GEOPOL, Author at Centar za geopolitička istraživanja

Travnik: Geopol predstavio naučno istraživanje

U organizaciji Centra za geopolitička istraživanja – Geopol i Bošnjačke zajednice kulture Travnik u ispunjenoj Gradskoj Biblioteci Travnik je održano predstavljanje istraživačkog projekta koji tematizira izučavanje bosanskog jezika i rad dopunskih škola na bosanskom jeziku u dijaspori. Višemjesečno istraživanje koje je podržano od strane Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica vodio je Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, dok su autori Dženan Kos i Amela Bajrić. U uvodnom dijelu, Lisica je pojasnio odnos između geopolitike i identiteta, te jezika kao njegovog sastavnog dijela. On je pojasnio određene veze između geopolitičkih procesa i izazova koji se nameću u kontekstu očuvanja bosanskog jezika u regionu i dijaspori, te istakao pozitivne prakse među bosanskohercegovačkom dijasporom u početka agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas, a koje su rezultirale time da se bosanski jezik, historija Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, čuvaju danas uprkos izazovima od Velike Britanije do Australije. Kos i Bajrić su prezentirali rezultate istraživanja, te anketne rezultate koje su dobili nakon višemjesečnog rada na ovom projektu. Bajrić je navela određene pozitivne prakse, posebno u skandinavskim zemljama, u kojem se još od devedesetih godina nastoji čuvati bosanski jezik kroz organiziranje dopunskih škola. Ona je također navela kako postoje oscilacije od države do države, te od broja bošnjačke dijaspore, koji uvjetuje i organizaciju škola na ozbiljnom nivou. Kos je osim prezentiranih rezultata, predložio određene konkretne mjere do kojih su došli tokom istraživanja, a koje će u konačnici biti publikovane u vidu naučnog rada, te dokumenta koji će biti dostavljen Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, u kontekstu kreiranja budućih strategija koje bi trebale pomoći za unaprjeđenje očuvanja identiteta izvan Bosne i Hercegovine, a uslijed aktuelnih geopolitičkih izazova. Prisutnima se obratio i jedan od članova UO Geopola Mustafa Gradaščević koji je govorio o otežanim okolnostima sa kojima se suočavaju građani bošnjačke nacionalnosti u bosanskohercegovačkom entitetu Rs, u kontekstu nemogućnosti adekvatnog izučavanja bosanskog jezika i nacionalne historije. Na kraju, načelnik Općine Travnik, prof. Kenan Dautović, osvrnuo se na iznesena promišljanja promotora ovog interesantnog projekta, te potvrdio vezu između geopolitike i identiteta danas. Naveo je kako je potrebno podržavati naučnoistraživačke projekte koje doprinose afirmaciji i očuvanju identiteta, posebno u izazovnim vremenima koje trenutno živimo, te je pohvalio aktivnosti mladih pojedinaca uključenih u projekte Centra za geopolitička istraživanja – Geopol koji iz raznih uglova nastoje popularizirati ove veoma bitne teme.

Najava: Predstavljanje naučnog istraživanja u Travniku

Centar za geopolitička istraživanja – Geopol u saradnji sa Bošnjačkom zajednicom kulture Travnik i Općinom Travnik, realizira predstavljanje istraživačkog projekta “Bosanski jezik i književnost u bosanskohercegovačkoj dijaspori: prakse i perspektive izučavanja”. Projekat je uspješno realiziran nakon višemjesčnog istraživanja, a autori istraživačkog rada su prof.dr. Dženan Kos i prof.dr. Amela Bajrić. Voditelj naučnoistraživačkog projekta bio je Admir Lisica. Cilj projekta je predočiti javnosti kakvo je stanje u kontekstu izučavanja bosanskog jezika u dijaspori, te predložiti određene smjernice kako unaprijediti i očuvati dopunske škole u kojima se uči bosanski jezik. Predstavljanje projekta bit će upriličeno 5. februara 2025. godine u Gradskoj biblioteci Travnik s početkom u 19h. Projekat je podržan od strane Federalnog finistarstva raseljenih i izbjeglica osoba i izbjeglica.

Balkan između optimizma i ponora dok se Vučić bori za opstanak na vlasti

Piše: Armin Sijamić Autor je politolog, novinar, analitičar međunarodnih odnosa i blogger Još jedna godina na Balkanu, preciznije na prostoru bivše Jugoslavije bez Slovenije i plus Albanija, prošla je u tumaranju. Tačnije, 2024. godina bila je još jedna koju su „pojeli skakavci“ kada govorimo o onome u šta se ovdašnje političke elite kunu. Da li nas isto čeka i u 2025. godini? Političari širom svijeta očekuju povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Formalno preuzimanje funkcije za desetak dana označiće novi početak, odnosno povratak stare američke politike koja se prije svega bavi sobom i jačanjem države – domaća proizvodnja, vojska, sigurnost… U svim tim oblastima vođe na Balkanu su davno pale na ispitu, dok se priprema finalna rasprodaja prirodnih bogatstava kroz davanje koncesija na rudnike u obimima koji su nepojmljivi za naše prilike. Male balkanske države trebale bi biti alternativa Rusiji, Kini, Boliviji… Ipak, i balkanski političari čekaju Trumpov povratak. Ne radi se tu o dijeljenju vrijednosti koje zastupaju američki republikanci, već se računa da će nova administracija na neki način, činjenjem ili nečinjenjem, pomoći određene političke procese u regionu. Vučićeva borba za vlast Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najviše je radio na tome da spremno dočeka Trumpa. Na razne načine se približavao američkim establišmentu, iz obje stranke, da bi na koncu počeo davati unosne poslove članovima Trumpove porodice. Taj posao se predstavlja javnosti kao stvar tržišta, mada mnogi kažu da je to pokušaj kupovine uticaja. Isto se dešava i u Albaniji gdje je premijer Edi Rama, blizak Vučiću, Trumpovoj porodici dao još veći posao. Vućić i Rama su, dok je u Bijeloj kući boravio Trump, radili na podjeli Kosova, a dio albanskih glasača i stranaka okrenuo je leđa Milu Đukanoviću u Crnoj Gori. Rama i Vučić godinama ruše premijera Albina Kurtija, koji se opire podjeli Kosova i pretvaranje Prištine i Podgorice u Sarajevo, odnosno ne pristaje na etničku podjelu vlasti. U rušenju Kurtija, koji odbija dati Srbiji mehanizme kontrole Kosova, pridružila se i aktuelna američka administracija uvodeći Prištini sankcije. Plan podjele Kosova, prema tvrdnjama iz Srbije i implicitnog priznanja Vučića, propao je jer se njemačka kancelarka Angela Merkel tome protivila. Njemačkoj su se pridružile i neke evropske države. Sadašnja njemačka vlada Olafa Scholza računa na Vučića i litijum u Podrinju i drugdje. Čitava Vučićeva igra dovedena je u pitanje, iako je teško reći šta je od svega ostalo na stolu, nakon pada nadsteršnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Građani Srbije od tada traže odgovore ko i kako gradi i radi po Srbiji, kome je i šta Vučić obećao i kakva je budućnost tamošnjih ljudi ako se pravi podjela interesa velikih sila na maloj teritoriji kakva je Srbija, dok pravosuđe šuti. Crvene linije Ipak, Vučić čeka Trumpa i ima računicu. Prethodni pokušaji destabilizacije okolnih država propali su, iako je u tome zvanični Beograd imao neke uspjehe. To se posebno odnosi na Crnu Goru, gdje je četnički vojvoda na čelu parlamenta, a Srpska pravoslavna crkva ima ogroman uticaj na vladu. Vučić vjerovatno računa da će do kraja Trumpovog mandata ostvariti neki od svojih ciljeva, a da će ova godina biti vrijeme kada će se pripremati krupniji potezi. U želji da ga odvoje od Rusije, Zapad je Vučiću to dozvoljavao. Sjetimo se samo nekoliko stvari koje mu je Zapad oprostio: Napad u Banjskoj, neregularni izbori (po tvrdnjama institucija Evropske unije), miješanje u crnogorske prilike, podrška separatizmu u Bosni i Hercegovini kroz tzv. „srpski svet“, odbijanje da Rusiji uvede sankcije i uskladi vanjsku politiku sa Briselom… Vučić će zato u narednom periodu, ako mu se ukaže prilika, još jednom pokušati pomjerati crvene linije nekažnjivosti na Zapadu, dok računa na Trumpovu podršku ako ne Srbiji onda njemu lično. Vučićevom planu u prilog idu i dezorijentisanost Evropske unije u odnosu na Trumpa, dok Brisel računa kako nadomjestiti pomoć Ukrajini ako Washington obustavi pomoć. Ta ruska zagonetka Vučiću predstavlja veliki problem, jer bi novi pritisak na Rusiju značio i pritisak na Beograd. Zato ovih dana Vučić govori o Naftnoj industriji Srbije (NIS), o planu da od Rusa preuzme većinsko vlasništvo u strahu od navodnih američkih sankcija. Da bi pojačao strah od vanjskih neprijatelja, a gušeći pobunu kod kuće, pored američkih sankcija u medijima govori se o „ustašama“ koje ruše vlast u Beogradu, vojvođanskim autonomašima koji su se maskirali u studente i profesore u štrajku, zavjeri Zapada da se zaustavi rast Srbije (čak je to Vučić ilustrovao primjerom Gruzije), a vjerovatno su na redu provokacije i incidenti na Kosovu, u Sandžaku, Crnoj Gori ili Bosni i Hercegovini. Nove okolnosti Ali svijet se promijenio od prvog Trumpovog boravka u Bijeloj kući. Od balkanskih političara od Trumpa jedino su značajne udarce osjetili Vučić i tadašnji kosovski premijer Avdullah Hoti, koji su se obavezali da će se boriti protiv „terorističke organizacije Hezbollah“ i zalagati za prava LGBT osoba širom svijeta. Taj sporazum, po kome je između ostalog Izrael priznao nezavisnost Kosova, bio je predmet ismijavanja od strane Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog Ministarstva vanjskih poslova, što je bilo nečuveno ponašanje u diplomatiji Moskve. Istovremeno, Trumpova administracija pretvorila je Hrvatsku u potencijalno važnu tačku na energetskoj mapi Evropi. Američki stratezi su predano radili na ukidanju evropske zavisnosti od ruskih energenata, što je značio početak podizanja nove „gvozdene zavjese“ prema Moskvi, a koju je administracija Josepha Bidena još više učvrstila nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. U četiri godine Bidena u Bijeloj kući gard Zapada prema Rusiji dodatno je podignut. Evropa je nizom poteza, posebno jačanjem Poljske i Rumunije, udaljena od Moskve i teško je vjerovati da će to Trump bitno promijeniti. Dogovor s Rusijom o kraju rata u Ukrajini neće značiti da će evropske države i Washington preko noći ukinuti sankcije Moskvi i dozvoliti Kremlju da povrati svoj uticaj u Evropi. Trumpov glavni vanjskopolitički cilj je obuzdavanje Kine, što je i počeo u prvom mandatu i što je Biden nastavio. Vučić bi i zbog toga mogao doći pod udar Washingtona, kao i sve balkanske vlade koje imaju značajna kineska ulaganja. Sve u svemu, i ova godina na Balkanu bi mogla ličiti prošlim ukoliko Zapad čvrsto ne odluči da će njegovi partneri biti

Skoplje: Direktor Geopol-a učestvovao na međunarodnoj konferenciji “Defending Democracy and Human Rights in the Face of War, Nationalism, and Authoritarianism”

U Skoplju je održana velika međunarodna konferencija “Odbrana demokracije i ljudskih prava u uvjetima rata, nacionalizma i autoritarizma”, u organizaciji CIVIL – Freedom Center (Sjeverna Makedonija) i MEDIA DIALOG / Y4M (North Rhine-Westphalia, Njemačka). Konferencija je okupila dvadeset pet učesnika iz regiona, Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Univerzitetski profesori, politički predstavnici, istraživači na polju međunarodnih odnosa, medijski profesionalci te bivše diplomate, razgovarale su o rastu desnih pokreta, nacionalizmu, autoritarizmu, te sigurnosnim izazovima koji su uzrokovani aktuelnim geopolitičkim događajima. Jedan od govornika na panelu “Uspon krajnje desnog nacionalizma” bio je Admir Lisica, doktorant Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. Lisica je tokom razgovora apostrofirao važnost ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, što je obrazložio kontinuiranim prijetnjama koje dolaze od Rusije i njihovih proksija. Shodno tome, referirao se i na skandaloznu izjavu ambasadora Rusije u Bosni i Hercegovini Kalabuhova koji je rekao da je “podmetnuta bomba ispod Bosne i Hercegovine”. Admir Lisica U kontekstu rasta desnih politika naveo je da je trenutna realnost da Evropa daje podršku desnici u državama poput Italije, Francuske, Njemačke, što ohrabruje Milorada Dodika koji nakon pobjede Trumpa računa da će njegova veza s Orbanom biti nit potrebna za ostvarivanje vlastitih separatističkih inspiracija. Govoreći o potrebi razumijevanja situacije u Bosni i Hercegovini od strane SAD, EU i Velike Britanije, naveo je stavove bivšeg britanskog premijera Davida Camerona koji je naglasio kako je “Srbija proxy Rusije”, što je dovoljno upozorenje Zapadu da moraju biti odlučniji i iskreniji prema Bosni i Hercegovini i geopolitičkim izazovima sa kojima se suočava. Na četiri tematski organizirana panela govorili su između ostalog Xhabir Deralla, predsjednik CIVIL Freedom centra, dr. Christiane Eilders sa Heinrich Heine Universiteta u Disseldorfu, Dr. Sasho Ordanoski, njemačka diplomatkinja Gudrun Steinacker, dr. Konstantinas Andrijauskas s Univerziteta u Vilnusu, Edward Joseph s Hopkins Univerziteta i drugi.

Mediji o konferenciji “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine” održanoj u Beču

Mediji o konferenciji “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine” održanoj u Beču: Klix Slobodna Bosna Anadolija Balkan Avaz FENA Federalna

GEOPOL u Beču organizirao konferenciju posvećenu jačanju vanjskopolitičke pozicije BiH i ulozi dijaspore

U organizaciji Centra za geopolitička istraživanja – Geopol iz Sarajeva u Beču je organizirana konferencija u Beču “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”. Na panelima su učestvovali austrijski političari bosanskohercegovačkog porijekla Bedrana Ribo, Admir Mehmedović i Mehmemed Alajbeg, potpredsjednik Skupštine Bijeljina Mustafa Gradaščević, direktor Centra za geopolitička istraživanja i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Admir Lisica, doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i advokat Ermin Veličanin, te Damir Saračević i Muamer Džanković predsjednici organizacija Consilium Bosniacum i Bosniakischer Verein Osterreich – BNF, suorganizatora na ovom projektu. Admir Lisica je naglasio da postoji značajan broj dijaspornih zajednica koje su aktivno doprinosile jačanju vanjskopolitičke pozicije država porijekla poput irske, armenske, turske, grčke i drugih. Također, naglasio je kako političari bh. porijekla u Austriji mogu doprinijeti obnavljanju i jačanju odnosa Austrije i Bosne i Hercegovine, koje su tradicionalno prijateljske države, o čemu svjedoči doprinos nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Austrije Aloisa Mocka za Bosnu i Hercegovinu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ribo i Mehmedović su prezentirali vlastita iskustva u kontekstu lobiranja za podršku Rezoluciji o Genocidu u Srebrenici, koja je usvojena u Parlamentu Republike Austrije uprkos različitim destrukcijama. Saračević je naglasio da se upravo na tom primjeru može vidjeti kakav utjecaj može imati politički aktivna dijaspora na određene važnje procese. Džanković je u kraćem obraćanju istakao kako se kroz ovakve diskusije koje iniciraju organizacije u Bosni i Hercegovini jača veza između dijaspore i domovine, što je ključno u kontekstu poboljšanja zajedničke borbe za Bosnu i Hercegovinu na vanjskopolitičkom planu. Gradaščević i Veličanin su posebno posvetili pažnju potencijalnom doprinosu dijaspore u pogledu jačanja područja istočne Bosne i bh. entiteta Republika Srpska, posebno u kontekstu političke participacije i inostranog lobiranja. Oni su istakli da dijaspora treba biti uključena u sve segmente vezane za Bosnu i Hercegovinu, kako na političkom, lobističkom, ali i ekonomskom planu. Alajbeg je u konačnici naglasio da dijaspora može biti motor za inovacije i napredak u ekonomskom, inovativnom, te političkom planu. Istakao je kako je važno da mladi iz Austrije koji imaju bh. porijeklo budu posvećeni političkim procesima kako u Austriji, tako u Bosni i Hercegovini, dodajući da je to nužnost u ovako složenim geopolitičkim odnosima u svijetu. Projekat je podržan od Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica.

Beč: Radionica za mlade “Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova”

Trećeg dana boravka u Beču, tim Centar za geopolitička istraživanja – Geopol u sastavu Ermin Veličanin, Mustafa Gradaščević i Admir Lisica, održao je interaktivno predavanje/radionica za mlade pod nazivom ‘Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova’. Nakon predavanja trojice izlagača, mladi su kroz interakciju istakli svoje viđenje aktuelne geopolitičke situacije, izazova sa kojima se suočavaju, te kakva očekivanja imaju od matice Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj realiziran je uz podršku Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglica, a okupio je mlade s područja Beča. Dobna skupina na ovom projektu obuhvatila je mlade iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka od 14 do 23 godine.

Konferencija u Beču: “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”

“Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL”, zajedno sa partnerima “Consilium Bosniacum” i “Bosniakischer Verein Österreich” u Beču organizira konferenciju “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”. Cilj je da se kroz dijalog ponude modeli produbljivanja saradnje između dijaspore i domovine, s fokusom na društveni, ekonomski i politički aspekt. U uvodnim govorima tematizirati će se primjeri dijaspornih zajednica, sa konkretnim rezultatima u kontekstu domovine, kako bi se učesnici konferencije stimulirali za primjenjivanje određenih uspješnih strategija na slučaju Bosne i Hercegovine Konferencija će biti održana 16. novembra 2024. godine u prostorijama “Consilium Bosnacium” Ratenweg 22, A-1220, Wien s početkom u 17 sati. Učesnici na konferenciji su austrijski političari bosanskohercegovačkog porijekla te intelektualci, istraživači i aktivisti iz Austrije i Bosne i Hercegovine. U okviru dva panela o ovoj veoma važnoj temi u kontekstu aktuelnih geopolitičkih previranja u svijetu govore Dr. Damir Saračević predsjednik Consilium Bosniacum, doktorant na FPN u Sarajevu i direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol Admir Lisica, doktorant na FPN u Sarajevu i ugledni advokat Ermin Veličanin, istaknuti austrijski političari porijeklom iz Bosne i Hercegovine Bedrana Ribo, Admir Mehmedović, Ibrahim Kaniža, predsjednik BNF Austrija Muamer Džanković, te potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina i historičar Mustafa Gradaščević. Projekat je podržan od Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglica.

Beč: Najava konferencije “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”

Kako je Sjeverna Koreja postala problem za Ukrajinu?

Piše: Armin Sijamić Autor je politolog, novinar, analitičar međunarodnih odnosa i blogger. Saradnik je Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL. U subotu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao da je za Kijev Sjeverna Koreja najveći problem od svih ruskih saveznika. Kako je ta siromašna i izolovana azijska država postala toliko važna u evropskom ratu? „Od svih ruskih saveznika, naš najveći problem je Sjeverna Koreja, jer količinom vojne opreme koju isporučuje oni stvarno utječu na intenzitet borbi“, rekao je Zelenski u Kijevu na konferenciji za medije. Drugi zvaničnici su tom prilikom rekli da Pjongjang „osigurava ogromne količine artiljerijske municije“ i da Kijev „trenutno ne može učiniti ništa po tom pitanju“ i dodali da Pjongjang „isporučuje i balističke projektile“, ali da je to „manje ozbiljno“, jer je količinski malo. Dan ranije u Sjevernu Koreju je drugi put u kratkom roku došao Sergej Šojgu, sada kao sekretar Vijeća sigurnosti, a u prvoj posjeti u julu prošle godine kao ministar odbrane Rusije. Ali kako je Sjeverna Koreja postala važna u ukrajinskom ratu? Da li je moguće da Zapad, saveznik Kijeva, ne može da zaustavi državu koju je sankcijama izolovao i osiromašio? Kako je moguće da Rusija, koja je glasala za sankcije Sjevernoj Koreji u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, sada treba podršku te države? Historija (ne)saradnje Da bi odgovorili na ova pitanja potrebno se vratiti u prošlost nekoliko decenija i kratko predstaviti nekoliko događaja, da bi shvatili da je ukrajinski rat postao prilika za sjevernokorejske vlasti. Komunistički režimu nisu uvijek bili bliski. Neki su se približavali Moskvi i od nje se udaljavali, a u slučaju Sjeverne Koreje u jednačinu treba dodati i Kinu. Pjongjang je morao vagati između dva moćna susjeda. Ali nekada su se komunisti u ime većeg cilja držali zajedno. Korejski rat je na suprotne strane doveo Sjedinjene Američke Države i SSSR i Kinu. Raspadom SSSR-a Kremlj je izgubio interes za Sjevernu Koreju, da bi se kasnije svrstao uz Zapad protiv Pjongjanga, koji je ostao usamljen i ovisan od Kine. Šojguova posjeta Pjongjangu u julu prošle godine bila je prva posjeta ruskog ministra odbrane od 1991. godine. Tih dana Sjeverna Koreja je slavila 70. godina primirja u ratu dvije Koreje, odnosno svoj trijumf. Šojgu je pogledao izložbu oružja, a prikazane su balističke rakete zbog kojih je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo sankcije Pjongjangu. Za sankcije Rusija je glasala i tri mjeseca nakon početka rata u Ukrajini. Te rakete mogu nositi nuklearne bojeve glave, pa neki smatraju da je Rusija tako priznala Sjevernu Koreju kao nuklearnu silu. Tu nije bio kraj dobrih vijesti za Pjongjang. Rusija je tim potezom zatvorila vrata za sankcionisanje Sjeverne Koreje u UN-u, istovremeno otvarajući mogućnost saradnje dvije države. Rusija susjedu sada može pomoći u energentima, hrani, transferu tehnologija… Putin kod Kim Jong Una, ili kako napraviti problem Washingtonu U septembru prošle godine u posjetu Rusiji došao je sjevernokorejski vođa Kim Jong Un i sreo predsjednika Vladimira Putina. Ubrzo nakon toga Sjeverna Koreja je, nakon neuspješnih pokušaja, lansirala špijunski satelit. U decembru Pjongjang je posjetio ruski ministar resursa Andrej Kozlov, a dan kasnije Sjeverna Koreja je saopštila da je provela statička testiranja „novog tipa motora na čvrsto gorivo visokog potiska“ za balističke rakete srednjeg dometa. Zapad i Južna Koreja su optuživali Pjongjang da Rusiji šalje granate i balističke rakete, što su oni poricali, ali naglašavali da veze dvije države jačaju. Polovinom juna ove godine u Pjongjang je došao Putin nakon 24 godine. Ovo je bila vjerovatno najvažnija posjeta za Sjevernu Koreju u ovom stoljeću, jer je Putin došao sa namjerom da ojača susjednu državu. Grandiozan doček za Putina i brojnu delegaciju (potpredsjednik vlade, ministri, direktori važnih ruskih kompanija…) zaključen je važnim sporazumima, posebno u oblasti odbrane, koji predviđa da jedna strana može od druge tražiti pomoć da se odupre stranoj agresiji, što su neki protumačili kao dozvolu za slanje trupa. Javnosti nije jasno kako će sporazum funkcionisati, ali krajnje namjere otkrio je Putinov tekst u listu Rodong Sinmun, objavljen prije njegovog dolaska u Pjongjang. Dvije države će nastaviti da se „odlučno suprotstavljaju Zapadnim ambicijama da ometaju uspostavljanje multipolarnog svjetskog poretka zasnovanog na uzajamnom poštovanju pravde“, napisao je i obećao da će „razvijati alternativne mehanizme trgovine i međusobnog poravnanja koje nekontroliše Zapad“ te „izgraditi jednaku i nedjeljivu sigurnosnu arhitekturu u Evroaziji“. Putin je u tekstu zahvalio Sjevernoj Koreji na „čvrstoj podršci“ u Ukrajini, ne precizirajući o čemu se radi. Od početka ruske agresije na Ukrajinu vidjeli smo da je Pjongjang podržavao Rusiju retorički i u Ujedinjenim nacijama. Pored toga, tenzijama na Korejskom poluostrvu Pjongjang je dizao paniku u Seulu i Washingtonu, odvlačeći dio američke pažnje od Ukrajine. Zelenski u pomenutom istupu tvrdi da Sjeverna Koreja šalje mnogo granata Rusiji. U ovom trenuku to je vjerovatno jedino što Sjeverna Koreja može poslati u većim količinama Rusiji. Naime, ta se zemlja decenijama sprema za rat sa Seulom i nema sumnje da su skladišta puna granata svih kalibara, kao i da su one proizvedene u domaćim pogonima. U nekoliko navrata u medijima su se pojavljivale tvrdnje da je dio tih granata lošeg kvaliteta, ali uz rusku pomoć i to bi se moglo ispraviti, dok na Zapadu traje borba kako obezbjediti granate Kijevu. Evropski rat i korejska računica Izolacija Rusije na Zapadu natjerala je Kremlj da iz izolacije izvadi starog saveznika. Pjongjang tu priliku nije mogao propustiti, iako postoje mišljenja da se to ne sviđa Kini. Pjongjang nema luksuz da bira. Decenije izolacije nanijele su ogromne štete, a susjedna Rusija, pod sankcijama Zapada, odlična je prilika. Zato Zelenski kaže da za isporuke iz Sjeverne Koreje nema rješenja, jer je ta država od Zapada i UN-a višestruko kažnjena i nije je moguće ponovo kazniti na isti način. Zbog pozicije u kojoj se nalazi ne bi bilo iznenađenje da Sjeverna Koreja uradi i druge stvari koje Moskva traži. Ruski mediji su govorili o opciji da se u Ukrajini pojave i sjevernokorejski vojnici i da zato budu plaćeni od strane Moskve. Međutim, trenutno nema indicija da će se to desiti. Ali ono što je očito da je u rat na istoku Evrope ubačena i kalkulacija sa istoka Azije:

Autor: GEOPOL