemlje „patilo“ od suše. U Poljskoj je nedostatak kiše imao razoran uticaj na poljoprivredu, pri čemu je sektor izgubio oko 1,35 milijardi eura zbog nižih prinosa. U Rumuniji je zabilježen sedam puta veći broj šumskih požara.

Očekuje se da će se suho vrijeme zadržati u većem dijelu Europe tokom cijelog ljeta, posebno u centralnim i mediteranskim regijama. Nakon zime sa ispodprosječnim padavinama, klimatolozi su upozorili da bi suša mogla ponovo zahvatiti Europu ovog ljeta. U ljeto 2022. godine, najsušnijeg kontinenta u posljednjih 500 godina, uzastopni i produženi toplinski valovi i suša dominirali su južnom i jugozapadnom Europom, ozbiljno utječući na usjeve.

Međutim, posljedice suše nisu ograničene samo na mediteranski basen: blago zimsko vrijeme, koje je donijelo male količine kiše i snijega, pogoršalo je problem deficita vode u Europi, pri čemu su ogromna područja postala sušnija nego inače. Prema studiji Tehnološkog univerziteta u Gracu u Austriji, Europa je u suši od 2018. godine, a njen status vode je okarakterisan kao "veoma nesiguran", te je dovedeno u pitanje sposobnost eurposkih akumulacija da se napune prije ljeta, što bi se zapravo morale da bi funkcionisao sistem upravljanja vodnim resursima.

Po svemu sudeći jasno je da je u nekim dijelovima Europe nedostatak padavina i trenutni deficit toliki da neće biti lako da se nivoi vode oporave prije početka ljeta, te se da zaključiti da je očigledno da su uslovi suše tokom ljeta 2022. zapravo počeli u zimu 2021. Kako smo trenutno na kraju aprila, a uslovi suše su i dalje prisutni, tačno je reći da sušni period traje, što u stvarnosti, čini se da doživljavamo sušu ne samo u Europi, već iu većini dijelova svijeta.

Važno je napomenuti da čak i kada su količine padavina blizu dugogodišnjeg prosjeka, utjecaji suše postaju očigledniji zbog porasta temperatura i rezultirajućeg povećanja isparavanja i transpiracije. S obzirom da je veći dio Europe imao ispodprosječne količine padavina tokom prošle zime, razumno je pretpostaviti da će uslovi suše i dalje trajati tokom narednih ljetnih mjeseci. Studijama je utvrđeno da trenutno doživljavamo tromjesečni period (od marta do maja) viših temperatura i nižih količina padavina, posebno u jugoistočnoj Europi i mediteranskom regionu, te kao rezultat ovih nalaza, predviđa se da će ljetnu sezonu karakterizirati iznadprosječne temperature i sušniji uslovi u ovim regijama.

Osim toga, očekuje se da će posljedice suše potrajati, čak i ako proljetne kiše uspiju ublažiti dio deficita vode u određenim područjima. Od februara 2023. indeks niskog protoka (eng. Low-Flow Index, LFI) pokazuje kritične vrijednosti uglavnom u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, južnoj Njemačkoj, Švicarskoj i sjevernoj Italiji. Smanjenje proticaja u velikoj meri korelira sa velikim nedostatkom padavina posljednjih mjeseci. Protoci rijeka u slivovima Rone i Poa su veoma mali sa opadajućim trendom tokom februara 2023.

Krajem februara 2023. godine, anomalija indeksa vlažnosti tla (engl. Soil Moisture Indeks,SMI) je izrazito negativna u zapadnoj Europi, zbog kombinacije niskih padavina i toplih perioda u prethodnim mjesecima. Najviše pogođene regije su Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, zemlje Beneluksa, Španija, crnomorske regije Rumunije i Bugarske i sjeverna Italija. Negativna anomalija je u skladu sa zimskim padavinama. Područja sa najjačim anomalijama padavina također su bila pogođena toplim periodom, što je doprinijelo povećanom isušivanju tla. Velika područja pokazuju anomaliju indeksa vlažnosti tla ispod -2.

Vjerovatnoća pojave niskih proticaja za rijeke od kraja februara do kraja aprila 2023. godine kreće se od srednje do visokog za veći dio Skandinavije i sjeveroistočne Europe, a visoka je za istočnu Francusku, zapadnu Njemačku, Švicarsku i sjeverni dio Italija. Produženi nedostatak padavina i prognoza toplijeg proljeća od prosjeka vjerovatno će uzrokovati dalje smanjenje riječnih tokova, sa direktnim uticajem na poljoprivredu, ekosisteme i proizvodnju energije. Upravljanje vodnim resursima treba pažljivo planirati kako bi se ograničili uticaji i odredile strategije prilagođavanja.