Na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Ruskoj Federaciji, koji su se protezali od 15. do 17. marta, Vladimir Putin je prema podacima Centralne izborne komisije ostvario izniman rezultat osvajanjem oko 88% glasova, uz visoku izlaznost od 77,44%. Ovaj izborni trijumf oborio je rekorde u apsolutnom broju glasova te u razlici između pobjednika i drugoplasiranog kandidata. U 2018. godini razlika između Putina i Pavela Grudinina iznosila je 47 miliona glasova, dok je na nedavnim izborima ta razlika porasla na više od 55 miliona u korist Putina. Još značajnije je što je izlaznost na ovim izborima bila veća nego prije četiri godine, dosegnuvši 74,22% na dan zatvaranja birališta, što predstavlja značajan porast u odnosu na prethodni izborni ciklus. Važno je napomenuti da je rekordna izlaznost od preko 69% postavljena 2008. godine, prilikom izbora Dmitrija Medvedeva. Uz Putina, na ovim izborima kandidirali su se i Nikolaj Haritonov, Vladislav Davankov i Leonid Slucki, međutim svi su oni blisko povezani s politikom Kremlja.
Iako su možda neki postavili pitanje da li je ovakav ishod bio očekivan, za mnoge analitičare i posmatrače geopolitičke scene to nije iznenađenje. Pobjeda Putina na izborima odražava duboko ukorijenjen fenomen koji demonstrira političku dominaciju koju Putin i njegova stranka imaju nad ruskom političkom scenom. Ovaj događaj je važan ne samo zbog unutrašnjih političkih promjena u Rusiji, već i zbog globalnih implikacija koje Putinova vlast ima na međunarodne odnose, sigurnost i geopolitičku dinamiku. Od samih početaka svog političkog puta, Vladimir Putin je ostavio dubok utisak na političku scenu Rusije. Njegova vlast, koja traje već pet mandata, a potencijalno može se produžiti sve do 2036. godine, daje mu iznimnu moć i utjecaj unutar države.
Ovo produženje vladavine omogućeno je izmjenom zakona prije tri godine, kojom je Putinu omogućeno da se ponovno kandidira za predsjednika, dok su praktično poništeni njegovi dosadašnji predsjednički mandati. Rusija je geografski pozicionirana kao ključni most između Europe i Azije, što je čini strateški važnom u međunarodnim odnosima. Osim toga, bogata je prirodnim resursima poput nafte, plina i urana, što joj daje značajan utjecaj u globalnoj ekonomiji i energiji. Kao dugogodišnji lider Rusije, Putin je oblikovao političku scenu kako unutar svoje zemlje, tako i izvan njenih granica. Jedan od ključnih faktora Putinove popularnosti je uspjeh u održavanju stabilnosti ekonomije. Njegova politika fiskalne discipline, usmjerena na jačanje ruske ekonomije i potporu industriji, donijela je određene ekonomske dobitke, posebno među ruralnim stanovništvom i nižim slojevima društva. Iako su stručnjaci predviđali ekonomski kolaps nakon uvođenja zapadnih sankcija 2022. godine, recesija je bila manja od očekivane, a ekonomski rast se ubrzo nastavio, od preko 3% u 2023. godini i rekordno niska nezaposlenost do marta 2024. godine.
Osim toga, Putinova politika je usmjerena na diverzifikaciju ekonomije, preusmjeravanjem izvoza na azijska tržišta te zamjenom proizvoda zapadnih kompanija. Ovaj osjećaj ekonomske stabilnosti i kontinuiteta ključan je adut za Putina. Kultura autoritarnog vođstva koju Putin njeguje tokom svog dugogodišnjeg mandata pokazala se ključnom u održavanju određenog stepena popularnosti među ruskim građanima. Vanjskopolitički faktori dodatno su pridonijeli podršci Putinu. Njegova vojna akcija u Ukrajini, iako kontroverzna na međunarodnom nivou, unutar Rusije je prihvaćena kao dokaz snage i odlučnosti u zaštiti ruskih interesa i nacionalnih granica. Putinova čvrsta pozicija prema zapadnim silama, uz agresivnu retoriku na međunarodnoj pozornici, često nailazi na odobravanje djelom ruske javnosti koja se protivi utjecaju Zapada. Izbori su održani u pozadini ruske invazije na Ukrajinu. U septembru su istraživači javnog mnijenja Levada centar proveli istraživanje stavova Rusije prema ratu u Ukrajini. Na pitanje podržavaju li akcije ruske vojske u Ukrajini, 73% ispitanika je reklo “da” ili “definitivno da”. Kasnije je taj broj bio 68%. Neki bi mogli biti skeptični prema anketama koje dolaze iz Rusije, ali treba napomenuti da su ove brojke iz organizacije koju je ruska vlada smatrala “stranim agentom”. Nije važno ko provodi anketu – podaci sugerišu da većina Rusa podržava ratne napore.
S druge strane, licemjerje zapadnih sila ide na ruku ruskoj vladi. Nedavna potpora Sjedinjenih Američkih Država izraelskom ratu u Gazi ističe dvostruke standarde Zapada, potičući narativ ruske vlade o licemjerju i dvostrukim mjerilima. Dok su zapadni predstavnici brzo osudili ruske napade na civile, osude izraelskih postupaka bile su prigušene ili čak nepostojeće. Pokušaji Zapada da ekonomski i kulturno izolira Rusiju samo su olakšali ruskoj vladi prodaju narativa o namjerama Zapada da otkazuje Rusiju. Usporedba rezultata ovih izbora s prethodnim pokazuje kontinuitet Putinove vlasti i dominacije njegove stranke. Iako su postojali izvještaji o nepravilnostima i ograničenjima političke konkurencije, što je dovelo do kritika protivničkih stranaka i međunarodnih posmatrača, rezultati izbora nisu iznenadili mnoge. U novembru 2023. godine, Putin je odobrio izmjene i dopune zakona o predsjedničkim izborima koje su značajno ograničile rad medija tokom izbornog procesa. Prema tim izmjenama, samo novinari službeno zaposleni u uredima registriranih medija imaju pravo prisustvovati sjednicama izbornih povjerenstava. Dodatno, fotografiranje i snimanje videa na biračkim mjestima dopušteno je samo osobama koje “imaju pravo prema zakonodavstvu Ruske Federacije”, uz poštovanje tajnosti glasovanja i zaštite ličnih podataka. Centralna izborna komisija također je dobila ovlasti da mijenja postupak održavanja izbora na područjima u kojima su proglašena vanredna stanja. Dana 8. decembra 2023., CIK odlučio je održati predsjedničke izbore u trodnevnom formatu od 15. do 17. mart 2024. godine, radi različitih vremenskih zona.
“Glasanje tokom tri dana već postaje tradicionalno za naš izborni sistem. Tokom vremena, ovaj format je postao omiljen većini birača. To potvrđuju sociološka istraživanja: prema podacima VCIOM-a, a glasanje tokom tri dana priznalo je 74% Rusa”, izjavila je predsjednica CIK-a Ella Pamfilova. Iako je očekivano da će izbori biti obilježeni brojnim falsifikacijama i visokim stepenom kontrole od strane države, društvo više nije zainteresovano za paralelno brojanje glasova ili sami rezultat. Ali čak i u ovom kontekstu, biračima ostaje mogućnost da pokažu da protiv glasaju živi ljudi, podsjeća politologkinja Ekatarina Šulman: “Ovo je igra ne za rezultat, ovo je igra za utisak. Jedna fotografija (iz redova ispred biračkih mjesta) teži više nego svi brojevi koje će pokazati.”
Unutar Rusije, reakcije na izborne rezultate bile su mješovite. Dok su Putinove pristaše slavili njegovu pobjedu kao trijumf stabilnosti i kontinuiteta, opozicija je izrazila razočaranje zbog nedostatka prave političke konkurencije i prigovarala je nepravilnostima u izbornom procesu. Prema riječima izbornog stručnjaka Romana Udota, na ovim izborima korištena je “nuklearna trijada” falsifikatora: trodnevno glasanje i daljinsko elektronsko glasanje (obe te metode slabo podložne društvenom nadzoru, ali poticajne za administrativno prisiljavanje birača i pružaju široke mogućnosti za falsifikaciju), kao i isključivanje video prijenosa sa biračkih mjesta, što je omogućilo slobodnu ruku falsifikatorima. Konačni rezultati izbora objavljeni su 21. marta na sjednici CIK-a. Čečenska Republika istakla se kao lider po odazivu, prema preliminarnim podacima visokim odazivom od 96,46 posto, dok su najniže stope izlaznosti zabilježene u Altajskom kraju (51,65%), Tomskoj oblasti (53,48%) i Republici Kareliji (54,54%). Zanimljivo je primijetiti da je na nekim ruskim biračkim mjestima Vladimir Putin dobio manje od 50% glasova.
Prema Institutu za proučavanje rata (ISW), postoji vjerovanje da Kremlj planski manipulira izbornim procesom kako bi podržao Putina i pokušao legitimirati rusku okupaciju Ukrajine. Nakon objave konačnih rezultata, nezavisne istraživačke grupe otkrile su velike razmjere prevara, s desecima miliona lažnih glasova za Putina, što je rezultiralo historijskim rekordom prevarom u ruskoj političkoj historiji. Različite analize sugerišu da je oko 22 miliona glasova koje je dobio Vladimir Putin bilo lažirano, a nezavisne analize podataka pokazuju slične rezultate. Također je zapaženo da je najmanje 102 hiljade Rusa izvan granica zemlje glasalo protiv Putina ili učinilo listić nevažećim, Na primjer, u Almatyju (24,99% glasova 2024. godine naspram 87,27% u 2018.), Astani (23,3% naspram 85,57%), Beogradu (10,84% naspram 83,14%), Viljnusu (29,74% naspram 81,96%), i Erevanu (32,87% naspram 90,61%). A u nekim zemljama NATO-a pronađeni su pristalice Putina, iako je ranije prijetio savezu nuklearnim ratom. Na biračkim mjestima u ovim zemljama, više od 36 hiljada Rusa navodno je glasalo za njega. Primjetna je i razlika u podacima izlaznih anketa projekta Vote Abroad i podacima CIK-a. Na primjer, u Istanbulu, procenat glasova za Putina je porastao sa 5% prema podacima izlaznih anketa na 44,8% prema podacima CIK-a, a u Talinu – sa 8% na 75,2%.
Unatoč manipulacijama, Putinu je stalo do demokratskih izbora, kako je izjavio Putinov sekretar Dmitrij Peskov u intervjuu s The New York Timesom: “Izbori, iako su uvjet demokratije, i sam Putin ih je odlučio održati, ali teoretski ih i ne treba održavati. Jer već sada je očito da će Putin biti izabran. Ovo je moje apsolutno lično mišljenje.” Prema istraživanjima provedenim od 2023. godine, postoji različitost u stavovima ruskih građana prema političkim kandidatima i situaciji u zemlji. Grupa nezavisnih sociologa “Rusko polje” otkrila je da 45% ispitanika preferira alternativne kandidate, dok 41% podržava Vladimira Putina. NORC (Univerzitet u Čikagu) u novembru 2023. pokazao da će 66% Rusa sigurno glasati za Putina ili su skloni glasati za njega, pri čemu je Putin najviše podržan među ženama i osobama starijim od 30 godina. Prema istraživanju Levada centra, 66% Rusa namjerava glasati na predstojećim izborima, a 58% bi glasalo za Putina.
Mnoge zapadne zemlje su nazvale ruske izbore neslobodnim i nepoštenim. Poljsko Ministarstvo vanjskih poslova je izjavilo da izbori ne mogu biti smatrani legitimnim s obzirom na uvjete represije i sprječavanja slobodnog demokratskog izbora. Njemačka, Britanija, i Ukrajina su jasno osudile održavanje izbora u Rusiji, ističući rusku agresiju na Ukrajinu i uvjete represije.
Europska unija je istakla teške uvjete slobode u kojima su održani izbori, odbijajući priznati rezultate glasanja. NATO je također odbio priznati izbore u Rusiji kao legalne i poštene, osuđujući glasanje na okupiranim područjima Ukrajine i Gruzije kao apsolutno nezakonito. Američki funkcioneri, uključujući Jakea Sullivana i Anthonyja Blinkena, izrazili su skepsu prema izborima, ističući nedostatak slobode i poštenja te predvidljive rezultate s obzirom na pritisak na Putinove političke protivnike. U isto vrijeme, Sjedinjene Države će djelovati na temelju stvarnosti da je Putin predsjednik Rusije U konačnici, Putinova pobjeda na izborima nije iznenađujuća s obzirom na kontekst političke klime u Rusiji i njegovu političku dominaciju, te za budućnost Rusije, ona znači nastavak politike uz autokratsko vođstvo. Na kraju, jedna istina ostaje neosporna – demokratija je više od jednog izbornog procesa. Iako su rezultati možda predvidljivi, a sistem možda kontroverzan, snaga demokratije mjeri se više od jednog glasa ili jednog izbornog ciklusa.