Odnosi Bosne i Hercegovine i Kosova: Kako dalje?
Kosovo je 17. februara 2008. godine proglasilo nezavisnost, čime se i zvanično odvojilo od Srbije. Nezavisnost Kosova su podržale i Sjedinjene Američke Države (SAD) bez čije pomoći i odobrenja ne bi uspjeli u svom naumu odvajanja od Srbije. Tome svjedoče imena pojedinih ulica i trgova u Prištini koji su nazvani po zvaničnicima SAD koji su pomogli da Kosovo stekne nezavisnost. Također, u jednom dijelu Prištine, koji se zove Dardania, nalaze se i statue američkih zvaničnika poput Madelaine Albright, Bob Doyle i Bill Clinton. Time su kosovski zvaničnici i građani izrazili zahvalnost američkim saveznicima za podršku i pomoć prilikom stjecanja nezavisnosti. Kosovo kao nezvavisnu državu je priznalo 99 država članica UN dok njih 79 to nije učinilo. Pet članica EU nije priznalo Kosovo: Španija, Grčka, Kipar, Rumunija i Slovačka. Međutim, u Grčkoj i Srbiji, državama koje nisu priznale kosovsku nezavisnost, postoje uredi za vezu koji djeluju kao neka vrsta diplomatskog predstavništva. Njihov zadatak je da pomognu građanima Kosova u slučaju potrebe u navedenim državama. Jedina država na Zapadnom Balkanu koja nije priznala Kosovo je Bosna i Hercegovina (BiH). Iako nije došlo do priznanaja Kosova od strane institucija BiH, građani Kosova uz uredno izdatu vizu mogu posjetiti BiH. Isti slučaj je i sa građanima BiH koji posjećuju Kosovo. Izazovi politčkih odnosa BiH kao i Kosovo teži ka članstvu u EU. Na putu ispunjavanja uvjeta za članstvo u EU mora se uspostaviti između ostalog i funkcionalna regionalna saradnja. To je jedan od preduslova koji EU stavlja pred aspirante za njeno članstvo. Da bi imali uspješniju regionalnu saradnju prilikom ispunjavanja uvjeta za članstvo u EU, Njemačka je 2014. godine pokrenula inicijativu Berlinski proces. Članica Berlinskog procesa postala je i država Kosovo koja redovno prirsustvuje sastancima. Tako su države Zapadnog Balkana 3. novembra 2022. potpisale tri sporazuma o mobilizaciji čime se omogućava putovanje regionom sa ličnom kartom, te priznanje sporazumom navedenih akademskih zvanja i profesija. Iako je potpisnica ovih sporazuma, BiH do dan-danas nije ratificirala potpisane sporazume. Time su građani onemogućeni da koriste benefite koje su im ovi sporazumi omogućili. Potpisnik ovih sporazuma u ime BiH je bio tadašnji predsjedavajući Vijeća Ministara Zoran Tegeltija, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Bitno je napomenuti, da je Vlada Kosova prošle godine odobrila sporazume za putovanje sa ličnim kartama sa BiH. Jedini krivac za neratificiranje ovih sporazuma je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS) i predsjednik SNSD. Pored njega odgovornost snose i svi članovi parlamenta iz SNSD ali i opozicioni članovi iz RS koji se protive ratificiranju sporazuma. Pored protivljenja ratifikaciji ovih sporazuma, Dodik se protivio otvaranju i Ureda za vezu koji bi pomogao Kosovarima kada se nađu u BiH. Iako je Srbija otvorila isti ured na svojoj teritoriji, Dodik se protivi otvaranju istog ureda u BiH Time izvršava ono što bi inače predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, na neki način radio ali zbog svoje trenutne pozicije i interesa nije u stanju. Sa ovakvim postupanjem, Dodik je pokazao kako je srpski nacionalizam kočnica napretku regiona ka članstvu u EU. Saradnja ipak postoji S obzirom na nepriznavanje Kosova od strane BiH, institucionalna saradnja dvije države ne postoji. Međutim, saradnja između političkih subjekata iz obje države kao i posjete profesora, akademika, novinara ne izostaju. Premijer Kosova, Albin Kurti, se često sastaje sa političkim predstavnicima BiH. Među njima su parlamentarci Šemsudin Mehmedović, Sabina Čudić te članovi predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić. Teme ovih sastanaka su bile regionalna saradnja te kako sprovesti potpisane sporazume o mobilnosti. Pored političke saradnje, postoji i ona nepolitička saradnja. Tako je Admir Lisica promovirao svoju knjigu „Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa“ u Prizrenu gdje je prisustvovao značajan broj posjetilaca. Delegacija u sastavu prof. dr. Sedad Dedić, Nezim Halilović Muderris i Harun ef. Hodžić su učestvovali na manifestaciji Dan Bošnajaka. Tom prilikom su posjetili i mjesto gdje je živio ubijeni policajac Afrim Bunjaku izražavajući riječi sućuti porodici. Pored ovakvih vrsta saradnje, postoji i ona ekonomska saradnja. Iako BiH ne uvvozi mnogo sa Kosova, izvoz BiH na Kosovo je značajan. Tako je u 2018. i 2022. izvoz na Kosovo dosegao cifre preko 60 miliona eura za svaku od navedenih godina. Kako dalje? Sagledavajući realno situaciju, BiH ima interesa da ratificira potpisane sporazume iz 2022. Međutim, nacionalističko djelovanje Milorada Dodika sprečava dalje razvijanje bosansko-kosovskih odnosa. Jedini put ka razvijanju političkih odnosa je ratificiranje sporazuma i otvaranje kancelarije za vezu. Ovim bi se učinili prvi koraci koji bi bili značajni za ekonomiju BiH ali i za posjete članovima porodica koji žive u obje države. Također, ovo bi otvorilo i put ka uspostavljanju institucionalne saradnje među državama što bi omogućilo i razmjenu informacija pogotovo onih od sigurnosnog značaja. Sve dok ne dođe do promjene političkog momenata u BiH, dok srpski predstavnici ne pristanu na gore navedeno, potrebno je raditi kampanju kojom bi se zalagalo za uspostavljanje međuinstitucionalne saradnje dvije države. Kampanja bi morala da okupi nevladine organizacije ali i političare iz obje države. Kao sastavni dio te kampanje, nevladine organizacije bi pokrenule vlastitu medijsku platformu prezentirajući benefite saradnje između dvije države. Pored pokretanja medijske platforme, značajnu ulogu u ovoj kampanji bi odigrala i organizacija okruglih stolova, seminara, objavljivanje policy papera. Na taj način bi se ova tema više tretirala u medijima što može dovesti i do svojevrsnog pritiska na donosioce odluka. Iako politički odnosi BiH i Kosova ne postoje, razumijevanje političke zbilje u kojima se države nalaze i djeluju ne izostaje. Zvaničnici Kosova razumiju politički sistem u BiH te znaju ko je odgovoran za nepostojanje političkih odnosa dvije države. Sa druge strane, probosanske snage su svjesne čemu bi ova saradnja doprinijela i na taj način djeluju. Iako ne mogu putem zvaničnih institucija, probosnaske snage u insittucijama BiH čime sve što mogu kako bi politički odnosi BiH i Kosova zaživjeli.
Clintonova vanjska politika: Od Bosne i Hercegovine do Ruande
Bill Clinton je postao 42. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD). U Bijeloj kući se zadržao osam godina, od 1993. do 2001. godine. Prije nego li je izabran za predsjednika SAD bio je guverner Arkansasa od 1979. do 1981. i od 1983. do 1992. Za vrijeme mandata bavio se međunarodnom ekonomijom pokušavajući demokratizirati nedemokratske države. Njegov mandat su obilježili genocidi u Bosni i Hercegovini (BiH) i Ruandi, potpisivanje Sporazuma iz Osla ali i eskalacija sukoba nakon ubistva premijera Rabina. Clintonova doktrina se sastojala iz 3 stuba: restruktuiranje američke vojske i sigurnosnih kapaciteta, davanje većeg značaja ekonomiji u međunarodnim odnosima i unapređenje demokratije u svijetu. Clinton je pokušao da razoruža Ukrajinu od nuklearnog oružja što mu je pošlo za rukom nakon trilateralnog sastanka SAD-Rusija-Ukrajina. Također, SAD je negodovala zbog kineskog izvoza nuklearnog oružja u Pakistan. Zbog toga je SAD blokirala isporuku satelita koje je Kina mislila instalirati na svoje rakete. Smatralo se da je to bio važan korak kako bi se uranijum i plutonijum držali daleko od terorista. Ekonomija je igrala centralnu ulogu u Clintonovoj politici. Isticao je ekonomske interese SAD ali i globalnog kapitalističkog sistema. Ekonomija, za Clintona, nije vodila samo domaćoj obnovi nego i globalnom osnaživanju u borbi protiv izazova sa kojima se svijet susreće. U skladu sa onim što je zagovarao njegova administarcija je predožila usvajanje dokumenta Nacionalne sigurnosne strategije za akciju i proširenje. Ona je naglašavala odnos domaće i vanjske politike ali i da će aktivan angažman u svijetu donijeti većoj zaposlenosti Amerikanaca. SAD su obezbijedile paket ekonomske pomoći i Yeltsinovoj vladi čime je SAD postala najveći investitor u ruskoj ekonomiji. Plan je bio da se kroz slobodno tržište promoviše demokratija. Tako su potpisani NAFTA, GATT i WTO. Iako je Kina dobila status najpovlaštenije nacije u trgovini, pravili su probleme zbog trgovinskih barijera, nepoštovanja ljudskih prava, prodaje nuklearne tehnologije i raketa nestabilnim vladama. Također, kineske vlasti u uhapsile lidera Tijananmen revolucije i disidente sa Tibeta. Nakon neuspjenih pregovora 1994. između Japana i SAD, Clintonova administracija nameće sankcije Japanu. Sankcijama pogođeni Japan ponovo sjeda za stol sa SAD gdje se dogovara veći izvoz iz SAD u Japan. Clintonova administracija je učestvovala u rješavanju konflikata širom svijeta. Jordansko-izraelski sporazum je potpisan 1994. godine nakon čega je uslijedio ekonomski samit lidera Bliskog Istoka. Clintonova administracija se uključila i u rješavanje konflikta između Irske republikanske armije (IRA) i Velike Britanije. Nakon što je predstavnik IRA, George Mitchel, posjetio Bijelu kuću objavili su unilateralni prekid vatre. SAD su pomogle novom demokratski izabranom predsjedniku Aristideu da vlada situacijom i drži pod kontrolom potencijalnisukob. Clintonovu administraciju je obilježio i rat u BiH. SAD su se kasno uključile u rat. U proglašenim „sigurnosnim zonama“, gdje su Bošnjaci trebali biti zaštićeni, počinjeni su zločini uključujući i genocid. Genocid u Srebrenici je dokazan pred Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju. Također, pred sudovima u Njemačkoj su dokazani genocidi u Doboju, Foči, Kotor Varoši i Osmacima. Nakon počinjenih zločina od strane tzv. Vojske republike srpske (VRS) i mnogobrojnih pregovora koji su se desili, potpisan je Dejtonski mirovni sporazum uz medijaciju Richarda Holbrook. Tako je Dejton donio prekid sukoba ali i novo političko ustrojstvo države uz prisustvo IFOR-a. Clinton je učestvovao i u postizanju dogovora između Izraela i Palestine. Ali atentat na premijera Yitzhaka Rabina i teroristički napadi su njegove napore učinili težim. Novi premijer Benjamin Netenyahu je hapsio članove paravojnih jedinica te je zatvarao dijelove Zapadne obale nakon napada u Ben Yehudu. Clinton je pokušavao da posreduje u rješavanju sukoba ali bezuspješno. U sukobima na Kosovu SAD nije željela djelovati samostalno. Kada se Slobodan Milošević nije držao dogovora, NATO je odlučio da bombarduje Beograd. Za vrijeme mandata predsjednika SAD, Clinton je predlagao proširenje NATO. U prvoj rundi ulaska novih članica pozvao je bivše članice Varšavskog pakta da se pridruže NATO. Tako su Mađarska, Češka Republika i Poljska postale nove članice NATO saveza. Globalizacija je dovela i do tehnološkog napretka. Najvažnije je bilo sačuvati informacije i tehnologije daleko od terorista. Najveći problemi su bili Osama bin Laden, koji je osnovao Al Qaida, i Sadam Hussein. Clinton je prema Sadamu primjenjivao nekoliko politika: containment, sankcije i prijetne vojnom operacijom. Nakon što sankcije nisu davale željene rezultate i nakon što Sadam nije dozvolio ulazak UN inspekcije u Irak, Clinton je pokrenu vojnu operaciju pod nazivom Desert Fox od 16. do 19. decembra 1998. Clintonova doktrina je doživjela uspjehe i neuspjehe. Za domaću politiku najvažniji je bio suficit u budžetu, prvi put nakon 1969. Na međunarodnom ekonomskom planu napravio je veliki korak ka uspostavi WTO. GATT i NAFTA su potpisani kako bi se tržiste otvorilo i smanjile carinske takse što je dovelo do slabljenja graničnih kontrola. Njegova namjera je bila da širi demokratiju i njene vrijednosti i principe ekonomijom. Tako je Rusiji ponuđena pomoć i podrška prilikom ulaska u WTO ako Yeltsin javno podrži NATO. Ekonomske sankcije su u nekim slučajevima funkcionisale. Izvoz u Japan se povećao nakon nametnutih sankcija dok u slučajevima Sadama i bin Ladena nisu davale željene rezultate. Clintonova zasluga je proširenje NATO na nekadašnje članice Varšavskog pakta kao što su Mađarska, Poljska i Češka Republika. Clinton je zakasnio u sprečavanju genocida u BiH i Ruandi priznavši da nije uradio dovoljno da se smanji nasilje tokom njegovog mandata. Sa druge strane, Clinton nije imao mnogo uspjeha u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba. Inicijalni dogovor potpisivanjem Sporazuma iz Osla nije dugo držao oružje položenim. Nakon atentata na premijera Rabina val nasilja se ponovo pokrenuo. Do kraja mandata Clinton je uspio ubijediti Ukrajinu da odustane od razvoja nuklearnog naoružanja i da Rusija i Amerika uklone zadane mete iz svojih raketnih sistema. Možemo reći da je Clinton u svom mandatu mogao učiniti i više nego što je uradio. Ali treba imati na umu da je naslijedio neke probleme i politike od svog prethodnika poput Haitija, Somalije, Bosne gdje je mogao promijeniti te politike kako bi se brže i efikasnije moglo djelovati.
Turkijsko vijeće: Saradnja Centralne Azije i Turske
Moderna turska nacija vuče korijene od naroda koji su dominantno naseljavali Centralnu Aziju u srednjem vijeku i ranom modernom dobu. Vremenom su migrirali prema zapadu okupljajući se oko Anadolije uspostavljajući države. Turska plemena koja su ostala u Centralnoj Aziji su se suočavala sa izazovima ratova te zbog nejedinstva i sukoba među njima samima bili su izloženi stranom uticaju. Tako su im carska Rusija i Sovjetski savez (SSSR) namenuli rusifikaciju čime su njihov jezik i pismo bili zabranjeni. Krajem 19. stoljeća pan-turkizam je ojačao te je osmanski ministar rata, Enver Paša, shvatio da je vrijeme povratka u Centralnu Aziju i Kavkaz. Boreći se za slobodan Turkestan, Enver Paša umire u Uzbekistanu. Međutim, sporazumom iz 1921. Turska se obavezuje da se neće miješati u pitanja Turaka u SSSR-u dok se zauvrat SSSR obavezao da neće promovisati komunizam u Anadoliji. Pokušaj intenzivnije saradnje između turkijskih naroda je počeo ’90-ih godina. Međutim, sve do dolaska Stranke pravde i razvoja (AKP) na vlast u Turskoj značajnije saradnje nije bilo. Tako se uspostavlja Kooperativno vijeće zemalja turkijskog govornog područja. Ili kako se skraćeno zove, Turkijsko vijeće. Turkijsko vijeće Turkijsko vijeće je međuvladina organizacija osnovana 2009. godine sa ciljem unapređenja saradnje između zemalja turkijskog govornog područja. Osnivači su Azerbejdžan, Kirgistan, Kazahstan i Turska dok se Uzbekistan priključio organizaciji 2019. Mađarska je 2018. dobila status posmatrača. Vijeće je posvećeno principima Povelje Ujedinjenih nacija (UN) i drugih principa i normi međunarodnog prava kao što su suverenitet, jednakost među državama, teritorijalni integritet i nepovredivost međunarodno priznatih granica, očuvanje međunarodnog mira i stabilnosti kao i očuvanje dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa među državama. Glavni stubovi saradnje su zasnovani na zajedničkoj historiji, jeziku, identitetu i kulturi. Saradnja se proširuje na ekonomiju, nauku, edukaciju, turizam, transport i druga polja među državama članicama kako na bilateralnom tako i na multilateralnom nivou. Organi Turkijskog vijeća su: Vijeće šefova država, Vijeće vanjskih poslova, Vijeće staraca, Viši komitet i Sekretarijat. Turkijsko vijeće sarađuje i dobiva podršku od Parlamentarne skupštine turkijskih zemalja (TURKPA), Međunarodne organizacije za turkijsku kulturu (TURKSOY), Međunarodne turkijske akademije, Turkijske fondacije za kulturu i naslijeđe, Turkijskog poslovnog vijeća, Unije turkijskih univerziteta i Turkijske industrijske i trgovinske komore. Saradnja zemalja turkijskog porijekla Politička saradnja članica Vijeća je zasnovana na osnaživanju međusobnog povjerenja među članicama, očuvanju mira u regionu i šire, borba protiv ekstremizma, terorizma i kriminala te zajednički stav o vanjskopolitičkim pitanjima. Saradnja na političkom nivou se produbljuje kroz sastanke zvaničnika na visokom nivou, sigurnosne konsultacije, zajedničke diplomatske obuke, centre za vanjskopolitička istraživanja, te misije za nadgledanje izbornog procesa. Unija turkijskih univerziteta je osnovana 2013. kako bi olakšala saradnju i interakciju među univerzitetima. Programi studentske razmjene, sportske igre mladih i neki praznici su dio aktivnosti na univerzitetima. Jedna od značajnih aktivnosti je priprema udžbenika zajedničke historije te udžbenika za geografiju i turkijsku kniževnost. Prvi programi razmjene studenata kroz saradnju u Vijeću su ostvareni u Turskoj 2016. te u Azerbejdžanu 2018. Mladi i sport su veoma važni za Turkijsko vijeće. Zbog toga su šefovi država šesti samit Turkijskog vijeća posvetili mladima i nacionalnim sportovima. Ističući ekonomsku, kulturnu i edukacijsku ulogu u ovom polju Platforma za mlade Vijeća osnažuje odnose omladinskih organizacija i nacionalnih omladinskih vijeća. Cilj je da se sve dovedu pod jednu strukturu kako bi imali kapacitet da djeluju na međunarodnom nivou. Međunarodni omladinski kampovi, međunarodni praznik mladih, univerzitetske sportske igre kao i nomadkse igre pomažu mladima da se socijaliziraju i bolje upoznaju jedni sa drugima. Nomadske igre oživljavaju nacionalne sportske discipline i podižu svijest ne samo o turkijskim nego i o nomadskim narodima. Ekonomija predstavlja važan aspekt saradnje zemalja turkijskog porijekla. Osnivanjem Vijeća trgovinska razmjena među državama se povećala za 22%. Ove države su važan dio svijetske ekonomije s obzirom na populaciju od 150 miliona i GDP koji iznosi milijardu i pol američkih dolara. Vjeruje se da projekat „Novi put svile“ će dati značajnu ulogu ovom regionu kao što je to bilo u prošlosti čime bi region ekonomski osnažio. Ekonomskom razvoju regiona doprinosi i Poslovno vijeće koje je osnovano na prvom samitu šefova država. Cilj poslovnog vijeća je da pomaže i sarađuje sa potencijalnim investitorima te da organizuje posjete nacionalnim trgovinskim i industrijskim komorama. Kako bi olakšali ekonomsku saradnju, Turkijsko vijeće ističe važnost transkaspijskog koridora. Članice su potpisale ugovore i memorandume radi lakšeg transporta roba, usluga i ljudi u regionu. Da bi unaprijedili trgovinske razmjenu preko luka kreirali su softverski sistem za brodski tovar roba među lukama u svojim državama. Važna karika ovog transkaspijksog koridora je i željeznička linija Baku-Tbilsi-Kars koja olakšava protok roba u ove države. Pored političke i ekonomske saradnje te saradnje u polju mladih i sporta, Turkijsko vijeće daje značaj i pitanju dijaspore, informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT) te otvaranju međunarodnog turkijskog informativnog kanala (ITNC). Zbog zajedničkog interesa turkijskih država po pitanju dijaspore otvoren je Regionalni centar za dijasporu Turkijskog vijeća u Kijevu. U planu je otvaranje istih centara u Berlinu, Parizu i Vašingtonu. ICT je promijenio aspekte poslovnog života i upravljanja. Zato su države članice izrazile spremnost za poboljšanje saradnje u razvoju zajedničkog sigurnosnog softverskog sistema, razmjene podataka, inovacija, cyber sigurnosti i e-platforme u pogledu upravljanja. ITCN je na agendi ali je njegovo otvaranje odgođeno za kasniji period. Do tada će nacionalne televizije promovisati rad Vijeća i kreirati dokumentarne i kratkometražne filmove kojima će se predstaviti region ali i narod koji živi u tom regionu. Turkijsko vijeće je primjer dobre saradnje jednog regiona. Neopterećeni bremenom prošlosti države Centralne Azije i Turske su razvili mehanizam saradnje među svojim državama. Zajednička historija, jezik i kultura je dovela do saradnje i na drugim poljima kao što su mladi i sport, edukacija, transport, ICT, ekonomija te politika. Važni projekti su urađeni u regionu ali projekat „Novi put svile“ je prilika za dodatni razvoj Centralne Azije i Turske. U današnjoj konstelaciji odnosa u svijetu veoma je značajno da se države imaju na koga oslonoti u susjedstvu ako dođe do nekih neželjenih scenarija. Turkijsko vijeće sigurno daje jednu vrstu sigurnosti za sve njene članice što može biti primjer ostalim regionima i državama kako treba razvijati regionalnu saradnju.