Polazeći od procijene vlastitih snaga i prijetnji prema državi Bosni i Hercegovini i njenoj teritoriji koje su definirane u nekoliko javno iznesenih dokumenata, Memoranduma SANU 1 iz 1986. I Memoranduma 2 iz 2012. i njegove redefinicije kroz deklaraciju Svesrpskog sabora iz 2024. Zatim, aktivne secesije i oružane pobune bh. entiteta RS koja se odvija od februara 2025. godine, restrukturiranje kompletnog sistema odbrane treba da polazi od koncepta oslanjanja na vlastite snage I kapacitete kao posljedicu izolacije BiH od strane njenih susjeda kao 1992.  Sama organizacija kompletnog odbramnenog sektora treba da polazi od tzv. Harmoničnog razvoja oružanih snaga i pripravnosti za vođenje svih oblika ratovanja u njegovih pet dimenzija sa akcentom na petoj dimenziji ili elementu tzv.  Informatičko-kibernetičkom elementu ratovanja. Ozbiljan pristup vojnoj organizaciji više je nego potreban, jer u slučaju bilo kakve vojne akcije pokrenute sa od strane države i usmjerene ka očuvanju teritorijalnog integriteta, te suvereniteta, Vojske susjednih zemalja bi se na svoj način aktivno direktno ili indirektno  uključile u borbena djelovanja protiv OS BiH.

S obzirom na trenutno stanje koje je opisano u prethodnom poglavlju, država Bosna i Hercegovina u očuvanju svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta suočava se sa stvarnim i realnim prijetnjama svojih susjeda. U političkom smislu potrebno je razvijati dobrosusjedske odnose i bilateralnu saradnju sa okolnim zemljama, ali je potrebno istovremeno razvijati sistem odbrane koji bi bio adaptivan na sve moguće scenarije raspada zemlje u skladu sa gore objašnjenom harmoničnom strategijom. Taj sistem ne smije se oslanjati na vanjski faktor ni kratkoročno ni dugoročno. On mora biti introvertan, samodorživ i dovoljan. Okosnica odbrambenog sistema trebaju da budu ne samo Oružane snage BIH, već kantonalni MUP-ovi i to po potrebi oni kantoni koji žele učestvovati u finansiranju i opremanju svih potreba za nabavkom opreme za civilnu upotrebu i razvoj ukupnih vojnih I civilnih odbrambenih kapaciteta BiH.

S tim u vezi, a na tragu već nekih javno objavljenih razmišljanja, potrebno je ozbiljno razmisliti o formiranju Civilnog zrakoplovno-helikopterskog servisa Federacije BiH u koji bi ušli svi postojeći kapaciteti I oni koji se planiraju kupiti za potrebe kantonalnih MUP-ova. U okviru ove institucije treba objediniti sve aspekte zrakoplovno helikopterskog servisa od obuke zračnog i kopnenog ešalona, nabavke rezervnih djelova, uspostave certificiranih medicinskih ustanova, skladištenja i remionta svih kapaciteta koji budu nabavljeni i onih koje posjeduju OS BiH.  U tom kontekstu 20. maja 2025. godine, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a odobrilo je moguću prodaju Bosni i Hercegovini helikoptera Leonardo AW119Kx i pripadajuće opreme i usluga, s procijenjenom ukupnom vrijednošću od 100 miliona dolara. Iako tačan broj traženih helikoptera nije naveden u službenoj obavijesti, zahtjev za nabavku uključuje kompletan paket podrške i obuke i ima za cilj poboljšanje operativnih kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH). Glavni izvođač radova je Leonardo Helicopters U.S., konkretno putem AgustaWestland Philadelphia Corporation u Pennsylvaniji. Do danas nije predložen nikakav sporazum o kompenzaciji, ali svi budući aranžmani o kompenzaciji bit će predmet direktnih pregovora između kupca i izvođača radova. I pored skorminijh kapaciteta helikopteri AW119Kx će ipak poboljšati kapacitete Bosne i Hercegovine za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećati spremnost u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje, te druge neborbene operacije.

Trenutno, flota helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) sastoji se od 3 operativna Bell UH-1H Huey II koje su isporučile SAD 2021. godine  i jednog operativnog SOKO SA -342 Gazelle. Desetak helikoptera Bell UH-1H Huey doniranih u okviru američkog programa “Opremi i obuči” 1996/97 su uskladišteni I čekaju temeljiti remont. Dodatni kapacitreti helikoptera uključuju jedan Mil Mi-34, koji više nije u upotrebi jedan Bell – 204B JetRanger III kojeg je MUP Federacije BiH nabavio u period 1999/2003. Do jučer je egzistirao i helikopterski servis RS-a koji je u svom sastavu inkorporirao jedan Leonardo AW109 Koala i jedan Bell 206B JetRanger III. MUP RS sa druge strane posjeduje tri veoma moderna ruska helikoptera Kazan “ANSAT” od čega je jedan helikopter opremljen medicinskim modulom i ima mogućnost transporta svih povrijeđenih ili bolesnih lica, odnosno lica u nepristupačnim područjima kojima je to potrebno ili iz drugih bolnica gdje su potrebne hitne intervencije. S obzirom da je Helikopterska jedinica u sastavu Specijalne antiterorističke jedinice, ispada da je SAJ RS jedna od najoperativnihih jedinica u regionu, jer je jedinici je ovim putem omogućeno da interveniše u kratko vrijeme u bilo kojem dijelu BiH gdje se ukaže potreba da se pomogne građanima, spriječi eskalacija ili narušavanje javnog reda i mira ili eventualno spriječi teroristički akt. Treba naglasti da su helikopteri „Ansat“ multifunkcionalne letjelice sa dva motora ruske proizvodnje, dok su svi ostali helikopteri u sastavu OS BiH i MUP-a Federacije BiH jednomotorne mašine uključujući i nove AW-119 Kx. Ovaj helikopter je napravljen po najvišim standardima civilnog zrakoplovstva, a sa dodavanjem posebne opreme može se koristiti i kao laki jurišni i izviđački helikopter. Njegova  nosivost je jedna tona, bez obzira da li je unutrašnji ili vanjski teret. Helikopter takođe posjeduje bočnu dizalicu za spašavanje ili izvlačenje povrijeđenih, sa 275 kg nosivosti i sedam putničkih sjedišta. Helikopter razvija brzinu do 275 KM/H, a dolet je 500 km. Mnoge od ovih pomenutih platformi koriste se za medicinsku evakuaciju, gašenje požara ili druge civilne svrhe.

Ova najavljena akvizicija lakih jednomotornih helikoptera AW-119 za potrebe OS BiH  također treba da slijedi šire planove Bosne i Hercegovine za modernizaciju njenih odbrambenih sposobnosti koje treba da uključuje i nabavku srednjih dvomotornih transportnih helikoptera, te avijacije fiksnih krila. Nabavkom helikoptera AW119Kx s opsežnim paketima obuke i podrške u okviru FMS-a, Bosna i Hercegovina ima za cilj unaprijediti svoje ciljeve modernizacije odbrane, poboljšati interoperabilnost s NATO-om i poboljšati svoju sposobnost ispunjavanja vojnih i misija civilne zaštite. Predloženi sporazum, nakon što bude finaliziran, doprinio bi izgradnji sposobnijih i samoodrživijih rotacijskih snaga unutar Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Helikopteri AW-119 će podržati sposobnost Bosne i Hercegovine da odgovori na trenutne i buduće prijetnje poboljšanjem interoperabilnosti s NATO-om i regionalnim partnerima. Platforme AW119Kx su također namijenjene poboljšanju kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećanju spremnosti u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje i druge neborbene operacije. Očekuje se da će se helikopteri također koristiti za obuku pilota unutar strukture OSBIH. Starenje helikoptera u sastavu OS BiH i ograničenja u kapacitetima modernizacije potaknuli su napore da se zamijene ili dopune novijim platformama kao što je AW119Kx. Zahtjev pokriva više kategorija opreme i usluga. Pored helikoptera AW119Kx, paket uključuje kvalifikacijsku i prelaznu obuku za pilote i održavanje, podršku predstavnika izvođača radova na terenu u zemlji, preglede upravljanja programom, tehničku pomoć, opremu za podršku avijaciji na zemlji, sisteme podrške na zemlji specifične za platformu, hardver, specijalne alate, opremu za testiranje i osnovne stavke. Također uključuje inspekcije osiguranja kvaliteta, procese inventara, validaciju i verifikaciju testiranja na zemlji i u letu, zračni prijevoz tereta za dostavu, početne rezervne i potrošne dijelove, resurse za održavanje operatera i tehničke priručnike. Inženjerske, logističke i tehničke usluge podrške američke vlade i izvođača radova uključene su u fazu implementacije. Planirano je raspoređivanje do pet pripadnika američke vlade i do sedam predstavnika izvođača radova u Bosnu i Hercegovinu u periodu do pet godina radi pružanja operativne i obuke. Helikopter AW-119 razvila je kompanija Agusta 1990-ih kao jednomotornu alternativu dvomotornom AW-109 kojeg u svom sastavu ima MUP RS (predhodno Helikopterski servis RS), s ciljem da ponudi niže operativne troškove uz održavanje zajedničkih komponenti. Prvobitno nazvan A-119 Koala, prvi prototip je korišten za statička ispitivanja, dok je drugi imao svoj prvi let u februaru 1995. Avion je u početku bio opremljen motorom Turboméca Arriel 2K1, ali je on zamijenjen motorom Pratt & Whitney Canada PT6B-37A radi poboljšanja performansi i ispunjavanja očekivanja korisnika. Civilna certifikacija od strane italijanskog RAI-a postignuta je u decembru 1999. godine, nakon čega je uslijedila američka certifikacija FAA u februaru 2000. godine. Prva operativna isporuka bila je australijskoj kompaniji Linfox. 2007. godine predstavljena je varijanta AW-119Ke, koja je imala promjene u dizajnu rotora i veću brzinu rotora. Trupove je proizvodio PZL-Świdnik u Poljskoj, dok je konačna montaža premještena iz Vergiatea u Italiji u Philadelphiju u SAD-u. Zajedničko preduzeće sa Tata-om, Indian Rotorcraft, osnovano je 2010. godine za buduću montažu u Indiji, iako je lokalna proizvodnja doživjela kašnjenja zbog regulatornih odluka i političkih zabrinutosti.

AW-119 uključuje četverokraki, potpuno zglobni glavni rotor s kompozitnim lopaticama i poklopcima na vrhovima dizajniranim za smanjenje buke, te elastomerne ležajeve koji ne zahtijevaju podmazivanje. Okvir zrakoplova je izgrađen od saćastih panela od aluminijske legure kako bi apsorbirao buku i vibracije, eliminirajući potrebu za dodatnim sistemima za suzbijanje buke. Helikopter koristi konfiguraciju fiksnog kliznog stajnog trapa umjesto uvlačivih kotača. Trup zrakoplova prati strukturu tipa čahure za strukturno ojačanje. AW-119 zadržava nekoliko sigurnosnih i performansnih karakteristika koje se obično nalaze u dvomotornim helikopterima, uključujući redundantnost sistema za hidrauliku i sisteme stabilnosti leta, kao i mjenjač koji je predviđen za 30 minuta rada na suhom. Kokpit i kabina zasnovani su na rasporedu AW109 i podržavaju brzu rekonfiguraciju. AW-119 se može prilagoditi za komunalne, hitne medicinske, protivpožarne, obučne i misije provođenja zakona putem modularnih rasporeda i opcionalne opreme.

Varijanta AW119Kx dodaje digitalni paket avionike, nudeći dvije konfiguracije: Garmin G1000NXi za VFR i Genesys Aerosystems paket za IFR operacije. Obje uključuju sistem sintetičkog vida (SVS), simbologiju Highway in the Sky (HITS), prikaze pokretnih mapa i sistem upozorenja na teren za helikopter (HTAWS) sa svjetskom bazom podataka o terenu i preprekama. Avion podržava konfiguracije za različite tipove misija, uključujući hitnu medicinsku pomoć sa jednim ili dva nosila i pripadajućim pratiocima, operacije tereta, potragu i spašavanje, transport trupa i pomoćne uloge. Opremljen je vanjskom dizalicom od 204 kg, dvostrukim kukama za teret, konzolama za misije, kompletima za spuštanje niz uže, protivpožarnim tankom u donjem dijelu motora, reflektorima, ojačanim vjetrobranskim staklima, zvučnicima, plovcima za hitne slučajeve, filterima za usis motora i EO/IR kamerama. Kokpit se može izolovati od kabine kako bi se omogućile fokusirane operacije. Zapremina kabine je 3,45 m³, a prtljažni prostor dodaje 0,95 m³, podržavajući varijabilne unutrašnje rasporede.

AW-119Kx koristi jedan motor Pratt & Whitney Canada PT6B-37A koji generira 917 KS. Maksimalna bruto težina helikoptera je 2.850 kg za unutrašnje opterećenje i 3.150 kg za vanjsko opterećenje. Ima prečnik rotora od 10,83 metra, ukupnu dužinu sa okretanjem rotora od 12,92 metra i visinu od 3,60 metara. AW-119Kx postiže maksimalnu brzinu krstarenja od 243 km/h i brzinu od 282 km/h koju nikada ne prekoračuje. Njegov domet doseže do 945 km sa pomoćnim rezervoarima za gorivo, a maksimalna izdržljivost je 5 sati i 16 minuta pod standardnim uslovima bez rezerve. Mogućnosti lebdenja uključuju 3.353 metra sa efektom zemlje (HIGE) i 2.225 metara van efekta zemlje (HOGE). Helikopter može nositi jednog do dva člana posade i do šest ili sedam putnika, ovisno o konfiguraciji. Njegov sistem goriva može se proširiti sa tri na pet ćelija za produžene misije. Ove karakteristike podržavaju raspoređivanje u različitim ulogama u civilnom i vojnom sektoru.