GEOPOL, Author at Centar za geopolitička istraživanja

Beč: Radionica za mlade “Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova”

Trećeg dana boravka u Beču, tim Centar za geopolitička istraživanja – Geopol u sastavu Ermin Veličanin, Mustafa Gradaščević i Admir Lisica, održao je interaktivno predavanje/radionica za mlade pod nazivom ‘Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova’. Nakon predavanja trojice izlagača, mladi su kroz interakciju istakli svoje viđenje aktuelne geopolitičke situacije, izazova sa kojima se suočavaju, te kakva očekivanja imaju od matice Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj realiziran je uz podršku Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglica, a okupio je mlade s područja Beča. Dobna skupina na ovom projektu obuhvatila je mlade iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka od 14 do 23 godine.

Konferencija u Beču: “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”

“Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL”, zajedno sa partnerima “Consilium Bosniacum” i “Bosniakischer Verein Österreich” u Beču organizira konferenciju “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”. Cilj je da se kroz dijalog ponude modeli produbljivanja saradnje između dijaspore i domovine, s fokusom na društveni, ekonomski i politički aspekt. U uvodnim govorima tematizirati će se primjeri dijaspornih zajednica, sa konkretnim rezultatima u kontekstu domovine, kako bi se učesnici konferencije stimulirali za primjenjivanje određenih uspješnih strategija na slučaju Bosne i Hercegovine Konferencija će biti održana 16. novembra 2024. godine u prostorijama “Consilium Bosnacium” Ratenweg 22, A-1220, Wien s početkom u 17 sati. Učesnici na konferenciji su austrijski političari bosanskohercegovačkog porijekla te intelektualci, istraživači i aktivisti iz Austrije i Bosne i Hercegovine. U okviru dva panela o ovoj veoma važnoj temi u kontekstu aktuelnih geopolitičkih previranja u svijetu govore Dr. Damir Saračević predsjednik Consilium Bosniacum, doktorant na FPN u Sarajevu i direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol Admir Lisica, doktorant na FPN u Sarajevu i ugledni advokat Ermin Veličanin, istaknuti austrijski političari porijeklom iz Bosne i Hercegovine Bedrana Ribo, Admir Mehmedović, Ibrahim Kaniža, predsjednik BNF Austrija Muamer Džanković, te potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina i historičar Mustafa Gradaščević. Projekat je podržan od Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglica.

Beč: Najava konferencije “Politički aktivizam dijaspore kao sredstvo jačanja vanjskopolitičke pozicije Bosne i Hercegovine”

Kako je Sjeverna Koreja postala problem za Ukrajinu?

Piše: Armin Sijamić Autor je politolog, novinar, analitičar međunarodnih odnosa i blogger. Saradnik je Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL. U subotu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao da je za Kijev Sjeverna Koreja najveći problem od svih ruskih saveznika. Kako je ta siromašna i izolovana azijska država postala toliko važna u evropskom ratu? „Od svih ruskih saveznika, naš najveći problem je Sjeverna Koreja, jer količinom vojne opreme koju isporučuje oni stvarno utječu na intenzitet borbi“, rekao je Zelenski u Kijevu na konferenciji za medije. Drugi zvaničnici su tom prilikom rekli da Pjongjang „osigurava ogromne količine artiljerijske municije“ i da Kijev „trenutno ne može učiniti ništa po tom pitanju“ i dodali da Pjongjang „isporučuje i balističke projektile“, ali da je to „manje ozbiljno“, jer je količinski malo. Dan ranije u Sjevernu Koreju je drugi put u kratkom roku došao Sergej Šojgu, sada kao sekretar Vijeća sigurnosti, a u prvoj posjeti u julu prošle godine kao ministar odbrane Rusije. Ali kako je Sjeverna Koreja postala važna u ukrajinskom ratu? Da li je moguće da Zapad, saveznik Kijeva, ne može da zaustavi državu koju je sankcijama izolovao i osiromašio? Kako je moguće da Rusija, koja je glasala za sankcije Sjevernoj Koreji u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, sada treba podršku te države? Historija (ne)saradnje Da bi odgovorili na ova pitanja potrebno se vratiti u prošlost nekoliko decenija i kratko predstaviti nekoliko događaja, da bi shvatili da je ukrajinski rat postao prilika za sjevernokorejske vlasti. Komunistički režimu nisu uvijek bili bliski. Neki su se približavali Moskvi i od nje se udaljavali, a u slučaju Sjeverne Koreje u jednačinu treba dodati i Kinu. Pjongjang je morao vagati između dva moćna susjeda. Ali nekada su se komunisti u ime većeg cilja držali zajedno. Korejski rat je na suprotne strane doveo Sjedinjene Američke Države i SSSR i Kinu. Raspadom SSSR-a Kremlj je izgubio interes za Sjevernu Koreju, da bi se kasnije svrstao uz Zapad protiv Pjongjanga, koji je ostao usamljen i ovisan od Kine. Šojguova posjeta Pjongjangu u julu prošle godine bila je prva posjeta ruskog ministra odbrane od 1991. godine. Tih dana Sjeverna Koreja je slavila 70. godina primirja u ratu dvije Koreje, odnosno svoj trijumf. Šojgu je pogledao izložbu oružja, a prikazane su balističke rakete zbog kojih je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo sankcije Pjongjangu. Za sankcije Rusija je glasala i tri mjeseca nakon početka rata u Ukrajini. Te rakete mogu nositi nuklearne bojeve glave, pa neki smatraju da je Rusija tako priznala Sjevernu Koreju kao nuklearnu silu. Tu nije bio kraj dobrih vijesti za Pjongjang. Rusija je tim potezom zatvorila vrata za sankcionisanje Sjeverne Koreje u UN-u, istovremeno otvarajući mogućnost saradnje dvije države. Rusija susjedu sada može pomoći u energentima, hrani, transferu tehnologija… Putin kod Kim Jong Una, ili kako napraviti problem Washingtonu U septembru prošle godine u posjetu Rusiji došao je sjevernokorejski vođa Kim Jong Un i sreo predsjednika Vladimira Putina. Ubrzo nakon toga Sjeverna Koreja je, nakon neuspješnih pokušaja, lansirala špijunski satelit. U decembru Pjongjang je posjetio ruski ministar resursa Andrej Kozlov, a dan kasnije Sjeverna Koreja je saopštila da je provela statička testiranja „novog tipa motora na čvrsto gorivo visokog potiska“ za balističke rakete srednjeg dometa. Zapad i Južna Koreja su optuživali Pjongjang da Rusiji šalje granate i balističke rakete, što su oni poricali, ali naglašavali da veze dvije države jačaju. Polovinom juna ove godine u Pjongjang je došao Putin nakon 24 godine. Ovo je bila vjerovatno najvažnija posjeta za Sjevernu Koreju u ovom stoljeću, jer je Putin došao sa namjerom da ojača susjednu državu. Grandiozan doček za Putina i brojnu delegaciju (potpredsjednik vlade, ministri, direktori važnih ruskih kompanija…) zaključen je važnim sporazumima, posebno u oblasti odbrane, koji predviđa da jedna strana može od druge tražiti pomoć da se odupre stranoj agresiji, što su neki protumačili kao dozvolu za slanje trupa. Javnosti nije jasno kako će sporazum funkcionisati, ali krajnje namjere otkrio je Putinov tekst u listu Rodong Sinmun, objavljen prije njegovog dolaska u Pjongjang. Dvije države će nastaviti da se „odlučno suprotstavljaju Zapadnim ambicijama da ometaju uspostavljanje multipolarnog svjetskog poretka zasnovanog na uzajamnom poštovanju pravde“, napisao je i obećao da će „razvijati alternativne mehanizme trgovine i međusobnog poravnanja koje nekontroliše Zapad“ te „izgraditi jednaku i nedjeljivu sigurnosnu arhitekturu u Evroaziji“. Putin je u tekstu zahvalio Sjevernoj Koreji na „čvrstoj podršci“ u Ukrajini, ne precizirajući o čemu se radi. Od početka ruske agresije na Ukrajinu vidjeli smo da je Pjongjang podržavao Rusiju retorički i u Ujedinjenim nacijama. Pored toga, tenzijama na Korejskom poluostrvu Pjongjang je dizao paniku u Seulu i Washingtonu, odvlačeći dio američke pažnje od Ukrajine. Zelenski u pomenutom istupu tvrdi da Sjeverna Koreja šalje mnogo granata Rusiji. U ovom trenuku to je vjerovatno jedino što Sjeverna Koreja može poslati u većim količinama Rusiji. Naime, ta se zemlja decenijama sprema za rat sa Seulom i nema sumnje da su skladišta puna granata svih kalibara, kao i da su one proizvedene u domaćim pogonima. U nekoliko navrata u medijima su se pojavljivale tvrdnje da je dio tih granata lošeg kvaliteta, ali uz rusku pomoć i to bi se moglo ispraviti, dok na Zapadu traje borba kako obezbjediti granate Kijevu. Evropski rat i korejska računica Izolacija Rusije na Zapadu natjerala je Kremlj da iz izolacije izvadi starog saveznika. Pjongjang tu priliku nije mogao propustiti, iako postoje mišljenja da se to ne sviđa Kini. Pjongjang nema luksuz da bira. Decenije izolacije nanijele su ogromne štete, a susjedna Rusija, pod sankcijama Zapada, odlična je prilika. Zato Zelenski kaže da za isporuke iz Sjeverne Koreje nema rješenja, jer je ta država od Zapada i UN-a višestruko kažnjena i nije je moguće ponovo kazniti na isti način. Zbog pozicije u kojoj se nalazi ne bi bilo iznenađenje da Sjeverna Koreja uradi i druge stvari koje Moskva traži. Ruski mediji su govorili o opciji da se u Ukrajini pojave i sjevernokorejski vojnici i da zato budu plaćeni od strane Moskve. Međutim, trenutno nema indicija da će se to desiti. Ali ono što je očito da je u rat na istoku Evrope ubačena i kalkulacija sa istoka Azije:

Intervju direktora GEOPOL-a Admira Lisice za Radio Sarajevo

RADIO SARAJEVO Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL, poznat je po svojim analizama o aktuelnim političkim temama u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu. Kao istraživač s fokusom na regionalne političke odnose, međunarodne politike i dijasporne zajednice, Lisica se etablirao kao relevantan glas u analizama složenih političkih dinamika u regiji. U ekskluzivnom razgovoru za Radiosarajevo.ba, Lisica je detaljno govorio o izazovima bh. diplomatije, perspektivama euroatlantskih integracija, te aktuelnim pitanjima vezanim za političku situaciju u regiji. Diplomatski uspjesi iz prošlosti kao model za budućnost Bosanskohercegovačka diplomatija, prema Lisici, doživjela je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je, kako on kaže, Bosna i Hercegovina uspjela ostvariti izvanredne diplomatske uspjehe uprkos teškim okolnostima. “Bosanska diplomatija imala je svoj zlatni period tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije na njenom samom početku kada se izuzetno mudrim i pronicljivim pristupom od strane političara poput Alije Izetbegovića, dr. Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića i drugih uspjelo postići puno toga,” ističe Lisica. “Danas, kada pravimo uporedbu s tim vremenom, jasno je da okolnosti nisu iste, ali je također vidljivo i to da smo prije više od 30 godina imali značajno bolje kadrove u diplomatiji nego je to slučaj danas,” upozorava Lisica. On dalje pojašnjava kako je današnja bosanska diplomatija suočena s izazovima koji proizlaze iz složenog ustrojstva države. “Ono što otežava posao bosanske diplomatije jeste ustrojstvo države Bosne i Hercegovine, te praksa da se u diplomatiju ne šalju oni najbolji, nego je prije toga bitno ispoštovati nacionalni ključ,” kaže Lisica, ističući da takve prakse često rezultiraju imenovanjem nedovoljno kompetentnih pojedinaca na važne diplomatske funkcije. Lisica se osvrće i na današnju situaciju u kojoj, prema njegovim riječima, postoji prostor za poboljšanje bosanskohercegovačke diplomatske pozicije na međunarodnoj sceni. Iako prepoznaje određene pozitivne promjene, posebno u kontekstu prisutnosti kreatora vanjske politike na različitim svjetskim adresama, naglašava kako je potrebno učiniti više da se ti napori ne bi završili samo na “marginama”, već da bi dali konkretne rezultate. “Bez strateškog i dugoročnog pristupa, teško je očekivati da ćemo uspjeti iskoristiti sve mogućnosti koje se nude u današnjem globalnom okruženju,” smatra Lisica. Pisanje vlastite historije – imperativ za Bošnjake Knjiga “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih izazova: političko stasavanje jedne nacije”, čiji je autor Admir Lisica, doživjela je čak tri izdanja u manje od dvije godine. Ova činjenica, prema autoru, svjedoči o rastućoj svijesti o važnosti samostalnog pisanja vlastite historije. “Važno je da konačno pišemo o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u Sarajevu, a ne da o nama pišu Zagreb i Beograd,” naglašava Lisica. Prema njegovim riječima, Bošnjaci moraju preuzeti inicijativu u dokumentovanju i analiziranju vlastite historije, jer jedino tako mogu osigurati da njihova priča bude ispričana na pravi način. Lisica se osvrće i na važnost kontinuiranog rada na jačanju svijesti o bošnjačkom identitetu, posebno u kontekstu savremenih globalnih izazova. “Političko stasavanje Bošnjaka kao nacije je proces koji traje, i u tom kontekstu važno je da ne samo da se piše i govori o Bošnjacima, već da se i aktivno radi na očuvanju i promociji njihovog identiteta,” objašnjava on. Bosna i Hercegovina na raskršću euroatlantskih integracija Kada je riječ o euroatlantskim integracijama Bosne i Hercegovine, Lisica ne skriva svoju skepsu prema optimističnim izjavama aktuelne političke elite. “Ako slušamo aktuelnu političku elitu, reklo bi se da nikada nismo bili bliži Evropskoj uniji, ali ipak realnost je nešto drugačija,” ističe Lisica, dodajući kako trenutna situacija ne odražava stvarni napredak ka članstvu u EU. Prema njegovim riječima, dodatne mjere koje će uskoro biti uvedene za ulazak u zemlje Evropske unije predstavljaju korak unazad, a ne naprijed. Lisica se posebno osvrće na problem separatizma, koji propagira Milorad Dodik. “Naravno, u Bosni i Hercegovini je problem srpski separatizam koji proklamira Milorad Dodik, a na koji međunarodna zajednica ne reaguje adekvatno,” upozorava Lisica. Što se tiče euroatlanskih integracija Lisica smatra da je znatno važnije da BiH postane članica NATO saveza. “Za Bosnu i Hercegovinu je NATO put veći prioritet od Evropske unije, te se sva raspoloživa sredstva trebaju usmjeriti kako bismo postali naredna članica NATO saveza,” kaže Lisica, dodajući da je to ključno za dugoročnu stabilnost i sigurnost zemlje. Lisica također ističe kako se u posljednje vrijeme u javnom prostoru gotovo i ne spominje NATO put Bosne i Hercegovine, što smatra ozbiljnim propustom. “Čini mi se da u našem slučaju bez NATO članstva, neće biti ni EU,” zaključuje on, sugerirajući da je NATO integracija neophodan korak ka bilo kakvom ozbiljnom napretku u evropskim integracijama. Regionalna saradnja i naoružavanje – prijetnja ili prilika? Govoreći o nedavnim geopolitičkim događajima, Lisica izražava zabrinutost zbog naoružavanja susjednih zemalja, što značajno utiče na regionalnu sigurnost. Kao jedan od organizatora konferencije posvećene regionalnoj saradnji, Lisica je direktno uključen u analizu aktuelnih odnosa na Zapadnom Balkanu. “Naoružavanje komšija i susjeda nam ne daje optimizam da uskoro možemo biti okrenuti jedni drugima i sarađivati na prijateljskoj i fer osnovi,” kaže Lisica, dodajući kako trenutna situacija zahtijeva ozbiljniji pristup i reakciju, kako od strane bošnjačkih političara, tako i od međunarodne zajednice. On upozorava kako zapadne zemlje ne reagiraju adekvatno na ove izazove, te posebno ističe Francusku, koja naoružava Srbiju, zemlju koja je, prema njegovim riječima, prisno vezana za Putinovu Rusiju. “Dok komšije i susjedi ne odustanu od svojih ekspanzionističkih politika prema Bosni i Hercegovini, ne možemo govoriti o tome da su se stvorili uslovi za prijateljsku saradnju na Zapadnom Balkanu,” tvrdi Lisica, naglašavajući kako inicijative poput “Open Balkana” nemaju smisla u ovakvom okruženju, jer jednostavno nisu iskrene. Lisica također smatra da trenutna bošnjačka politička elita nije adekvatno reagirala na ove izazove, što dodatno otežava poziciju Bosne i Hercegovine u regionalnim odnosima. “Aktuelna vlast u Bosni i Hercegovini, tu mislim na bošnjačke političare i one koji uživaju beneficije bošnjačke političke kvote, nisu adekvatno reagirali,” kaže on, dodajući da bez odlučnog i proaktivnog pristupa Bošnjaka, Bosna i Hercegovina riskira da ostane marginalizirana u regionalnim procesima. Politička nestabilnost u Crnoj Gori i Kosovu – ogledalo širih problema na Balkanu Lisica naglašava kako politička nestabilnost u Crnoj Gori, koja traje od 2020. godine, ima široke posljedice na odnose u regiji. “U Crnoj Gori od 2020. godine imamo političku nestabilnost te jedan vanjskopolitički zaokret, koji je kulminirao posljednjih mjeseci i u odnosu Crne Gore prema Hrvatskoj,” ističe Lisica, dodajući kako je trenutna vlast u Podgorici pod velikim

Novi izdavački projekat “Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL”

Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL objavio je drugu knjigu u sklopu vlastite izdavačke djelatnosti. Upravo je iz štampe izašlo treće izdanje knjige ‘Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije’, autora Admira Lisice. Ovaj projekat podržan je od strane kompanije “SIJARIC” GmbH Više o djelu “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije” Prikaz na bosanskom jeziku autor Harun Nuhanović, MA Prikaz na engleskom jeziku autor Omer Merzić, MA

Mediji o konferenciji “Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova”

Klix.ba Vijesti.ba FTV BHRT BHRT – intervju Admir Čavalić i Semir Sejfović BHRT – intervju Admir Lisica Hayat TV – intervju Ahmedin Škrijelj Hayat TV – intervju Mustafa Gradaščević CDM

Organizirana konferencija “Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova”

U organizaciji GEOPOL-a održana konferencija ‘Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova’ Plenarna predavanja održali su AdmirLisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja pod nazivom “Povezivanje – agenda budućnosti i brana od hegemonizma” i načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić na temu “Važnost povezivanja u vremenu globalnih raskola”. Istakli su da je bitno povezivanje Bošnjaka iz država regiona, ali i saradnja sa državama s kojim Bosna i Hercegovina nema većih otvorenih pitanja poput Crne Gore, Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije. U kontekstu toga, istaknuto je da je poželjna saradnja i sa ostalim državama poput Srbije, ali u trenutku kada politički vrh doživi katarzu i odustane od hegemonskih pretenzija. Na prvoj panel diskusiji poslanik u Skupštini Srbije Ahmedin Škrijelj, parlamentarni zastupnik FBiH Admir Čavalić i političar i ekonomista iz Crne Gore Sead Šahman istakli su značaj povezivanja Bošnjaka, te da upravo Bošnjaci mogu biti vezivno tkivo za saradnju između država regiona u kojima su Bošnjaci nezaobilazan politički faktor. Na drugom panelu učestvovali su novinar s međunarodnim iskustvom Semir Sejfović, te privrednik i potpredsjednik Skupštine Bijeljina Mustafa Gradaščević, koji su naveli primjere zloupotrebljavanja saradnje, kao što je onaj od prije nekoliko mjeseci sa „svesrspkog sabora“, ali su naveli kako mediji mogu biti faktor kreiranja pozitivne nove paradigme koja će isticati faktore koji vežu region, a ne one koji ga razjedinjuju. Gradaščević je naglasio da privreda i ekonomija nadilaze granice, te da ukoliko bi one imale prednost u odnosu na politiku imali bismo dosta više razloga za saradnju. Konferenciji su prisustvovali akademski radnici, privrednici, politički predstavnici, te mnogobrojni mediji iz Bosne i Hercegovine i regiona.

Konferencija: “Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova”

Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL u saradnji sa Općinom Novi Grad Sarajevo organizira konferenciju “Potencijal regionalne saradnje u kontekstu aktuelnih geopolitičkih izazova”. 22.8.2024. u 10h – Centar za kulturu i edukaciju Safet Zajko , Općina Novi Grad Sarajevo Organizator: Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL u saradnji sa Općinom Novi Grad Moderator: Elma Odobašić Izjava za mediji 9:20 – 9:55h Plenarna obraćanja 10:00h Semir Efendić – 10 minuta / Važnost povezivanja u vremenu globalnih raskola Admir Lisica – 5 minuta / Povezivanje – agenda budućnosti i brana od hegemonizma Prvi panel 10:15h – Budućnost Zapadnog Balkana: Možemo li bolje? Panelisti: Ahmedin Škrijelj, poslanik u Skupštini Srbije, Admir Čavalić, parlamentarni zastupnik FBiH, Sead Šahman, političar i ekonomista iz Crne Gore PAUZA 11:00 – 11:15h Drugi panel 11:15 – Obrazovanje, privreda i mediji kao prilika Panelisti: Prof.dr. Omer Kovčić, Univerzitet Tuzla, Mustafa Gradaščević, privrednik i političar, Semir Sejfović, novinar sa višegodišnjim međunarodnim iskustvom Pitanja prisutnih i zatvaranje konferencije 12:00 – 12:30

Mit o “srpskoj” i njenom kontinuitetu

Gospodin Milan Pilipović, vanredni profesora na Pravnom fakultetu u Banja Luci, objavio je 24.04.2020. godine članak pod naslovom „Nastanak i državnost Republike Srpske – od države do entiteta Bosne i Hercegovine, od svoje prošlosti i sadašnjosti ka budućnosti“. Autor pokušava uspostaviti pravnu konekciju između aktivnosti „skupštine srpskog naroda u Bosni i i Hercegovini“ iz 1992. godine i današnjeg bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska koji je nastao 1995. godine Dejtonskim sporazumom. Gospodin Pilipović je pravnik, međutim objašnjenje da „Republika srpska“ iz 1992. godine i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska iz 1995. godine imaju pravni kontinuitet, odnosno da proizilaze jedno iz drugog nisu utemeljeni na pravnoj struci i zvuče vrlo neuvjerljivo. „Republika srpska“ iz 1992. godine nije bila bilo kakva državotvorna cjelina, kao ni „Herceg-Bosna“. To su bile paradržavne tvorevine, a njihovi kreatori su činom osnivanja tih tvorevina činili krivična djela prema Krivičnom zakonu SR BiH: ugožavanje teritorijalne cjeline, oružana pobuna, terorizam i pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja. Jedno od osnovnih načela kontinentalnog prava je sadržano u latinskoj izeci da niko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima. „Republika srpska“ iz 1992. godine nije mogla imati bilo kakva prava, jer ih ni od koga nije dobila, kupila, naslijedila ili slično niti je slijedom navedenog mogla bilo šta prenijeti na drugoga. U trenutnoj političkoj areni u Bosni i Hercegovini je aktuelizirano pitanje „državne imovine“, odnosno navodni spor između države Bosne i Hercegovine i bosanskohhercegovačkog entiteta Republika srpska oko toga ko je titular državne imovine. Da bi „Republika Srpska“ mogla da ima imovinu trebalo je da postoji zakonski osnov prenošenja iste prema Ustavu i propisima SR Bosne i Hercegovine. „Republika srpska“ je prema tada važećim pravilima protivpravno zauzela dio teritorije Republike Bosne i Hercegovine, a niti po jednoj normi domaćeg ili međunarodnog prava takav način stjecanja vlasništva nije poznat niti priznat. Slijedi da „Republika srpska“ i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska, nastala Dejtonskim ustavom iz 1995. godine, nemaju pravni kontinuitet. Ustav Republike Srpske ne daje nijednoj etničkoj ili vjerskoj skupini povlašteni status, tako da osim pravnog diskontinuiteta ne postoji pravo za bilo koju vrstu ekskluziviteta. Godine 2011. je u javni prostor dospio Drugi memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti. Dokument nije potpisan, a njegov sadržaj se negira kako od Srpske akademije nauka i umetnosti, tako i od pozicije na vlasti u Republici Srbiji. U tom dokumentu se navodi: “Koristiti termin Srpska kako bi se na taj način Republika Srpska definisala isključivo kao srpska teritorija. (…) Maksimalno izbegavati upotrebu termina Bosna i Hercegovina. Vrlo je bitno da se osim političara, medija, kulturnih i javnih radnika u Republici Srpskoj, ovoga pridržavaju mediji, kulturni i javni radnici u Srbiji.“ Dakle, cilj ovog dokumenta je vrlo jasan – među narodnim masama stvoriti naraciju da je jedan od dva bosanskohercegovačka entiteta ekskluzivno srpski i kidati sve veze sa Bosnom i Hercegovinom. Iako se ovaj dokument pojavio u medijima nepotpisan i negiran, ipak pojava korespondira sa njegovom vidljivom realizacijom u javnom prostoru. Vrlo teško bi mogli pripisati slučajnopću činjenice da se od 2011. godine u javni prostor Bosne i Hercegovine uvode novi izrazi koji suptilno navikavaju osjetila na to da postoje „zajedničke institucije“i „srpski član predsjedništva“; Umjesto naziva Republika Srpska se koristi skraćeni naziv „Srpska“, a Bosna i Hercegovina se piše isključivo skraćenicom „BiH“; U kabinetima funkcionera stavljaju se mape na kojima se Republika Srpska ocrtava zajedno sa Brčko Distriktom i omeđava poput samostalne države, prave se parade na kojima visoki zvaničnici Republike Srpske i Republike Srbije i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve Republiku Srpsku zovu državom ili „drugom srpskom državom“ i slično. Dakle, višegodišnje stvaranje narativa da je bosanskohercegovački entitet Republika Srpska zapravo ekskluzivno srpska i pravoslavna tvorevina je vidljivo.Iz vizure Bosne i Hercegovine stvaranje mita o srpskoj Republici Srpskoj je veoma štetno i opasno, i to u više slojeva, za sve građane. Mit o ekskluzivno srpskom entitetu koristi nesavjesnim političarima za opravdavanje korupcije, jer bilo kakva promjena ili optužba za kriminal pojedinaca koji imaju moć predstavlja se kao napad na Republiku Srpsku i na srpski narod. Prenos nadležnosti sa entiteta na državu sa ciljem približavanja Evropskoj uniji ili boljem rješavanju određenog pitanja za sve građane Bosne i Hercegovine se u javnosti predstavlja kao „razvlašćivanje Srba“, kao da se bez tog naroda, koji ima sve poluge vlasti i blokada na nivou države, može donijeta neka odluka koja bi štetila interesu entiteta ili etnije. Stvaranje vještačkih sukoba između države i entiteta, na način da se entitetu žele priskrbiti prava kojih nema niti može a niti treba imati, država se prikazuje nemogućom i nefukcionalnom, a što negativno utječe na kvalitet života svih građana. Sekularni praznici se prožimaju vjerskim, pravoslavim oblježjima, što pojačava tenzije i strah među građanima, posebno onim koji nisu Srbi i pravoslavci. Rezultat toga su česti fizički napadi i zastrašivanja građana Republike Srpske koji se ne osjećaju Srbima i pravoslavcima. Zvanične snage sugurnosti su onda primorane praviti spektakle od hapšenja radi smirivanja etničkih tenzija, što sve dovodi do smanjenja nade da se na području Republike Srpske može živjeti u miru. Mnogi mladi ljudi sa porodicama, svih etničkih grupa, napuštaju Bosnu i Hercegovinu i idu u države zapadne Evropu upravo zbog osjećaja konstatnih tenzija. Stvaranje mita o Republici Srpskoj kao srpskom entitetu očigledno ne bi trebala biti u interesu niti jedne etnije u Bosni i Hercegovini. Logika nalaže da se, kao u krimi-serijama, pozabavimo motivom. Narativ je očigledno iniciran iz Srbije. Koji bio motiv imala Srbija za stvaranje ovog mita? Da li ekonomski slaba Srbija, okružena članicama NATO pakta može imati ambicije da putem narativa o srpskom entitetu pretenduje na dio teritorija Bosne i Herceovine. Možda, ali to može biti dugoročni plan obzirom da geopolitičke prilike nisu naklonjene toj ideji. U kratkom roku mit o srpskoj Republici Srpskoj Srbiji može poslužiti kao ravnoteža nacionalnih osjećaja građana Srbije zbog očiglednog gubljenja Kosova. Kako pravni argumenti kontinuiteta „Republike srpske“ i Republike Srpske ne mogu biti održivi ma koliko se pravna nauka rastezala, a niti upoređivanje Kosova i Bosne i Hercegovine u kontekstu „kako Kosovo može (postati državom) a Republika Srpska ne može“, onda naracija da je pola Bosne i Hercegovine

Autor: GEOPOL