Najava konferencije: “Geopolitičke promjene i pozicija Bošnjaka na Zapadnom Balkanu”
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol najavljuje konferenciju “Geopolitičke promjene i pozicija Bošnjaka na Zapadnom Balkanu”. Na konferenciji će govoriti politički predstavnici Bošnjaka iz regiona, uz diskusiju sa predstanicima akademske zajednice, medija, svijeta biznisa i politike. Konferencije će biti održana u Sarajevu 21. februara 2026. godine. Uskoro više detalja.
KRUG 99: Izlaganje Admira Lisice, direktora Geopol-a
Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na poziv predsjednika Asocijacije nazavisnih intelektualaca KRUG 99 gospodina Adila Kulenovića, održao je predavanje na temu: “Rušenje ili prekompozicija internacionalnih odnosa – pozicija Bosne i Hercegovine” U nastavku možete pročitati sažetak njegovog izlaganja i pogledati potonje na prilpženom video linku: Admir Lisica, Krug 99, 25.1.2026. Aktuelni geopolitički trenutak kojem svjedočimo ukazuje da su promjene u internacionalnim odnosima realnost koja nas očekuje u predstojećem periodu. Promjene koje se dešavaju veoma brzo, ukazju nam na to da je prekompozicija u odnosima nešto što se čini neizbiježnim u ovom trenutku. Eklatantan primjer kreiranja distinkcije u odnosima dojučerašnjih čvrstih partnera jeste odnos na relaciji SAD i Evropa. Za razumijevanje aktuelnog američkog odnosa prema svojim najznačajnijim saveznicima potrebno je pojasniti nekoliko prijelomnih historijskih trenutaka koji su američkoj politici omogućili kreiranje dinamike odnosa po vlastitim željama. Prema mišljenju britanskog diplomate i autora Roberta Coopera, imperijalni instinkti kod evropskih zemalja su mrtvi, što je utjecalo na razvijanje evropske ovisnosti o volji SAD-a. Međusobna netrpeljivost država unutar Evrope, izazvana velikim ratovima, utjecala je na njihovu razjedinjenost, što su SAD znalački iskoristile u smjeru ostvarenja vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva. Ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat kasne 1917. godine donio je državama pripadnicama Antante pobjedu, a SAD prednost nad evropskim državama, koja nije uravnotežena do danas. Stoga je odluka tadašnjeg američkog predsjednika Wilsona da SAD uđu u rat, u geopolitičkom smislu, bila vizionarska. Na sličan je način američka strana postupila i u Drugom svjetskom ratu, kada se pridružuje Saveznicima nakon objave rata Japanu. Hladnoratovska era ili bipolarni sistem odnosa nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do pada Željezne zavjese, omogućili su SAD-u uspostavljanje američke liberalne hegemonije i američkog intervencionizma. Time je oblikovana njihova vanjska politika, koja im je, u konačnici, omogućila primat u odnosima sa evropskim partnerima. Oko 400.000 američkih vojnika predstavljalo je „sigurnosni kišobran“ za Evropljane tokom Hladnog rata, a ta brojka smanjena je početkom 1990-ih, ali su američke trupe ostale prisutne u evropskim bazama. Odnos SAD–Evropa od 1990-ih do danas izgleda poprilično konzistentan zahvaljujući američkim nametanjima i evropskim pristancima. Potvrda ovoj tezi može se uvidjeti u nekoliko ključnih međusobnih odnosa, koji su ispoštovani s evropske, ali ne i američke strane. Protokol u Kyotu, s ciljem smanjenja štetnih emisija, potpisale su evropske države, a SAD je to odbio, navodeći da bi takva odluka proizvela značajne gubitke za njihovu ekonomiju. Drugi primjer nesrazmjera u odnosima jeste formiranje „Međunarodnog krivičnog suda“, definiranog „Rimskim statutom“ iz 2002. godine. Prvobitno, SAD je prihvatio ovaj ugovor pod administracijom Clintona, dok je njegov nasljednik Bush ovu odluku poništio. Evropski partneri nisu ništa ozbiljnije učinili po pitanju promjene mišljenja američkih saveznika prema ovim, ali i drugim sličnim pitanjima u kojem je SAD imao drugačije viđenje od svojih saveznika. U toj partiji šaha, Evropa/EU bude često suptilno poražena, što je bilo osjetno i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada dolazi do promjene cjelokupnog ratnog toka nakon 1993. godine, kada se SAD uključuje u rješavanje sukoba. Uzmemo li u obzir pregovore vođene u Lisabonu ili Ženevi te kasnije u Vašingtonu i Daytonu, lahko je spoznati razliku u kontekstu američke aktivnosti u odnosu na evropsku pasivnost. Čini se da Evropa ni danas ne može riješiti velike geopolitičke izazove bez američke intervencije, što potvrđuje dugotrajna ruska agresija na Ukrajinu. SAD su svjesne svoje superiornosti, što Trump demonstrira maksimalnim pritiskom na evropske partnere, od kojih je isposlovao u Hagu 5 % izdvajanja za odbranu, a ranije ekonomske sankcije Rusiji, koje su njemačkoj ekonomiji, čija je industrija ovisna o jeftinim ruskim energentima, napravile ozbiljne probleme. Ova činjenica ne ugrožava Trumpa, već građane Njemačke, koji prema Wolfgangu Munchau, geopolitičkom analitičaru, novinaru i autoru njemačko-britanskog porijekla, dovodi do urušavanja njemačke ekonomije. Znajući koliko je značajan dio Evrope povezan s Njemačkom, jasno je da se njemački problem neće zadržati samo unutar Njemačke. Šta možemo zaključiti? Jednostavno, Evropa više od jednog stoljeća nije smogla snage da SAD-u kaže „NE“ niti je uspjela da samostalno brine o svojim sigurnosnim izazovima. Prepuštanje inicijative SAD-u, koje vješto koriste svoju poziciju jedine svjetske supersile, u evropskoj diplomatiji dovelo je do uvjerenja da se odluke SAD ne propituju, već im se pokorava. Sada, kada je Trump otišao nekoliko koraka više od očekivanog i za najpopustljivije, dogodio se Grenland, koji će, očigledno, biti ispit za evropsku zrelost, koja, ukoliko povuče korisne diplomatske poteze, može pokazati svojim najvažnijim saveznicima da su ravnopravni partneri, a ne nijemi posmatrači. Ukoliko evropska diplomatija posustane u kontekstu Grenlanda, SAD, tačnije Trumpova administracija, neće imati razlog za redefiniranje odnosa u narednom periodu, već će i u kontekstu drugih pitanja nastojati da se nametne kao evropski tutor, a ne partner. Važan putokaz za razumijevanje budućih međunarodnih odnosa, ali i za smjer u kojem treba ići Bosna i Hercegovina, jeste prošlosedmični globalni forum održan u švicarskom Davosu. Ovaj veoma važni skup na kojem učestvuju diplomate, biznismeni, intelektualci i lobisti, svake godine predstavlja veoma važno mjesto susreta „velikih“, „srednjih“ i „malih“, koji traže priliku za ostvarivanje ekonomskih, ali i geopolitičkih ciljeva. Dinamika na Forumu u Davosu često ovisi od globalnih kretanja, ali je jasno da svake godine u planinskom švicarskom gradiću borave policy makeri današnjice. Nije bilo teško predvidjeti da će ovogodišnji Svjetski ekonomski forum biti izuzetno važan događaj, na kojem će se govoriti o ključnim pitanjima današnjice. Trumpova vanjska politika i pritisak na evropske „partnere“ u kontekstu pitanja Grenlanda nametali su se kao najvažnija tema, ali je ipak prijelomni trenutak ovogodišnjeg susreta u Davosu bio govor kanadskog premijera Marka Carneya, koji je jednostavnim jezikom pojasnio aktuelne geopolitičke procese koji se odvijaju, uz perpetuiranje stava da je stari poredak došao do svog vrhunca te da zbog toga ne treba žaliti, a što je ujedno poziv svim ostalim akterima da se pripreme za nadolazeće promjene u međunarodnim odnosima. Dvije ključne rečenice u govoru Carneya svojevrstan su poziv za promišljanje i unutar Bosne i Hercegovine. U prvom redu, njegovo podsjećanje na Tukidita koji je istakao da „jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“. Po nas možda i važnija rečenica jeste njegova konstatacija da
Geopol u medijima
Pobjeda – CG Danas – SRB CIVIL – SMKD Hayat Slobodna Bosna Dnevni Avaz Politicki.ba Odgovor Klix
GEOPOL: Croatian lobbyists are trying to use Islamophobia as a means to achieve a third entity
The statements of Croatian lobbyist Max Primorac at the hearing of the House of Representatives Committee on Foreign Affairs confirm that the growth of Christian extremism is conducive to the spread of Islamophobia and the creation of a narrative in which Bosniaks are presented as an undesirable factor in Europe. Primorac described Bosnia as a “failed state” and made claims of discrimination against Croats and the need to create a third entity and abolish the Office of the High Representative. Such statements, which are unfounded and do not correspond to the truth, simplify the complex political and social situation in Bosnia and Herzegovina and can further deepen ethnic divisions. The rise of right-wing narratives in Europe and rhetoric that legitimizes Islamophobia as a means of achieving a third entity are dangerous for relations within Bosnia and Herzegovina. Such claims, packaged in political rhetoric and ethnic generalizations, not only misrepresent the complexity of the situation in Bosnia and Herzegovina, but also further fuel divisions, deny the principles of unity and multiethnic coexistence, and can contribute to the destabilization of the political and social climate. As a reminder, Bosnia and Herzegovina inherits a thousand-year-old state heritage, where it built its path as a Banovina, a Kingdom, an integral part of the Ottoman Empire and Austria-Hungary, an equal republic within Yugoslavia, and ultimately today again as an independent state in which all its citizens have equality, regardless of national or religious affiliation. Proof of this is the moral and ethical attitude of Bosniak Muslims, who are subject to segregation and dehumanization by extremists such as Primorac. Namely, in Sarajevo, which is often the subject of “questioning”, there are busts of Pope John Paul II and Mother Teresa, Christian buildings were not desecrated and demolished during the aggression against Bosnia and Herzegovina, while Serbian and Croatian military and paramilitary formations destroyed hundreds of mosques and other religious buildings. Primorac, Zovko, and other extremists who are trying to impute radicalism to the Muslims in Bosnia and Herzegovina, while perpetuating the unfounded thesis that Croats are endangered, do not mean well for Bosnia and Herzegovina, nor for the Croats in it, because they are trying to transform them from a political factor into an endangered minority, which does not correspond to the factual situation. Stability in the region cannot be achieved through unilateral solutions or ethnically motivated divisions, but through the cooperation of all communities and international partners. We hail all relevant domestic and international actors to reject attempts to instrumentalize ethnic tensions and not to accept narratives that legitimize separatism, discrimination and prejudice. Instead, it is necessary to renew dialogue, maintain institutional cohesion and work on strengthening Bosnia and Herzegovina's Euro-Atlantic path, which will benefit all citizens of Bosnia and Herzegovina. The Center for Geopolitical Research – GEOPOL calls on irresponsible individuals to stop working on creating interethnic and interreligious tensions, which aim to create pressure on Bosniaks, due to the fact that they are a political factor, without which more important decisions cannot be made in the end!
GEOPOL: Hrvatski lobisti nastoje koristiti islamofobiju kao sredstvo za ostvarivanje trećeg entiteta
Izjave hrvatskog lobiste Maxa Primorca na saslušanju Odbora Zastupničkog doma za vanjske poslove potvrđuju da rast kršćanskog ekstremizma pogoduje širenju islamofobije, te kreiranju narativa u kojem se Bošnjaci predstavljaju kao nepoželjan faktor u Evropi. Primorac je opisao Bosnu kao „propalu državu“ i iznio tvrdnje o diskriminaciji Hrvata te potrebi za stvaranjem trećeg entiteta i ukidanjem Ureda visokog predstavnika. Ovakve izjave, koje su neutemeljenje i ne odgovaraju istini, pojednostavljuju kompleksnu političku i društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini te mogu dodatno produbiti etničke podjele. Rast desničarskih narativa u Evropi i retorika koja legitimira islamofobiju kao sredstvo na putu do ostvarivanja trećeg entiteta, opasni su za odnose unutar Bosne i Hercegovine. Takve tvrdnje upakovane u političku retoriku i etničku generalizaciju ne samo da pogrešno predstavljaju složenost situacije u Bosni i Hercegovini, nego i dodatno podstiču podjele, negiraju principe zajedništva i multietničkog suživota, te mogu doprinijeti destabilizaciji političke i društvene klime. Podsjećanja radi, Bosna i Hercegovina baštini hiljadugodišnje državno naslijeđe, gdje je svoj put gradila kao Banovina, Kraljevina, sastavni dio Osmanskog carstva i Austro-Ugarske, ravnopravna republika unutar Jugoslavije, te u konačnici danas ponovo kao nezavisna država u kojoj ravnopravnost imaju svi njeni građani bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Dokaz tome jeste moralan i etičan odnos Bošnjaka muslimana koji su predmet segregacije i dehumaniziranja od strane ekstremista poput Primorca. Naime, u Sarajevu, koje je često predmet “propitivanja” postoje biste pape Ivana Pavla II i Majke Tereze, kršćanski objekti tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu nisu skrnavljeni i rušeni, dok su srpske i hrvatske vojne i paravojne formacije uništile više stotina džamija i drugih vjerskih objekata. Primorac, Zovko, te drugi ekstremisti koji nastoje imputirati muslimanima u Bosni i Hercegovini radikalizam, uz perpetuiranje neutemeljene teze o ugroženosti Hrvata, ne misle dobro Bosni i Hercegovini, niti Hrvatima u njoj, jer ih od političkog faktora nastoje pretvoiriti u ugroženu manjinu, što ne odgovara činjeničnom stanju. Stabilnost regije ne može se postići unilateralnim rješenjima niti etnički motiviranim podjelama, već kroz saradnju svih zajednica i međunarodnih partnera. Pozivamo relevantne domaće i međunarodne aktere da odbace pokušaje instrumentaliziranja etničkih tenzija i ne prihvataju narative koji legitimiziraju separatizam, diskriminaciju i predrasude. Umjesto toga, nužno je obnoviti dijalog, održati institucionalnu koheziju i raditi na jačanju euroatlanskog puta Bosne i Hercegovine, od kojeg će benefite imati svi građani Bosne i Hercegovine. Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL poziva neodgovorne pojedince da prestanu raditi na kreiranju međunacionalnih i međuvjerskih tenzija, a koje imaju za cilj kreirati pritisak na Bošnjake, a radi činjenice da su oni politički faktor, bez kojeg se bitnije odluke ipak u konačnici ne mogu donositi!
U Mostaru promovirana knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela”
U organizaciji sa VKBI Mostar u Mostaru je promovirana knjiga ‘Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela’ čiji je auto član U.O. Geopol-a Ermin Veličanin. Osim autora, o knjizi su govorili Amir Šelo i Admir Lisica , dok je voditelj razgovora bio Sanadin Voloder. Mustafa Gradaščević predsjednika U.O. Geopol-a je u uvodnom izlaganju predstavio dosadašnje rezultate i istakao da će Centar za geopolitička istraživanja – Geopol i u narednom periodu nastojati objavljivati kredibilna naučna izdanja.
Saradnica Geopol-a Amina Hadžić učestvovala na Svjetskom forumu za demokratiju u Vijeću Evrope
Amina Hadžić, mlada evropska ambasadorica za zemlje Zapadnog Balkana i saradnica Centra za geopolitička istraživanja GEOPOL, učestvovala je na Svjetskom forumu za demokratiju, koji je održan od 5. do 7. novembra 2025. godine u Vijeću Evrope u Strazburu, pod pokroviteljstvom predsjednika Francuske Republike Emmanuela Macrona. Ovogodišnja tema foruma bila je „Demokratija u riziku: kako je možemo oživjeti?“, a okupila je predstavnike institucija, akademske zajednice, civilnog društva i mlade lidere iz cijelog svijeta s ciljem zajedničkog promišljanja o budućnosti demokratije u vremenu globalnih izazova. Tokom foruma raspravljano je o ključnim pitanjima kao što su dezinformacije, građanska participacija, obrazovanje, uloga kulture i umjetnosti u jačanju demokratskih vrijednosti, te utjecaj novih tehnologija na demokratske procese. Na tematskoj sjednici „Učiti iz historije: Jačanje demokratije“, Amina se obratila Vijeću Evrope i u svom govoru posebno istakla iskustvo Bosne i Hercegovine, naglasivši da zemlja i danas nosi posljedice rata i podjela, ali i da u njoj postoji snažan duh otpornosti i nade, koji predvode mladi ljudi kroz dijalog, povjerenje i zalaganje za odgovornost i istinu. Svojim izlaganjem Amina je podsjetila da demokratija nije trajno stanje, već proces koji se mora svakodnevno njegovati — počevši od lokalnih zajednica, obrazovanja i aktivnog učešća građana.
Hayat TV: Veličanin i Gradaščević o promociji knjige i aktivnosti Geopol-a
U nastavku možete pogledati gostovanje Ermina Veličanina, autora knjige “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” i člana U.O. Geopol-a, te Mustafe Gradaščevića, predsjednika U.O. Geopol-a u emisiji DDBiH na Hayat TV.
U Sarajevu promovisana knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela”
U Vijećničkoj sali Općine Novi Grad Sarajevo promovirana Jje autorska knjiga člana U.O. Geopol-a Ermina Veličanina “Vašingtonski sporazum: Konsocijacija ili kontinuitet podjela”. O knjizi su govorili Admir Lisica, direktor Geopol-a i recenzent, Admir Čavalić, saradnik Geopol-a i recenzent, te autor. U uvodnom dijelu prisutnima se obratio predsjednik U.O. Geopol-a Mustafa Gradaščević, koji je predstavio dosadašnji rad Geopol-a, koji se može pohvaliti da je u nepune tri godine objavio četiri knjige, te organizirao nekoliko konferencija, panel diskusija i promocija. Naredna promocija ove knjige planirana je u Mostaru, 10.11.2025. godine. Slike i medijski izvještaji na sljedećim linkovima: Klix Hayat Slobodna Bosna BIR TV Preporod
Intervju člana U.O. Ermina Veličanina za Stav.ba
Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” uglednog advokata i doktoranta na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Ermina Veličanina donosi svjež i interdisciplinaran uvid u jedan od važnih, ali često nedovoljno analiziranih momenata savremene političke historije Bosne i Hercegovine. Kroz spoj prava, politologije, filozofije i historije, Veličanin otvara pitanja koja direktno zadiru u svakodnevnu političku realnost Bosne i Hercegovine – da li je Vašingtonski sporazum bio most ka miru ili temelj dugotrajnih podjela? U intervjuu za Stav, autor govori o motivima za pisanje knjige, slabostima dosadašnjih istraživanja, te o tome zašto razumijevanje Sporazuma znači razumijevanje današnjih političkih blokada u Federaciji BiH. Knjiga “Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela” Kako je kazao na početku razgovora, nastojao je da knjiga bude pisana jezikom koji ne opterećuje previše čitatelja akademskim žargonom, ali da istovremeno zadrži neophodnu naučnu preciznost, jer, kako ističe, smatra da je tema Vašingtonskog sporazuma značajna ne samo za stručnjake, već i za sve građane koji žele razumjeti današnju Bosnu i Hercegovinu. U knjizi autor koristi interdisciplinarni pristup – spaja pravo, politologiju, filozofiju i savremene historijske procese. Govorio je i o prednosti i zamkama takvog metodološkog pristupa. – Prednost interdisciplinarnog pristupa je u tome što omogućava cjelovitije razumijevanje složenih političko-pravnih fenomena. Vašingtonski sporazum nije samo pravni dokument, on je i politička nagodba, historijski prijelom i filozofska dilema o smislu države. S druge strane, zamka takvog pristupa je mogućnost da se izgubi fokus. Znajući za ovo u toku pisanja knjige pokušao sam zadržati jasnoću i dosljednu metodologiju kako bi svaka ta disciplina doprinijela razumijevanju sadržaja – naveo je Veličanin. On je uočio da se većina dosadašnjih istraživanja fokusira ili isključivo na vojno-politički kontekst, ili na institucionalno-pravni okvir FBiH, bez dublje analize odnosa između ta dva nivoa, te je svojim istraživanjem Vašingtonskog sporazuma to htio nadomjestiti. – Htio sam pokazati da Vašingtonski sporazum nije samo akt koji je zaustavio sukobe, već i akt koji je trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije, a onda i Bosne i Hercegovine. U tom smislu, knjiga pokušava da popuni prazninu između pravnog i političkog čitanja Sporazuma – kazao je on. Veličanin: Sporazum trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije U knjizi se bavi pitanjem da li je Vašingtonski sporazum donio konsocijacijski model ili kontinuitet podjela. Pitali smo ga koji je najubjedljiviji argument u prilog jednoj, a šta u prilog drugoj tezi. – U prilog tezi o konsocijaciji govori činjenica da je Sporazum uspostavio institucionalni okvir saradnje dva tadašnja politička entiteta – bosanskog i bošnjačkog sa jedne strane i hrvatskog s druge – s ciljem prevazilaženja sukoba i strahova putem dijeljenja vlasti. Međutim, u praksi se taj okvir često pretvara u mehanizam blokada. To ide u prilog tezi o kontinuitetu podjela. Dakle, Vašingtonski sporazum je stvorio sistem koji je u teoriji trebao biti most, a u praksi je često granica – ocijenio je Veličanin. On smatra da je u datom trenutku, 1994. godine, Sporazum bio neophodan kako bi označio kraj besmislenog oružanog sukoba i donio stvaranje pretpostavki za zajednički nastup ka miru. – Međutim, dugoročno gledano, ugrađene etničke komponente vlasti postale su temelj institucionalnih podjela koje i danas osjećamo. Dakle, Vašington je bio kompromis iz nužde, ali i početak institucionalnog modela koji još nije prevaziđen. Na čitaocu je da zaključi da li je model vlasti uspostavljen Sporazumom generator povjerenja ili alat za mirnodobsko ostvarenja ratnih ciljeva – izjavio je on za Stav. Govorio je odlukama Vašingtonskog sporazuma, koje smatra presudnim za današnje funkcionisanje Bosne i Hercegovine. – Prvo, formiranjem Federacije BiH je definisana entitetska struktura države prije Dejtona. Drugo, uspostavljanje kantonalnog sistema koji je zamišljen kao decentralizacija, a postao izvor političke fragmentacije. Treće, faktička marginalizacija Republike BiH kao državnog subjekta u procesu pregovora, što je imalo dugoročne posljedice za ustavni kontinuitet i suverenitet države – ocijenio je naš sagovornik. Veličanin: Vašington je bio kompromis iz nužde On u knjizi razmatra i ulogu konsocijacijskog modela. – Konsocijacija, kao model podjele vlasti među etničkim grupama, može biti privremeno rješenje za stabilizaciju, ali dugoročno je teško spojiva s evropskim principima meritokratije, građanske jednakosti i funkcionalne države. Evropske integracije zahtijevaju racionalizaciju institucija i prevazilaženje etničkog ekskluzivizma. U tom smislu, BiH mora pronaći način da transformiše konsocijaciju u model građanskog pluralizma – kazao je Veličanin. Ako bismo zamislili alternativni scenario – kako bi izgledala Bosna i Hercegovina danas da Vašingtonski sporazum nije potpisan ili da je bio koncipiran drugačije, također smo pitali autora. – Bez Vašingtonskog sporazuma rat između Armije BiH i HVO-a bi vjerovatno potrajao, što bi onemogućilo kasniji Dejtonski sporazum i međunarodno priznanje državnosti u cjelini. Opet, da je Vašington bio koncipiran više na građanskim, a manje na etničkim principima, Federacija bi danas mogla biti funkcionalniji entitet i uzor integracije – smatra on. Najvažnija poruka za čitateljstvo je, kako ističe, da Bosna i Hercegovina nije slučajnost, već rezultat brojnih političkih odluka i kompromisa koji su oblikovali njenu sadašnjost. – Kritičko čitanje dokumenata poput Vašingtonskog sporazuma nije samo akademski zadatak, nego i čin odgovornosti prema društvu – poručio je, između ostalog, Veličanin. Veličanin: Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa Dodao je da se Vašingtonski sporazum može promatrati i kao polazište za razumijevanje današnjih političkih blokada i kriza u Federaciji. – Blokade u Federaciji, naročito u implementaciji vlasti, imaju svoje korijene upravo u konstrukciji Vašingtonskog modela – u etničkoj simetriji, dvostrukim legitimnostima i nejasnoj podjeli nadležnosti. Razumjeti Vašington znači razumjeti genezu današnjih političkih odnosa, pa i razloga zašto se Bosna i Hercegovina kreće između funkcionalnosti i zastoja – kazao je on. Također, napravio je sponu između naučnog istraživanja i praktične politike, uz napomenu da knjige poput ove mogu utjecati na promišljanje političkih aktera. – Vjerujem da nauka ima odgovornost da ponudi argumente. Ova knjiga ne pretenduje da mijenja politiku, ali vjerujem da može doprinijeti razmijevanju da država služi stabilnosti društva kako bi se ono moglo razvijati, a da je stabilnost moguće graditi samo na jednakosti i pravdi, a ne na podjelama – akcentirao je Veličanin. Na kraju razgovora, najavio je da nas očekuju i promocije ove knjige uskoro. – Planirane su promocije u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, a zatim i u nekoliko univerzitetskih centara u regiji. Želja mi je da se