GEOPOL organizirao konferenciju: “Geopolitičke promjene i pozicija Bošnjaka na Zapadnom Balkanu”
Centar za geopolitička istraživanja Geopol juče je u Sarajevu organizovao konferenciju pod nazivom „Geopolitičke promjene i pozicija Bošnjaka na Zapadnom Balkanu“. Konferenciju je otvorio direktor Admir Lisica , a nakon toga su uslijedila izlaganja Kenane Strujić – Harbić, iz Skupštine Crne Gore, Ahmedina Škrijelja, iz Skupštine Srbije, te bošnjačkog političara iz Sjeverne Makedonije Dželala Hodžića. Nakon završeta oficijalnog dijela, diskusiju je započeo potpredsjednik Skupštine Crne Gore gospodin Mirsad Nurković. Konferencija je još jednom potvrdila da se pitanje položaja Bošnjaka na Zapadnom Balkanu ne može posmatrati izolovano od šireg geopolitičkog konteksta. Konferencija je okupila brojne predstavnike akademske zajednice, političkog života i medija, a fokus diskusije bio je na savremenim geopolitičkim kretanjima i njihovom uticaju na položaj Bošnjaka u državama Zapadnog Balkana. Učesnici su se usaglasili da su jačanje međusobne saradnje, institucionalna borba za ravnopravnost i dosljedno zagovaranje evropskih i euroatlantskih integracija ključni pravci djelovanja u vremenu ubrzanih globalnih promjena. Poseban akcenat stavljen je na potrebu kontinuiranog dijaloga između političkih i društvenih aktera iz različitih država regiona, kako bi se artikulisali zajednički interesi i usaglasile strategije budućeg djelovanja. Istaknuto je da Bošnjaci, bez obzira na to u kojoj državi žive, moraju proaktivno graditi svoje političke, kulturne i institucionalne kapacitete, oslanjajući se na Bosnu i Hercegovinu kao matičnu državu, ali i na principe demokratije, vladavine prava i regionalne stabilnosti.
KRUG 99: Izlaganje Admira Lisice, direktora Geopol-a
Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na poziv predsjednika Asocijacije nazavisnih intelektualaca KRUG 99 gospodina Adila Kulenovića, održao je predavanje na temu: “Rušenje ili prekompozicija internacionalnih odnosa – pozicija Bosne i Hercegovine” U nastavku možete pročitati sažetak njegovog izlaganja i pogledati potonje na prilpženom video linku: Admir Lisica, Krug 99, 25.1.2026. Aktuelni geopolitički trenutak kojem svjedočimo ukazuje da su promjene u internacionalnim odnosima realnost koja nas očekuje u predstojećem periodu. Promjene koje se dešavaju veoma brzo, ukazju nam na to da je prekompozicija u odnosima nešto što se čini neizbiježnim u ovom trenutku. Eklatantan primjer kreiranja distinkcije u odnosima dojučerašnjih čvrstih partnera jeste odnos na relaciji SAD i Evropa. Za razumijevanje aktuelnog američkog odnosa prema svojim najznačajnijim saveznicima potrebno je pojasniti nekoliko prijelomnih historijskih trenutaka koji su američkoj politici omogućili kreiranje dinamike odnosa po vlastitim željama. Prema mišljenju britanskog diplomate i autora Roberta Coopera, imperijalni instinkti kod evropskih zemalja su mrtvi, što je utjecalo na razvijanje evropske ovisnosti o volji SAD-a. Međusobna netrpeljivost država unutar Evrope, izazvana velikim ratovima, utjecala je na njihovu razjedinjenost, što su SAD znalački iskoristile u smjeru ostvarenja vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva. Ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat kasne 1917. godine donio je državama pripadnicama Antante pobjedu, a SAD prednost nad evropskim državama, koja nije uravnotežena do danas. Stoga je odluka tadašnjeg američkog predsjednika Wilsona da SAD uđu u rat, u geopolitičkom smislu, bila vizionarska. Na sličan je način američka strana postupila i u Drugom svjetskom ratu, kada se pridružuje Saveznicima nakon objave rata Japanu. Hladnoratovska era ili bipolarni sistem odnosa nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do pada Željezne zavjese, omogućili su SAD-u uspostavljanje američke liberalne hegemonije i američkog intervencionizma. Time je oblikovana njihova vanjska politika, koja im je, u konačnici, omogućila primat u odnosima sa evropskim partnerima. Oko 400.000 američkih vojnika predstavljalo je „sigurnosni kišobran“ za Evropljane tokom Hladnog rata, a ta brojka smanjena je početkom 1990-ih, ali su američke trupe ostale prisutne u evropskim bazama. Odnos SAD–Evropa od 1990-ih do danas izgleda poprilično konzistentan zahvaljujući američkim nametanjima i evropskim pristancima. Potvrda ovoj tezi može se uvidjeti u nekoliko ključnih međusobnih odnosa, koji su ispoštovani s evropske, ali ne i američke strane. Protokol u Kyotu, s ciljem smanjenja štetnih emisija, potpisale su evropske države, a SAD je to odbio, navodeći da bi takva odluka proizvela značajne gubitke za njihovu ekonomiju. Drugi primjer nesrazmjera u odnosima jeste formiranje „Međunarodnog krivičnog suda“, definiranog „Rimskim statutom“ iz 2002. godine. Prvobitno, SAD je prihvatio ovaj ugovor pod administracijom Clintona, dok je njegov nasljednik Bush ovu odluku poništio. Evropski partneri nisu ništa ozbiljnije učinili po pitanju promjene mišljenja američkih saveznika prema ovim, ali i drugim sličnim pitanjima u kojem je SAD imao drugačije viđenje od svojih saveznika. U toj partiji šaha, Evropa/EU bude često suptilno poražena, što je bilo osjetno i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada dolazi do promjene cjelokupnog ratnog toka nakon 1993. godine, kada se SAD uključuje u rješavanje sukoba. Uzmemo li u obzir pregovore vođene u Lisabonu ili Ženevi te kasnije u Vašingtonu i Daytonu, lahko je spoznati razliku u kontekstu američke aktivnosti u odnosu na evropsku pasivnost. Čini se da Evropa ni danas ne može riješiti velike geopolitičke izazove bez američke intervencije, što potvrđuje dugotrajna ruska agresija na Ukrajinu. SAD su svjesne svoje superiornosti, što Trump demonstrira maksimalnim pritiskom na evropske partnere, od kojih je isposlovao u Hagu 5 % izdvajanja za odbranu, a ranije ekonomske sankcije Rusiji, koje su njemačkoj ekonomiji, čija je industrija ovisna o jeftinim ruskim energentima, napravile ozbiljne probleme. Ova činjenica ne ugrožava Trumpa, već građane Njemačke, koji prema Wolfgangu Munchau, geopolitičkom analitičaru, novinaru i autoru njemačko-britanskog porijekla, dovodi do urušavanja njemačke ekonomije. Znajući koliko je značajan dio Evrope povezan s Njemačkom, jasno je da se njemački problem neće zadržati samo unutar Njemačke. Šta možemo zaključiti? Jednostavno, Evropa više od jednog stoljeća nije smogla snage da SAD-u kaže „NE“ niti je uspjela da samostalno brine o svojim sigurnosnim izazovima. Prepuštanje inicijative SAD-u, koje vješto koriste svoju poziciju jedine svjetske supersile, u evropskoj diplomatiji dovelo je do uvjerenja da se odluke SAD ne propituju, već im se pokorava. Sada, kada je Trump otišao nekoliko koraka više od očekivanog i za najpopustljivije, dogodio se Grenland, koji će, očigledno, biti ispit za evropsku zrelost, koja, ukoliko povuče korisne diplomatske poteze, može pokazati svojim najvažnijim saveznicima da su ravnopravni partneri, a ne nijemi posmatrači. Ukoliko evropska diplomatija posustane u kontekstu Grenlanda, SAD, tačnije Trumpova administracija, neće imati razlog za redefiniranje odnosa u narednom periodu, već će i u kontekstu drugih pitanja nastojati da se nametne kao evropski tutor, a ne partner. Važan putokaz za razumijevanje budućih međunarodnih odnosa, ali i za smjer u kojem treba ići Bosna i Hercegovina, jeste prošlosedmični globalni forum održan u švicarskom Davosu. Ovaj veoma važni skup na kojem učestvuju diplomate, biznismeni, intelektualci i lobisti, svake godine predstavlja veoma važno mjesto susreta „velikih“, „srednjih“ i „malih“, koji traže priliku za ostvarivanje ekonomskih, ali i geopolitičkih ciljeva. Dinamika na Forumu u Davosu često ovisi od globalnih kretanja, ali je jasno da svake godine u planinskom švicarskom gradiću borave policy makeri današnjice. Nije bilo teško predvidjeti da će ovogodišnji Svjetski ekonomski forum biti izuzetno važan događaj, na kojem će se govoriti o ključnim pitanjima današnjice. Trumpova vanjska politika i pritisak na evropske „partnere“ u kontekstu pitanja Grenlanda nametali su se kao najvažnija tema, ali je ipak prijelomni trenutak ovogodišnjeg susreta u Davosu bio govor kanadskog premijera Marka Carneya, koji je jednostavnim jezikom pojasnio aktuelne geopolitičke procese koji se odvijaju, uz perpetuiranje stava da je stari poredak došao do svog vrhunca te da zbog toga ne treba žaliti, a što je ujedno poziv svim ostalim akterima da se pripreme za nadolazeće promjene u međunarodnim odnosima. Dvije ključne rečenice u govoru Carneya svojevrstan su poziv za promišljanje i unutar Bosne i Hercegovine. U prvom redu, njegovo podsjećanje na Tukidita koji je istakao da „jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“. Po nas možda i važnija rečenica jeste njegova konstatacija da
U Mostaru promovirana knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela”
U organizaciji sa VKBI Mostar u Mostaru je promovirana knjiga ‘Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela’ čiji je auto član U.O. Geopol-a Ermin Veličanin. Osim autora, o knjizi su govorili Amir Šelo i Admir Lisica , dok je voditelj razgovora bio Sanadin Voloder. Mustafa Gradaščević predsjednika U.O. Geopol-a je u uvodnom izlaganju predstavio dosadašnje rezultate i istakao da će Centar za geopolitička istraživanja – Geopol i u narednom periodu nastojati objavljivati kredibilna naučna izdanja.
U Sarajevu promovisana knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela”
U Vijećničkoj sali Općine Novi Grad Sarajevo promovirana Jje autorska knjiga člana U.O. Geopol-a Ermina Veličanina “Vašingtonski sporazum: Konsocijacija ili kontinuitet podjela”. O knjizi su govorili Admir Lisica, direktor Geopol-a i recenzent, Admir Čavalić, saradnik Geopol-a i recenzent, te autor. U uvodnom dijelu prisutnima se obratio predsjednik U.O. Geopol-a Mustafa Gradaščević, koji je predstavio dosadašnji rad Geopol-a, koji se može pohvaliti da je u nepune tri godine objavio četiri knjige, te organizirao nekoliko konferencija, panel diskusija i promocija. Naredna promocija ove knjige planirana je u Mostaru, 10.11.2025. godine. Slike i medijski izvještaji na sljedećim linkovima: Klix Hayat Slobodna Bosna BIR TV Preporod
Intervju direktora Geopol-a za hrvatski dnevni list “Glas Slavonije”
Ako se vratimo u prošlost, lako ćemo uočiti da previranja i rivalstva na relaciji Europa – SAD traju desetljećima. Dobra objašnjenja tih odnosa daje nam knjiga “The Breaking of Nations: Order and Chaos in the 21. Century”, objavljena 2003. u izdanju Atlantic Pressa. Nama dostupuno izdanje, pod nazivom “Slom država: poredak i kaos u 21. stoljeću”, objavljeno je 2009. u Zagrebu – kaže Admir Lisica, doktorand na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, te u nastavku intervjua za GLAS SLAVONIJE dodaje: – Ovdje možemo primijetiti kako jedan iskusni diplomat, usto i Britanac, navodi europske slabosti i očitu superiornost SAD-a u više segmenata. Tradicionalni saveznici često su i suparnici, a u većini slučajeva primat i liderstvo pripisuju se SAD-u. Slično je i u aktualnim geopolitičkom trenutku, kada vidimo kako Trump ne bira način na koji će promovirati američku superiornost na račun slabosti ostalih, koje želi podčiniti sebi u svim segmentima. Odluka NATO saveza da će izdvajati više za odbranu pokazala je da je Trump taj koji nameće pravila, te da će EU i Velikoj Britaniji ostati prostora onoliko koliko zapravo Trump misli da je dobro. To nas upućuje na slabosti i dezorijentiranosti glavnih sila u Europi, u prvom redu Francuske, Njemčake i Velike Britanije. Nejedinstvo EU-a također je faktor koji Europu čini slabom u očima američkih diplomata. Primjer nerazmjernog i “inat” odnosa Budimpešte prema Bruxellesu još je jedan pokazatelj da u ovom trenutku Europa nije ta koja je sposobna rješavati velika globalna pitanja bez asistencije SAD-a. To je moguće promijeniti konsolidacijom, odlučnim stavom te manje izraženim osjećajem ovisnosti europskih država, koje SAD gledaju kao paradigmu djelovanja, ali i zaštitnika koji će rješavati njihove sigurnosne brige. O POVIJESNIM REFERENCAMA…? – U turbulentnoj sadašnjosti često nastojimo pronaći razloge u prošlim događajima, te historija/povijest mogu poslužiti za preispitivanje. U ovom trenutku bih dvadesete i tridesete godine prošloga stoljeća poistovjetio s aktualnim stanjem u segmentu rasta desnih pokreta diljem Europe, što smo imali. Naravno, usprkos aktualnim geopolitičkim previranjima i ratovima koji bukte, Europa je u nešto drukčijoj situaciji danas. Prije svega zbog postojanja NATO saveza, koji je, uza sve svoje mane, siguran kišobran i jamac da se na europskom kontinentu ne može dogoditi katastrofa poput Drugog svjetskog rata. Ono što je osjetno, sasvim sigurno jest da europske države nemaju takvu moć ni ulogu u procesima kao što je to bilo prije stotinjak godina. Čini mi se da sadašnja Europa, koja je jaka, ne iskorištava dovoljno svoje kapacitete. Čini se kako je Putin podcijenjen, te da se u europskim krugovima nije računalo da će se Rusija oduprijeti sankcijama i visokosofisticiranom naoružanju koje su Europa i SAD džentlmenski dodjeljivali Ukrajini od početka ruske invazije na Ukrajinu. Prema nedavno održanim sastancima, i ovom posljednjem Putina i Trumpa, sve je izglednija opcija da će epilog ukrajinskog rata uključivati i određene ustupke ruskoj strani, što može uključivati i priznavanje kontrole nad okupiranim teritorijama. Izgleda da Trump ne bi imao ništa protiv toga, što je suprotno stavovima EU-a i Velike Britanije. Da nismo naučili ništa iz prethodnih povijesnih procesa, dokaz je i podcjenjivanje Rusije, koja je od nepoželjnog gosta ponovo vraćena za stol. To je realpolitika, ona nije onakva kako bismo je mi željeli poimati, nego onakva kako odgovara stanju na terenu. Povjerenje u sebe i svoje kapacitete EU i Velika Britanija mogu vratiti većim angažmanom oko Ukrajine, te uvjeravanjem Trumpa da je njihova agenda za rješenje ukrajinskog rata prihvatljivija. Prema aktualnom stanju na terenu, to potonje daleko je od realnosti. Ne treba zaboraviti koliko je Rusiji važna Ukrajina, te utjecaj na nju. O tome je još početkom devedesetih pisao Zbigniew Brzezinski u svojoj knjizi “Velika šahovska tabla”. On, naime, inzistira na tezi da “bez Ukrajine Rusija prestaje biti euroazijskim imperijem”. U tome se sagledava i cjelokupna borba Rusije da na svaki mogući način ima političku i teritorijalnu kontrolu nad Ukrajinom. O PODREĐENOM POLOŽAJU…? – Čini mi se da je Europa nesigurna u svoje kapacitete i odbrambenu sposobnost bez skrbništva SAD-a o njima. Ovakvo stanje, u kojem je SAD u superiornom položaju u odnosu prema Europi, vidljivo je još od vremena nakon završetka Drugog svjetskog rata. U kontekstu naoružavanja, Europa se složila da unutar NATO saveza prihvati Trumpove zahtjeve o povećanim izdvajanjima u tu svrhu. Što se sankcija tiče, s ove distance, jasno je da sankcije nisu postigle željeni efekat, te se ta strategija prema Rusiji pokazala nedovoljna kako bi je disciplinirala. Primjera radi, zapadne sankcije Iranu traju nekoliko desetljeća, te, iako su višestruko rigorozinije nego ono Rusiji, također ne daju još uvijek željeni efekt, što su europske države trebale imati na umu u kontekstu ovakvog pristupa Rusiji. U konačnici, usprkos ruskoj agresiji, vjerojatno nas u predstojećem razdoblju očekuje i europski mekši pristup Rusiji, gdje će se rješenja tražiti u diplomatskim okvirima. Takav epilog izvjesniji je nakon posljednjeg sastanka Putina i Trumpa. O NOVOJ PARADIGMI…? – Oni koji su kreirali liberalni sustav sada, izgleda, odustaju od takve ideje, te populariziraju nametanje nove paradigme ponašanja na globalnoj razini. Pitanje je hoće li Trump tijekom svog mandata uspjeti potpuno realizirati sve zamisli, koje se razlikuju od onoga što smo imali na sceni u prethodnom razdoblju. Ono što se nameće kao realnost jest multipolarnost i nužnost diversifikacije vanjske politike, posebno za manje države. Epilog rata u Ukrajini te posljedice genocida u Gazi i indolentnost prema zločinima koje čini Izrael sigurno će promijeniti neke stvari. Tektonska pomicanja na međunarodnoj razini su vidljiva. Uloge nekih država postaju važnije nego prije, tu svakako vrijedi spomenuti Saudijsku Arabiju, Tursku, pa i Azerbajdžan, geopolitičke stožere koji će imati važnu ulogu u nadolazećenim procesima. Usto, te države poprilično dobro surađuju i s novom američkom administracijom, što povećava njihovu relevantnost na globalnom planu. O ODNOSIMA U REGIJI…? – U interesantnoj studiji “Nacionalnost muslimana”, objavljenoj sada već davne 1981. godine u Rijeci, autor Kasim Suljević ističe kako je geopolitički položaj Bosne i Hercegovine pogodovao tome da ona bude geopolitički objekt. On dalje ističe kako Bosna i Hercegovina zbog geopolitičkog položaja i smještaja biva u fokusu međunarodne diplomacije. Velik utjecaj na Bosnu i Hercegovinu kroz povijest imale
Diversifikacija vanjske politike Bosne i Hercegovine i prilagođavanje novim geopolitičkim okolnostima
Profesor geopolitike Klaus Dodds, u uvodnim razmatranjima svoje autorske knjige “Geopolitika”, navodi kako je “pametno biti geopolitičan”, pravdajući ovu tezu vlastitim zapažanjem da je geopolitika dio naše svakodnevnice. Bosanskohercegovački autori, poput Kasima Suljevića i Nerzuka Ćurka, u svojim djelima koja se bave geopolitikom Bosne i Hercegovine konstatiraju da se u bosanskohercegovačkoj tradiciji nije dovoljno promišljalo geopolitički te da je Bosna i Hercegovina bila geopolitički objekat, a ne subjekat. Uzimajući u obzir aktuelne tektonske promjene na svjetskoj geopolitičkoj šahovskoj ploči, nužno je ponašati se i promišljati u skladu s aktuelnim okolnostima te odstupiti od izgrađenih zabluda u kontekstu nepromjenjivosti pozicije Bosne i Hercegovine. Događaji koji su se u posljednjih nekoliko godina dogodili pred našim očima, počevši od ruske invazije na Ukrajinu, promptne i učinkovite vojne akcije Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, sloma režima Bašara el-Asada u Siriji i nove političke realnosti u ovoj državi, genocida koji Izrael provodi nad Palestincima i posljednjeg napada Izraela na Iran, ukazuju nam da je tačna teza koja se često spominje u javnosti kako su međunarodni odnosi dinamični, promjenjivi te kako u aktuelnoj realnosti koju konzumiramo niko više nikome ne može ništa garantovati! Decenijski rivali u trenu postaju saveznici, a dosadašnji saveznici zahladnjuju svoje odnose i mijenjaju paradigme vanjskopolitičkog djelovanja, postaju sastavne norme prema kojima funkcionišu moderni međunarodni odnosi. Tvrdih savezništava i suparništava gotovo da nema, a multipolarnost se nameće kao nova paradigma, takozvanog, predstojećeg novog poretka. U ovakvim okolnostima, u kojima je važno obratiti pažnju na sve segmente koji mogu biti važni u kontekstu funkcioniranja vlastite države na vanjskopolitičkom planu, potrebno je odstupiti od ustaljenih matrica djelovanja, koje postaju irelavantne u navedenim okolnostima. Bosna i Hercegovina je u prošlosti definisala svoje vanjskopolitičke prioritete koji se ogledaju u tome da teži pristupanju EU i NATO savezu. Bosna i Hercegovina, uz sve mane potonjih internacionalnih saveza, nema alternativu! Ustvari, možemo reći da je ima, živimo je trenutno i ne možemo reći da smo zadovoljni aktuelnom društveno-političkom paradigmom koju konzumiramo. Kada Zbignjev Bžežinski, u svojoj poznatoj knjizi “Velika šahovska tabla”, tematizira geopolitičke igrače i geopolitičke stožere, on navodi kako geopolitički stožeri svoju listu mogu proširiti i nadopuniti te da se većinom tu radi o državama koje su bitne geopolitičkim igračima. Države za koje smatra da su geopolitički stožeri su, između ostalog, Turska i Iran, a shodno ovakvim predodžbama, jasno je da Bosna i Hercegovina nije na ovom nivou, ali sasvim sigurno nije ni zanemariva, kako često znamo potcijeniti sami sebe. Država Bosna i Hercegovina, kako bi opstala u modernoj paradigmi prema kojoj funkcionišu međunarodni odnosi, mora osluškivati i pratiti procese te shodno njima reagirati i tražiti vlastitu priliku. Ukoliko posmatramo posljednje velike događaje, jasno je kako međunarodni odnosi nisu statična kategorija te se u skladu s tim moramo i ponašati. Garancije su irelevantne, a traženje sažaljenja i zaštite djeluju autodestruktivno. Onaj ko pokaže jasan stav te odlučnost da sam sebe odbrani u kritičknom trenutku, zaslužit će poštovanje čak i neprijatelja! Nesigurne reakcije i vječito traženje sažaljenja, u ovakvom svjetu, ne mogu donijeti ništa dobro! Moramo njegovati kulturu pamćenja i podsjećati na genocid i zločine koje su počinjeni nad Bošnjacima, ali je pogubno istrajvati na narativu žrtve koja djeluje nemoćno pred potencijalnim neprijateljima! Odlučan stav te izgradnja jakih veza na relevantnim adresama u svijetu je modul prema kojem se mora djelovati. Ukoliko se pred prijateljima pokaže odlučnost da se možemo brinuti o sebi i da nećemo pokleknuti u presudnim trenucima, bit ćemo relevantniji i sagovornici će nas shvatiti ozbiljno. Diversifakcija vanjske politike bi se morala uraditi pametno, u skladu sa stanjem na geopolitičkoj sceni. Bosna i Hercegovina nema luksuz da se oslanja na jednog ili nekoliko vanjskih aktera, već, uslijed aktuelnog trenutka, treba procijeniti kome je potrebno posvetiti pažnju i s kim unaprijediti odnose. Politička klima se mijenja, vlade nisu stabilne, što treba imati na umu, jer smo u prošlosti činili greške u kontekstu saradnje samo s jednom stranom unutar neke države, a kada dođe do promjene vlasti, lahko se mijenjao i odnos prema Bosni i Hercegovini. Geopolitičke okolnosti ukazuju i na to da se mora djelovati proaktivno, a ne reaktivno, posebno u slučaju Bosne i Hercegovina koja je kontinuirano izložena rigidnim vanjskim utjecajima susjednih politika. Regionalna saradnja za Bosnu i Hercegovinu treba da bude u vrhu prioriteta, ali na fer osnovi i bez skrivenih pretenzija, kao što je to jasno u slučaju države Srbije koja sebe vidi kao hegemona na Zapadnom Balkanu. S Hrvatskom je situacija jasna i ključ u dobrim odnosima jeste u odustajanju Hrvatske od želje za tutorstvom nad entitetom Federacija BiH. Kao i u slučaju Srbije, ruka za saradnju treba biti otvorena, ali uz poštovanje državnosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine u svakom segmentu. Srbija i Hrvatska će biti zainteresovane za Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnog partnera ukoliko se jasno i odlučno odgovori iz političkog Sarajeva na njihove rigidne politike, do tada će stanje ostati postojeće! S drugim akterima u regionu ne postoje prepreke u kontekstu jačanja odnosa te se nameće prirodan ekonomko-politički savez između Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije, Kosova i Bosne i Hercegovine. Bitno je napraviti iskorak koji će značiti promjenu i proširenje vanjkopolitičke domene, koja će imati više fokusa, s pretpostavkom plodonosnijeg rezultata, jer “gađati” samo jednu metu u ovakvoj konstelaciji geopolitičkih odnosa neće polučiti pozitivnom ishodu. Analiza je izvorno objavljena na portalu Preporod.info
Ljubljana: Promovisana knjiga “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije”
U svečanoj atmosferi dvorane Društva Ljiljan, sinoć je održana promocija knjige Admira Lisice Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa – političko stasavanje jedne nacije, koja je na jednom mjestu okupila značajan broj članova bošnjačke zajednice u Sloveniji, kulturnih radnika, aktivista, te predstavnika diplomatskog kora. Promotor večeri bio je uvaženi historičar i predsjednik U.O. Geopol-a Mustafa Gradaščević, koji je s posebnom pažnjom predstavio rad autora Admira Lisice, direktora Geopol-a, ističući njegov značaj u očuvanju identiteta i kulturnog pamćenja bošnjačke dijaspore. Promociju je vodio Fahir Gutić, aktivista i potpredsjednik Bošnjačkog kulturnog saveza Svečani događaj otvorio je predsjednik Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije, gospodin Elvis Alukić, koji je izrazio zahvalnost prisutnima na dolasku, posebno ističući važnost okupljanja oko zajedničkih vrijednosti. Treće izdanje knjige “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije” objavljeno je u okviru izdavačke djelatnosti Centra za geopolitička istraživanja – Geopol.
Geopolitička nadmetanja SAD i Evrope kroz prizmu diplomate Roberta Coopera
Robert Cooper je dugogodišnji britanski diplomata rođen 1947. godine. Tokom svoje izuzetno plodonosne karijere obnašao je značajn broj povjerljivih dužnosti po nalogu britanskih vlasti. Svojevremeno je bio blizak saradnik i savjetnik premijera Velike Britanije Tony Blaira, koji je u značajnoj mjeri uvažavao njegove vanjskopolitičke stavove. Također, Cooper je diplomatsko iskustvo stjecao obavljajući odgovorne poslove u Njemačkoj, Japanu, te Afganistanu. Osim diplomatskih misija u razlilčitim dijelovima svijeta, nastojao je da svoja saznanja dijeli sa akademskom i širom javnosti kao javno angažirani intelektualac. Naime, spoznaje stečene kroz povjerene misije koje mu je dodjeljivala Vlada Velike Britanije pretočio je u knjige i članke, među kojima se svakako izdvaja knjiga pod nazivom “The Breaking of Nations: Order and Chaos in the 21. Century”, objavljena 2003. godine u izdanju Atlantic Pressa. Nama dostupuno izdanje pod nazivom „Slom država: poredak i kaos u 21. stoljeću“ objavljeno je 2009. godine u Zagrebu. Riječ je o djelu koje tematizira političku scenu i međunarodne odnose tokom i nakon Hladnog rata, a koji je okončan 1989. godine. Knjiga se sastoji od tri dijela (poglavlja), koja sadrže određena podpoglavlja, a u cilju konciznijeg prezentiranja teme, te pogovora. Prvi dio pod nazivom „Stanje svijeta“ podijeljeno je na Uvod, Stari svjetski poredak, Novi svjetski poredak i Sigurnost u novom svijetu. Drugi dio „Uvijeti mira – Diplomatija 21, stoljeća“ sadrži uvod te pet manjih potpoglavalja koja su nazvana prva, druga, treća, četvra i peta maksima. Treći dio nosi naziv „Epilog – Evropa i Amerika“, dok posljednji tematski dio ove knjige nosi naziv „Pogovor – Pax Americana?“. Posljednje stranice knjige “Slom država: poredak i kaos u 21. stoljeću” nude Bilješke i podatke o autoru. Ovo djelo sasvim sigurno može poslužiti kao hronološki praktično napisani priručnik ključnih događaja koji su u velikoj mjeri oblikovali današnje međunarodne odnose na svjetskoj političkoj sceni, ali i kao mjesto uvida u vanjskopolitičke aspiracije nekada i sada. U predgovoru autor hronološi predstavlja neke od izuzetno važnih historijskih događaja koji se mogu smatrati prijelomnim u kontekstu promjene svjetskog poretka. Uz navođenje Stogodišnjeg, Tridesetogodišnjeg rata, te ratove iz prve polovine dvadesetog soljeća kao pogubne događaje za civilizaciju u različitim vremenskim okvirima, Cooper hrabro kreira tezu da će 21. stoljeće biti vjerovatno još i gore. Nudeći retrospektivu događaja koji su u manjoj ili većoj mjeri kreirali svjetski poredak, autor nas zapravo uvodi poglavlja ove knjige koja se bave različitim segmentima međunarodnih odnosa, te događajima koji su doprinijeli velikim promjenama. Hladni rat, godina 1989. kada se on okončava, te rezultati njegovog završetka su svojevrsna polazišta Coopera, te glavna koju nastoji prezenirati. Cooper smatra da je 1989. godina prijelomna, te da događaji u ovoj godini osim što okončavaju Hladni rat, doprinose završetaku ravnoteže u odnosima na tlu Evrope, te kreiraju novi poredak. U prvom poglavlju pod nazivom „Stari svjetski poredak“ ističe da je stari svjetski poredak podrazumijevao carstvo kao jedan centar moći, zadužen za očuvanje mira i poretka. U takvim odnosima Cooper naglašava pozivanje crkve na univerzalno pravo, te utemeljenje suverenosti. Prema autoru, evropsko predvođenje tadašnjeg svijeta proisteklo je iz jedinstvenog doprinosa Evrope koji naziva „mala država“. Funkcioniranje država opisuje kao natjecateljsko, a kao takvo u određenim slučajevima završavalo je ratnim ishodima s tragičnim posljedicama. Shodno tome javlja se potreba za ravnotežom, te obuzdavanjem ambicija određenih zemalja koje bi potencijalno mogle da ostvare dominaciju. Kao primjer Cooper navodi obuzdavanje njemačkih ambicija. On razlikuje ratove koji se vode zbog teritorije od onih koji se vode zbog određene ideje. Iako je Hladi rat sam po sebi bio izuzetno turbulentan i neizvjestan period, autor smatra kako je faktički njegovim završetom postignuta pobjeda demokratije. U poglavlju „Novi svjetski poredak“ tematizira se epilog završetka Hladnog rata, koji je u velikoj mjeri promijenio svjetsku političku scenu, te vanjskopolitičke ciljeve. Cooper smatra da je okončanjem Hladnog vrata ustvari završen poredak koji je bio ustaljen tri prethodna stoljeća, čime se odstupa od principa ravnoteže snaga i imperijalnih nastojanja. Nacionalnu državu posmatra kao sekularnu, što je razlika u odnosu na funkcioniranje carstva koje je bilo pod velikim utjecajem vjere. Sam čin nastajanja nacionale države u ovom poglavlju je opisan kao proces „nastao od materijala iz prošlosti“, gdje se misli na naslijeđe, jezik te kulturu. Period nakon Hladnog rata ima odlike začetka novog poretka u kojem je primjetno međusobno „miješanje“ država u unutrašnje poslove, što je tokom Hladnog rata, te ranije kroz historiju bilo gotovo nezamislivo. Ovakav način međunarodnih odnosa u kojem se ne pridaje tolika važnost državnim granicama kreiran je zahvaljujući formiranju različitih međunarodnih organizacija, u kojima primat imaju NATO i Evropska unija (na početku Evropska zajednica za ugalj i čelik). Fokus poglavlja odnosi se većinom upravo na pojašnjavanje vanjskih i unutrašnjih poslova zemlja, koji se u novom poretku na tlu Evrope veoma često prepliću. Imperijalni instikti kod evropskih zemalja prema Cooperu su mrtvi, navodeći primjer Francuske koja posjeduje nuklearno naoružanje, ali više nije zainteresirana za pokoravanje susjednih zemalja, što je bio slučaj u prošlosti. Ovdje se možemo složiti s autorom, uz opasku da zvanične politike evropskih zemalja ne zagovaraju imperijalizam, ali da kod određenih desno usmjerenih zvaničnika ponekad isplivaju na površinu neostvarene težnje iz prošlosti, kao što je to bio slučaj sa spornim navijačkim šalom istaknutim od strane mađarskog premijera Viktora Orbana tokom jedne od fudbalskih utakmica reprezentacije Mađarske, koji prikazuje kartu Velike Mađarske, a koja uključuje teritorije danas nezavisnih država Slovenije, Rumunije, Ukrajine, Slovačke, Austrije, Hrvatske i Srbije. Dvije ključne institucije nastale u periodu nakon Drugog svjetskog rata su NATO i Evropska unija, te autor s pravom potencira njihov značaj u kontekstu suzbijanja želje za ratom između evropskih zemalja, koje su često u prošlosti vodile razorne ratove. Zasluga briselskih institucija prema Cooperu jesu u tome što su omogućile „međunarodnu socijalizaciju“, što je izuzetno veliko dostignuće uzmemo li u obzir historijat međunorodnih odnosa na evropskom tlu. Smanjenje dominacije jedne u odnosu na drugu evropsku državu, kreiralo je put prema usklađivanju zajedničkih interesa uspostavljenih na otvorenosti i miješanju u stvari koje bi se nekada smatrale isključivo unutrašnjim. U ovom poglavlju autor nastoji detaljnije opisati i cjelokupnu ulogu Sjedinjenih Američkih Država na međunarodnoj sceni, koja je za razliku od članica Evropske unije više okrenuta sebi, što joj omogućava superiornost u odnosu
Skoplje: Direktor Geopol-a učestvovao na međunarodnoj konferenciji “Defending Democracy and Human Rights in the Face of War, Nationalism, and Authoritarianism”
U Skoplju je održana velika međunarodna konferencija “Odbrana demokracije i ljudskih prava u uvjetima rata, nacionalizma i autoritarizma”, u organizaciji CIVIL – Freedom Center (Sjeverna Makedonija) i MEDIA DIALOG / Y4M (North Rhine-Westphalia, Njemačka). Konferencija je okupila dvadeset pet učesnika iz regiona, Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Univerzitetski profesori, politički predstavnici, istraživači na polju međunarodnih odnosa, medijski profesionalci te bivše diplomate, razgovarale su o rastu desnih pokreta, nacionalizmu, autoritarizmu, te sigurnosnim izazovima koji su uzrokovani aktuelnim geopolitičkim događajima. Jedan od govornika na panelu “Uspon krajnje desnog nacionalizma” bio je Admir Lisica, doktorant Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. Lisica je tokom razgovora apostrofirao važnost ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, što je obrazložio kontinuiranim prijetnjama koje dolaze od Rusije i njihovih proksija. Shodno tome, referirao se i na skandaloznu izjavu ambasadora Rusije u Bosni i Hercegovini Kalabuhova koji je rekao da je “podmetnuta bomba ispod Bosne i Hercegovine”. Admir Lisica U kontekstu rasta desnih politika naveo je da je trenutna realnost da Evropa daje podršku desnici u državama poput Italije, Francuske, Njemačke, što ohrabruje Milorada Dodika koji nakon pobjede Trumpa računa da će njegova veza s Orbanom biti nit potrebna za ostvarivanje vlastitih separatističkih inspiracija. Govoreći o potrebi razumijevanja situacije u Bosni i Hercegovini od strane SAD, EU i Velike Britanije, naveo je stavove bivšeg britanskog premijera Davida Camerona koji je naglasio kako je “Srbija proxy Rusije”, što je dovoljno upozorenje Zapadu da moraju biti odlučniji i iskreniji prema Bosni i Hercegovini i geopolitičkim izazovima sa kojima se suočava. Na četiri tematski organizirana panela govorili su između ostalog Xhabir Deralla, predsjednik CIVIL Freedom centra, dr. Christiane Eilders sa Heinrich Heine Universiteta u Disseldorfu, Dr. Sasho Ordanoski, njemačka diplomatkinja Gudrun Steinacker, dr. Konstantinas Andrijauskas s Univerziteta u Vilnusu, Edward Joseph s Hopkins Univerziteta i drugi.
Beč: Radionica za mlade “Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova”
Trećeg dana boravka u Beču, tim Centar za geopolitička istraživanja – Geopol u sastavu Ermin Veličanin, Mustafa Gradaščević i Admir Lisica, održao je interaktivno predavanje/radionica za mlade pod nazivom ‘Očuvanje identiteta uslijed globalnih izazova’. Nakon predavanja trojice izlagača, mladi su kroz interakciju istakli svoje viđenje aktuelne geopolitičke situacije, izazova sa kojima se suočavaju, te kakva očekivanja imaju od matice Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj realiziran je uz podršku Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglica, a okupio je mlade s područja Beča. Dobna skupina na ovom projektu obuhvatila je mlade iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka od 14 do 23 godine.