Piše: Armin Sijamić
Autor je politolog, novinar, analitičar međunarodnih odnosa i blogger. Saradnik je Centra za geopolitička istraživanja – GEOPOL.
U subotu je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao da je za Kijev Sjeverna Koreja najveći problem od svih ruskih saveznika. Kako je ta siromašna i izolovana azijska država postala toliko važna u evropskom ratu?
„Od svih ruskih saveznika, naš najveći problem je Sjeverna Koreja, jer količinom vojne opreme koju isporučuje oni stvarno utječu na intenzitet borbi“, rekao je Zelenski u Kijevu na konferenciji za medije. Drugi zvaničnici su tom prilikom rekli da Pjongjang „osigurava ogromne količine artiljerijske municije“ i da Kijev „trenutno ne može učiniti ništa po tom pitanju“ i dodali da Pjongjang „isporučuje i balističke projektile“, ali da je to „manje ozbiljno“, jer je količinski malo.
Dan ranije u Sjevernu Koreju je drugi put u kratkom roku došao Sergej Šojgu, sada kao sekretar Vijeća sigurnosti, a u prvoj posjeti u julu prošle godine kao ministar odbrane Rusije.
Ali kako je Sjeverna Koreja postala važna u ukrajinskom ratu? Da li je moguće da Zapad, saveznik Kijeva, ne može da zaustavi državu koju je sankcijama izolovao i osiromašio? Kako je moguće da Rusija, koja je glasala za sankcije Sjevernoj Koreji u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, sada treba podršku te države?
Historija (ne)saradnje
Da bi odgovorili na ova pitanja potrebno se vratiti u prošlost nekoliko decenija i kratko predstaviti nekoliko događaja, da bi shvatili da je ukrajinski rat postao prilika za sjevernokorejske vlasti.
Komunistički režimu nisu uvijek bili bliski. Neki su se približavali Moskvi i od nje se udaljavali, a u slučaju Sjeverne Koreje u jednačinu treba dodati i Kinu. Pjongjang je morao vagati između dva moćna susjeda. Ali nekada su se komunisti u ime većeg cilja držali zajedno. Korejski rat je na suprotne strane doveo Sjedinjene Američke Države i SSSR i Kinu. Raspadom SSSR-a Kremlj je izgubio interes za Sjevernu Koreju, da bi se kasnije svrstao uz Zapad protiv Pjongjanga, koji je ostao usamljen i ovisan od Kine.
Šojguova posjeta Pjongjangu u julu prošle godine bila je prva posjeta ruskog ministra odbrane od 1991. godine. Tih dana Sjeverna Koreja je slavila 70. godina primirja u ratu dvije Koreje, odnosno svoj trijumf. Šojgu je pogledao izložbu oružja, a prikazane su balističke rakete zbog kojih je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo sankcije Pjongjangu. Za sankcije Rusija je glasala i tri mjeseca nakon početka rata u Ukrajini. Te rakete mogu nositi nuklearne bojeve glave, pa neki smatraju da je Rusija tako priznala Sjevernu Koreju kao nuklearnu silu.
Tu nije bio kraj dobrih vijesti za Pjongjang. Rusija je tim potezom zatvorila vrata za sankcionisanje Sjeverne Koreje u UN-u, istovremeno otvarajući mogućnost saradnje dvije države. Rusija susjedu sada može pomoći u energentima, hrani, transferu tehnologija…
Putin kod Kim Jong Una, ili kako napraviti problem Washingtonu
U septembru prošle godine u posjetu Rusiji došao je sjevernokorejski vođa Kim Jong Un i sreo predsjednika Vladimira Putina. Ubrzo nakon toga Sjeverna Koreja je, nakon neuspješnih pokušaja, lansirala špijunski satelit. U decembru Pjongjang je posjetio ruski ministar resursa Andrej Kozlov, a dan kasnije Sjeverna Koreja je saopštila da je provela statička testiranja „novog tipa motora na čvrsto gorivo visokog potiska“ za balističke rakete srednjeg dometa.
Zapad i Južna Koreja su optuživali Pjongjang da Rusiji šalje granate i balističke rakete, što su oni poricali, ali naglašavali da veze dvije države jačaju. Polovinom juna ove godine u Pjongjang je došao Putin nakon 24 godine. Ovo je bila vjerovatno najvažnija posjeta za Sjevernu Koreju u ovom stoljeću, jer je Putin došao sa namjerom da ojača susjednu državu.
Grandiozan doček za Putina i brojnu delegaciju (potpredsjednik vlade, ministri, direktori važnih ruskih kompanija…) zaključen je važnim sporazumima, posebno u oblasti odbrane, koji predviđa da jedna strana može od druge tražiti pomoć da se odupre stranoj agresiji, što su neki protumačili kao dozvolu za slanje trupa.
Javnosti nije jasno kako će sporazum funkcionisati, ali krajnje namjere otkrio je Putinov tekst u listu Rodong Sinmun, objavljen prije njegovog dolaska u Pjongjang. Dvije države će nastaviti da se „odlučno suprotstavljaju Zapadnim ambicijama da ometaju uspostavljanje multipolarnog svjetskog poretka zasnovanog na uzajamnom poštovanju pravde“, napisao je i obećao da će „razvijati alternativne mehanizme trgovine i međusobnog poravnanja koje nekontroliše Zapad“ te „izgraditi jednaku i nedjeljivu sigurnosnu arhitekturu u Evroaziji“.
Putin je u tekstu zahvalio Sjevernoj Koreji na „čvrstoj podršci“ u Ukrajini, ne precizirajući o čemu se radi. Od početka ruske agresije na Ukrajinu vidjeli smo da je Pjongjang podržavao Rusiju retorički i u Ujedinjenim nacijama. Pored toga, tenzijama na Korejskom poluostrvu Pjongjang je dizao paniku u Seulu i Washingtonu, odvlačeći dio američke pažnje od Ukrajine.
Zelenski u pomenutom istupu tvrdi da Sjeverna Koreja šalje mnogo granata Rusiji. U ovom trenuku to je vjerovatno jedino što Sjeverna Koreja može poslati u većim količinama Rusiji. Naime, ta se zemlja decenijama sprema za rat sa Seulom i nema sumnje da su skladišta puna granata svih kalibara, kao i da su one proizvedene u domaćim pogonima. U nekoliko navrata u medijima su se pojavljivale tvrdnje da je dio tih granata lošeg kvaliteta, ali uz rusku pomoć i to bi se moglo ispraviti, dok na Zapadu traje borba kako obezbjediti granate Kijevu.
Evropski rat i korejska računica
Izolacija Rusije na Zapadu natjerala je Kremlj da iz izolacije izvadi starog saveznika. Pjongjang tu priliku nije mogao propustiti, iako postoje mišljenja da se to ne sviđa Kini. Pjongjang nema luksuz da bira. Decenije izolacije nanijele su ogromne štete, a susjedna Rusija, pod sankcijama Zapada, odlična je prilika. Zato Zelenski kaže da za isporuke iz Sjeverne Koreje nema rješenja, jer je ta država od Zapada i UN-a višestruko kažnjena i nije je moguće ponovo kazniti na isti način.
Zbog pozicije u kojoj se nalazi ne bi bilo iznenađenje da Sjeverna Koreja uradi i druge stvari koje Moskva traži. Ruski mediji su govorili o opciji da se u Ukrajini pojave i sjevernokorejski vojnici i da zato budu plaćeni od strane Moskve. Međutim, trenutno nema indicija da će se to desiti.
Ali ono što je očito da je u rat na istoku Evrope ubačena i kalkulacija sa istoka Azije: Evroazijska ploča se sužava, u geopolitičkom smislu, gdje je Sjeverna Koreja važna i vezana za odnose na granicama Evropske unije i NATO-a.
Jedna od njih je „korejski scenarij“ u Ukrajini i postizanje sporazuma o zaleđenom konfliktu u ratu koji traje i dogovoru dvije države u kojem se drugoj strani priznaje kontrola nad određenom teritorijom, na primjer, ali se de jure ne priznaje to stanje.
Druga kalkulacija je i jačanje „neprijatelja moga neprijatelja“, što je rusko obećanje dato Zapadu, nakon što je Ukrajina dobila napredne borbene sisteme. Proteklih mjeseci mediji barataju informacijama o slanju oružja i druge pomoći Iranu, Sjevernoj Koreji, Venecueli, Bjelorusiji…
Treća kalkulacija je da se Rusija preko Sjeverne Koreje dalje upliće u borbu za kontrolu Pacifika, koju vode Kina i Sjedinjene Države i njeni saveznici. Južna Koreja i Japan, na primjer, podržali su Ukrajinu. Sada će kao odgovor Moskve dobiti ojačanu Sjevernu Koreju. Najveću cijenu bi tako mogla platiti Južna Koreja, koju iz Moskve optužuju da Kijevu šalju oružje.
Iz ove postavke jasno je da postoji mnogo scenarija kako bi se situacija mogla razvijati, odnosno da je Rusija dobila novu kartu u špilu. Ta karta je jedna od onih koja će biti korištena više puta u Evropi i Aziji. Rusija odbačena od Zapada sada računa na Sjevernu Koreju, koja je još dalje od Zapada i čiju je izolaciju Kremlj decenijama odobravao. Sjeverna Koreja sada nema mnogo izbora, a Zapad ne pruža ruku. Rusija je tako dobila saveznika u državi koju je decenijama kažnjavala, a Kijev neprijatelja kojem se nije zamjerio.