Bill Clinton je postao 42. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD). U Bijeloj kući se zadržao osam godina, od 1993. do 2001. godine. Prije nego li je izabran za predsjednika SAD bio je guverner Arkansasa od 1979. do 1981. i od 1983. do 1992. Za vrijeme mandata bavio se međunarodnom ekonomijom pokušavajući demokratizirati nedemokratske države. Njegov mandat su obilježili genocidi u Bosni i Hercegovini (BiH) i Ruandi, potpisivanje Sporazuma iz Osla ali i eskalacija sukoba nakon ubistva premijera Rabina.
Clintonova doktrina se sastojala iz 3 stuba: restruktuiranje američke vojske i sigurnosnih kapaciteta, davanje većeg značaja ekonomiji u međunarodnim odnosima i unapređenje demokratije u svijetu. Clinton je pokušao da razoruža Ukrajinu od nuklearnog oružja što mu je pošlo za rukom nakon trilateralnog sastanka SAD-Rusija-Ukrajina. Također, SAD je negodovala zbog kineskog izvoza nuklearnog oružja u Pakistan. Zbog toga je SAD blokirala isporuku satelita koje je Kina mislila instalirati na svoje rakete. Smatralo se da je to bio važan korak kako bi se uranijum i plutonijum držali daleko od terorista.
Ekonomija je igrala centralnu ulogu u Clintonovoj politici. Isticao je ekonomske interese SAD ali i globalnog kapitalističkog sistema. Ekonomija, za Clintona, nije vodila samo domaćoj obnovi nego i globalnom osnaživanju u borbi protiv izazova sa kojima se svijet susreće. U skladu sa onim što je zagovarao njegova administarcija je predožila usvajanje dokumenta Nacionalne sigurnosne strategije za akciju i proširenje. Ona je naglašavala odnos domaće i vanjske politike ali i da će aktivan angažman u svijetu donijeti većoj zaposlenosti Amerikanaca. SAD su obezbijedile paket ekonomske pomoći i Yeltsinovoj vladi čime je SAD postala najveći investitor u ruskoj ekonomiji. Plan je bio da se kroz slobodno tržište promoviše demokratija.
Tako su potpisani NAFTA, GATT i WTO. Iako je Kina dobila status najpovlaštenije nacije u trgovini, pravili su probleme zbog trgovinskih barijera, nepoštovanja ljudskih prava, prodaje nuklearne tehnologije i raketa nestabilnim vladama. Također, kineske vlasti u uhapsile lidera Tijananmen revolucije i disidente sa Tibeta. Nakon neuspjenih pregovora 1994. između Japana i SAD, Clintonova administracija nameće sankcije Japanu. Sankcijama pogođeni Japan ponovo sjeda za stol sa SAD gdje se dogovara veći izvoz iz SAD u Japan.
Clintonova administracija je učestvovala u rješavanju konflikata širom svijeta. Jordansko-izraelski sporazum je potpisan 1994. godine nakon čega je uslijedio ekonomski samit lidera Bliskog Istoka. Clintonova administracija se uključila i u rješavanje konflikta između Irske republikanske armije (IRA) i Velike Britanije. Nakon što je predstavnik IRA, George Mitchel, posjetio Bijelu kuću objavili su unilateralni prekid vatre. SAD su pomogle novom demokratski izabranom predsjedniku Aristideu da vlada situacijom i drži pod kontrolom potencijalnisukob.
Clintonovu administraciju je obilježio i rat u BiH. SAD su se kasno uključile u rat. U proglašenim „sigurnosnim zonama“, gdje su Bošnjaci trebali biti zaštićeni, počinjeni su zločini uključujući i genocid. Genocid u Srebrenici je dokazan pred Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju. Također, pred sudovima u Njemačkoj su dokazani genocidi u Doboju, Foči, Kotor Varoši i Osmacima. Nakon počinjenih zločina od strane tzv. Vojske republike srpske (VRS) i mnogobrojnih pregovora koji su se desili, potpisan je Dejtonski mirovni sporazum uz medijaciju Richarda Holbrook. Tako je Dejton donio prekid sukoba ali i novo političko ustrojstvo države uz prisustvo IFOR-a.
Clinton je učestvovao i u postizanju dogovora između Izraela i Palestine. Ali atentat na premijera Yitzhaka Rabina i teroristički napadi su njegove napore učinili težim. Novi premijer Benjamin Netenyahu je hapsio članove paravojnih jedinica te je zatvarao dijelove Zapadne obale nakon napada u Ben Yehudu. Clinton je pokušavao da posreduje u rješavanju sukoba ali bezuspješno. U sukobima na Kosovu SAD nije željela djelovati samostalno. Kada se Slobodan Milošević nije držao dogovora, NATO je odlučio da bombarduje Beograd. Za vrijeme mandata predsjednika SAD, Clinton je predlagao proširenje NATO. U prvoj rundi ulaska novih članica pozvao je bivše članice Varšavskog pakta da se pridruže NATO. Tako su Mađarska, Češka Republika i Poljska postale nove članice NATO saveza.
Globalizacija je dovela i do tehnološkog napretka. Najvažnije je bilo sačuvati informacije i tehnologije daleko od terorista. Najveći problemi su bili Osama bin Laden, koji je osnovao Al Qaida, i Sadam Hussein. Clinton je prema Sadamu primjenjivao nekoliko politika: containment, sankcije i prijetne vojnom operacijom. Nakon što sankcije nisu davale željene rezultate i nakon što Sadam nije dozvolio ulazak UN inspekcije u Irak, Clinton je pokrenu vojnu operaciju pod nazivom Desert Fox od 16. do 19. decembra 1998.
Clintonova doktrina je doživjela uspjehe i neuspjehe. Za domaću politiku najvažniji je bio suficit u budžetu, prvi put nakon 1969. Na međunarodnom ekonomskom planu napravio je veliki korak ka uspostavi WTO. GATT i NAFTA su potpisani kako bi se tržiste otvorilo i smanjile carinske takse što je dovelo do slabljenja graničnih kontrola. Njegova namjera je bila da širi demokratiju i njene vrijednosti i principe ekonomijom. Tako je Rusiji ponuđena pomoć i podrška prilikom ulaska u WTO ako Yeltsin javno podrži NATO. Ekonomske sankcije su u nekim slučajevima funkcionisale. Izvoz u Japan se povećao nakon nametnutih sankcija dok u slučajevima Sadama i bin Ladena nisu davale željene rezultate. Clintonova zasluga je proširenje NATO na nekadašnje članice Varšavskog pakta kao što su Mađarska, Poljska i Češka Republika.
Clinton je zakasnio u sprečavanju genocida u BiH i Ruandi priznavši da nije uradio dovoljno da se smanji nasilje tokom njegovog mandata. Sa druge strane, Clinton nije imao mnogo uspjeha u rješavanju izraelsko-palestinskog sukoba. Inicijalni dogovor potpisivanjem Sporazuma iz Osla nije dugo držao oružje položenim. Nakon atentata na premijera Rabina val nasilja se ponovo pokrenuo. Do kraja mandata Clinton je uspio ubijediti Ukrajinu da odustane od razvoja nuklearnog naoružanja i da Rusija i Amerika uklone zadane mete iz svojih raketnih sistema. Možemo reći da je Clinton u svom mandatu mogao učiniti i više nego što je uradio. Ali treba imati na umu da je naslijedio neke probleme i politike od svog prethodnika poput Haitija, Somalije, Bosne gdje je mogao promijeniti te politike kako bi se brže i efikasnije moglo djelovati.