Geopol o rezoluciji DP-a i HDZ-a: Dokument koji opovrgava sam sebe, Zagreb tretira Hrvate u Bosni i Hercegovini kao manjinu
Centar za geopolitička istraživanja (Geopol) iz Sarajeva oglasio se povodom Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, o kojoj raspravlja Hrvatski sabor. U svojoj detaljnoj analizi, iz Geopola ističu brojne nelogičnosti i kontradiktornosti dokumenta koji su usaglasili HDZ i Domovinski pokret, poručujući da se rješenja za BiH ne mogu donositi u susjedstvu. Geopol na početku podsjeća da je u odnosu na prvobitne, radikalne zahtjeve Domovinskog pokreta iz juna (koji su uključivali treći entitet, blokadu evropskog puta i reviziju državljanstava), usaglašeni tekst znatno ublažen. Odustalo se od blokade EU puta i trećeg entiteta u korist zasebne izborne jedinice, što, prema Geopolu, pokazuje određenu svijest Zagreba o postojanju granica. Ipak, upozoravaju na ključni, logički problem unutar samog teksta. “U obrazloženju Rezolucije stoji da ona ne zadire u unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine niti predlaže rješenja protivna njenom suverenitetu. U operativnom dijelu, međutim, isti dokument podržava uspostavu zasebne izborne jedinice za izbor člana Predsjedništva BiH i poziva na reforme ‘u skladu s načelima federalizma’. Izborna jedinica za izbor šefa države nije tehničko pitanje – ona je ustavna arhitektura u najužem smislu. Načela federalizma sigurno nisu dobrosusjedska fraza – ona su jednostavno teza o unutrašnjem uređenju. Dokument koji jednom rečenicom tvrdi da ne dira u unutrašnje uređenje susjedne države, a drugom propisuje kako da ta država bira člana svog Predsjedništva i po kojim načelima da se preustroji, opovrgava sam sebe. To nije pitanje interpretacije; to je pitanje logike”, navode iz Geopola. Argument Dejtona i jednostavan test za Zagreb Komentarišući stavove iz Domovinskog pokreta da Hrvatska, kao supotpisnica Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma, ima pravo i obavezu miješati se u ova pitanja, iz sarajevskog centra ističu da potpis na mirovni sporazum zapravo dokazuje sasvim suprotno te su pred vlasti u susjedstvu postavili jedno vrlo konkretno pitanje. “Općim okvirnim sporazumom za mir Republika Hrvatska se obavezala da će u punoj mjeri poštovati suverenu jednakost Bosne i Hercegovine i uzdržavati se od svakog čina protiv njenog teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti. Potpis na Dejtonu, dakle, nije ovlaštenje za oblikovanje ustavnog poretka susjeda – on je pravna obaveza da se to ne čini. Briga za položaj sunarodnika u drugoj državi legitimna je i poznaje je svaka evropska politika prema dijaspori i manjinama; propisivanje izbornih jedinica u drugoj državi ne poznaje nijedna! Test je jednostavan i simetričan: kako bi Zagreb primio rezoluciju Parlamentarne skupštine BiH koja bi ‘podržala izborne modele’ za položaj Srba u Hrvatskoj ili preporučila Hrvatskoj načela unutrašnjeg preustroja? Odgovor znamo – i upravo taj odgovor mjeri ovu Rezoluciju”, naglašavaju u svojoj analizi. Kosi se s presudama Evropskog suda za ljudska prava Analizirajući dokument, iz Geopola upozoravaju na još jednu, kako kažu, znatno dublju kontradikciju. Ona se odnosi na navodno zalaganje Sabora za evropski put BiH, dok se istovremeno predlažu rješenja koja su u direktnom sudaru sa presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. “Evropski sud za ljudska prava je u nizu presuda – od Sejdić i Finci, preko Zornić, do Pilav – utvrdio da je vezivanje pasivnog biračkog prava za kombinaciju etničke pripadnosti i teritorije diskriminatorno i suprotno Konvenciji. Slučaj Pilav to pokazuje najizravnije: državljanin BiH ne može biti isključen iz kandidature za Predsjedništvo zato što živi na ‘pogrešnoj’ teritoriji. Provedba upravo te linije presuda jedan je od ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo. Ekskluzivna etničko-teritorijalna izborna jedinica ne rješava taj problem – ona ga udvostručuje: na postojeće etničko-teritorijalne filtere dodala bi još jedan. Pozivati se na evropski put, a predlagati rješenje koje ide u smjeru suprotnom od presuda evropskog suda čija je provedba uslov tog puta – znači tražiti od Bosne i Hercegovine da istovremeno ide naprijed i nazad”, jasni su iz ovog centra. Rehabilitacija Herceg-Bosne i institucije BiH kao jedina adresaKao posebno spornu tačku, izdvajaju preambulu usaglašenog teksta u kojoj se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna opisuje kao “okvir samoodbrane”, potpuno ignorišući činjenicu da o tom pitanju ne odlučuje politička volja Zagreba, već pravosnažne presude međunarodnih sudova. Ipak, Geopol priznaje da problem nezadovoljstva dijela Hrvata u BiH postoji, ali podvlače gdje je jedino mjesto za njegovo rješavanje. “U predmetu Prlić i drugi Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je pravosnažno utvrdio da su strukture Herceg-Bosne i HVO-a bile instrument udruženog zločinačkog poduhvata, u kojem je učestvovalo i tadašnje državno rukovodstvo Republike Hrvatske. Parlament države članice Evropske unije može o tome šutjeti; ne može, bez sudara s pravosnažno utvrđenim činjenicama, tu tvorevinu preambulom rehabilitovati. Za odnose dvije države bilo bi neuporedivo bolje da je ta preambula ostala nenapisana. Ništa od navedenog ne znači da je pitanje kojim se Rezolucija bavi izmišljeno. Nezadovoljstvo dijela hrvatskog naroda načinom izbora člana Predsjedništva iz reda Hrvata stvarno je i politički važno (…) Pitanje predstavljanja zaslužuje isti tretman: ozbiljnu, domaću, argumentovanu raspravu o modelima koji istovremeno otklanjaju strah od preglasavanja i poštuju presude Evropskog suda – a takvi modeli postoje, od preferencijalnih i ponderisanih sistema do rješenja koja legitimitet grade na biračima umjesto na teritoriji. Ta rasprava ima svoju adresu, a to je jedino Parlamentarna skupština BiH uz domaću stručnu javnost. Nema je u Saboru susjedne države – ne zato što bi susjedstvo bilo nebitno, nego zato što rješenje nametnuto ili naručeno izvana ne može proizvesti upravo ono što se njime traži: ‘legitimitet’ koji hrvatska politika kontinuirano perpetuira”, stoji u reakciji. Na samom kraju, osvrnuli su se na izjavu čelnika Domovinskog pokreta koji je priznao da Rezolucija neće suštinski promijeniti stanje na terenu, već da samo “šalje poruku”. Geopol se s tim slaže, ali zaključuje da je to jeftina predizborna poruka koja ponižava stvarni status Hrvata u Bosni i Hercegovini. “Poruka koja se šalje pred oktobarske izbore, preko granice, jeste poruka mobilizacije, a ne rješenja. Bosni i Hercegovini u ovom trenutku ne trebaju poruke iz tuđih parlamenata; trebaju joj domaći prijedlozi dovoljno ozbiljni da izdrže i sud struke i sud suda. Kao takav prijedlog ima – poziv na raspravu već stoji. Način na koji Zagreb posmatra Hrvate Bosne i Hercegovine tretira ih kao manjinsku dijasporalnu zajednicu, a ne kao konstitutivni narod, što Hrvati prema Ustavu jesu”, zaključuje se u saopćenju Centra za geopolitička
Pitanje državne imovine Bosne i Hercegovine
Geopolitička i pravna analiza nesuglasica i prijedlog održivog rješenja s nacrtom zakonskih izmjena Status dokumenta: Autorski policy prijedlog za javnu i institucionalnu raspravu Preuzmi dokument
Geopol održao panel diskusiju “Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovo doba”
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol organizirao je panel-diskusiju „Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovo doba“. Na panel-diskusiji govorili su prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Emir Hadžikadunić, univerzitetski profesor i bivši diplomata, Fuad Đidić, bivši diplomata i publicista, te Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol, dok je moderator bila Larisa Omerčić, novinarka portala Odgovor.ba. Turčalo se, između ostalog, osvrnuo na svoju prošlosedmičnu posjetu Slovačkoj te na reakcije ovog mađarskog susjeda na pobjedu Petera Magyara i pad Orbanovog režima. Turčalo je naglasio kako se mađarska politika u prethodnom periodu mogla okarakterisati kao maligna te da Bosna i Hercegovina može pomoći novoj vladi Mađarske u kontekstu redefiniranja odnosa. Fokus Turčala bio je na bosanskohercegovačkoj inicijativi, uz naglasak kako u politici vrijeme znači mnogo, te da ne treba čekati da ono iscuri, već treba brzo djelovati i definirati okvire saradnje. Lisica je istakao kako saradnja između Bosne i Hercegovine i Mađarske može biti redefinirana te da je ključ u bosanskohercegovačkoj inicijativi i nametanju tema, a ne reaktivnom djelovanju, koje je često prisutno u našem javnom prostoru. On je naveo da se saradnja treba razvijati u više smjerova, kao što su akademske inicijative, obrazovna saradnja, medijska i politička, te da se i Centar za geopolitička istraživanja – Geopol odlučio da ponudi određeni početni okvir potencijalne saradnje iz bosanskohercegovačkog ugla, uz definiranje početnih koraka koji će pospješiti ove odnose. U prvom redu, ključno je gašenje mađarskog obavještajnog centra u Banja Luci koji je služio interesima Orbana i Dodika. Hadžikadunić je, kao i prethodnici, svoje obraćanje bazirao na bosanskohercegovačkoj inicijativi te aktivnom djelovanju. On je istakao kako Bosna i Hercegovina treba ulužiti napore kako se ne bi i dalje posmatrala kao objekat u međunarodnim odnosima, već prelazila u subjekat. Taj proces usporava i stav u javnosti o potrebi vanjske zaštite te aktuelno ustrojstvo države. U kontekstu odnosa s Mađarskom, Hadžikadunić smatra da prostora za saradnju ima, te da saradnja može ići u više pravaca, a jedan je i povezivanje putem političkih inicijativa desnog centra kojima pripada mađarska Tisza, s obzirom da su stranke poput SDA, HDZ-a i druge članice EPP-a. SBiH, kao stranka centra, također ima priliku na toj osnovi uspostaviti saradnju s Tiszom i novom mađarskom vladom. Đidić je potencirao na stajalištu kako se današnja diplomatija ne vodi isključivo putem ministarstva vanjskih poslova, već da su think-thank organizacije kreatori vanjskopolitičkih inicijativa, uz navođenje konkretnih primjera unutar desničarskih krugova. Ovom izuzetno važnom panelu prisustvovao je značajan broj bosanskohercegovačkih diplomata, akademskih profesora, državnih i federalnih zastupnika, medijskih predstavnika te studenata.
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol organizira panel diskusiju na temu “Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovoj eri”
Centar za geopolitička istraživanja – Geopol organizira panel diskusiju na temu “Bosna i Hercegovina i Mađarska u post-Orbanovoj eri”. Cilj je javnosti ponuditi akademski odgovor predstojećeg djelovanja Bosne i Hercegovine prema Mađarskoj, a uslijed novih geopolitičkih promjena uzrokovanih promjenom dugogodišnje vlasti u Mađarskoj. Učesnici na panel diskusiji su: Prof. dr. Sead Turčalo, dekan na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, prof. dr. Emir Hadžikadunić, profesor na SSST u Sarajevu i bivši diplomata, Fuad Đidić, bivši diplomata i publicista, te Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol. Moderator: Larisa Omerčić, novinarka portala !Odgovor.ba Događaj će biti upriličen u Hotelu Movenpick – Bristol, 27. 4. 2026. godine s početkom u 18h. Medijski pokrovitelj: !Odgovor.ba
KRUG 99: Izlaganje Admira Lisice, direktora Geopol-a
Admir Lisica, direktor Centra za geopolitička istraživanja – Geopol i doktorant na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na poziv predsjednika Asocijacije nazavisnih intelektualaca KRUG 99 gospodina Adila Kulenovića, održao je predavanje na temu: “Rušenje ili prekompozicija internacionalnih odnosa – pozicija Bosne i Hercegovine” U nastavku možete pročitati sažetak njegovog izlaganja i pogledati potonje na prilpženom video linku: Admir Lisica, Krug 99, 25.1.2026. Aktuelni geopolitički trenutak kojem svjedočimo ukazuje da su promjene u internacionalnim odnosima realnost koja nas očekuje u predstojećem periodu. Promjene koje se dešavaju veoma brzo, ukazju nam na to da je prekompozicija u odnosima nešto što se čini neizbiježnim u ovom trenutku. Eklatantan primjer kreiranja distinkcije u odnosima dojučerašnjih čvrstih partnera jeste odnos na relaciji SAD i Evropa. Za razumijevanje aktuelnog američkog odnosa prema svojim najznačajnijim saveznicima potrebno je pojasniti nekoliko prijelomnih historijskih trenutaka koji su američkoj politici omogućili kreiranje dinamike odnosa po vlastitim željama. Prema mišljenju britanskog diplomate i autora Roberta Coopera, imperijalni instinkti kod evropskih zemalja su mrtvi, što je utjecalo na razvijanje evropske ovisnosti o volji SAD-a. Međusobna netrpeljivost država unutar Evrope, izazvana velikim ratovima, utjecala je na njihovu razjedinjenost, što su SAD znalački iskoristile u smjeru ostvarenja vlastitih vanjskopolitičkih ciljeva. Ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat kasne 1917. godine donio je državama pripadnicama Antante pobjedu, a SAD prednost nad evropskim državama, koja nije uravnotežena do danas. Stoga je odluka tadašnjeg američkog predsjednika Wilsona da SAD uđu u rat, u geopolitičkom smislu, bila vizionarska. Na sličan je način američka strana postupila i u Drugom svjetskom ratu, kada se pridružuje Saveznicima nakon objave rata Japanu. Hladnoratovska era ili bipolarni sistem odnosa nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do pada Željezne zavjese, omogućili su SAD-u uspostavljanje američke liberalne hegemonije i američkog intervencionizma. Time je oblikovana njihova vanjska politika, koja im je, u konačnici, omogućila primat u odnosima sa evropskim partnerima. Oko 400.000 američkih vojnika predstavljalo je „sigurnosni kišobran“ za Evropljane tokom Hladnog rata, a ta brojka smanjena je početkom 1990-ih, ali su američke trupe ostale prisutne u evropskim bazama. Odnos SAD–Evropa od 1990-ih do danas izgleda poprilično konzistentan zahvaljujući američkim nametanjima i evropskim pristancima. Potvrda ovoj tezi može se uvidjeti u nekoliko ključnih međusobnih odnosa, koji su ispoštovani s evropske, ali ne i američke strane. Protokol u Kyotu, s ciljem smanjenja štetnih emisija, potpisale su evropske države, a SAD je to odbio, navodeći da bi takva odluka proizvela značajne gubitke za njihovu ekonomiju. Drugi primjer nesrazmjera u odnosima jeste formiranje „Međunarodnog krivičnog suda“, definiranog „Rimskim statutom“ iz 2002. godine. Prvobitno, SAD je prihvatio ovaj ugovor pod administracijom Clintona, dok je njegov nasljednik Bush ovu odluku poništio. Evropski partneri nisu ništa ozbiljnije učinili po pitanju promjene mišljenja američkih saveznika prema ovim, ali i drugim sličnim pitanjima u kojem je SAD imao drugačije viđenje od svojih saveznika. U toj partiji šaha, Evropa/EU bude često suptilno poražena, što je bilo osjetno i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada dolazi do promjene cjelokupnog ratnog toka nakon 1993. godine, kada se SAD uključuje u rješavanje sukoba. Uzmemo li u obzir pregovore vođene u Lisabonu ili Ženevi te kasnije u Vašingtonu i Daytonu, lahko je spoznati razliku u kontekstu američke aktivnosti u odnosu na evropsku pasivnost. Čini se da Evropa ni danas ne može riješiti velike geopolitičke izazove bez američke intervencije, što potvrđuje dugotrajna ruska agresija na Ukrajinu. SAD su svjesne svoje superiornosti, što Trump demonstrira maksimalnim pritiskom na evropske partnere, od kojih je isposlovao u Hagu 5 % izdvajanja za odbranu, a ranije ekonomske sankcije Rusiji, koje su njemačkoj ekonomiji, čija je industrija ovisna o jeftinim ruskim energentima, napravile ozbiljne probleme. Ova činjenica ne ugrožava Trumpa, već građane Njemačke, koji prema Wolfgangu Munchau, geopolitičkom analitičaru, novinaru i autoru njemačko-britanskog porijekla, dovodi do urušavanja njemačke ekonomije. Znajući koliko je značajan dio Evrope povezan s Njemačkom, jasno je da se njemački problem neće zadržati samo unutar Njemačke. Šta možemo zaključiti? Jednostavno, Evropa više od jednog stoljeća nije smogla snage da SAD-u kaže „NE“ niti je uspjela da samostalno brine o svojim sigurnosnim izazovima. Prepuštanje inicijative SAD-u, koje vješto koriste svoju poziciju jedine svjetske supersile, u evropskoj diplomatiji dovelo je do uvjerenja da se odluke SAD ne propituju, već im se pokorava. Sada, kada je Trump otišao nekoliko koraka više od očekivanog i za najpopustljivije, dogodio se Grenland, koji će, očigledno, biti ispit za evropsku zrelost, koja, ukoliko povuče korisne diplomatske poteze, može pokazati svojim najvažnijim saveznicima da su ravnopravni partneri, a ne nijemi posmatrači. Ukoliko evropska diplomatija posustane u kontekstu Grenlanda, SAD, tačnije Trumpova administracija, neće imati razlog za redefiniranje odnosa u narednom periodu, već će i u kontekstu drugih pitanja nastojati da se nametne kao evropski tutor, a ne partner. Važan putokaz za razumijevanje budućih međunarodnih odnosa, ali i za smjer u kojem treba ići Bosna i Hercegovina, jeste prošlosedmični globalni forum održan u švicarskom Davosu. Ovaj veoma važni skup na kojem učestvuju diplomate, biznismeni, intelektualci i lobisti, svake godine predstavlja veoma važno mjesto susreta „velikih“, „srednjih“ i „malih“, koji traže priliku za ostvarivanje ekonomskih, ali i geopolitičkih ciljeva. Dinamika na Forumu u Davosu često ovisi od globalnih kretanja, ali je jasno da svake godine u planinskom švicarskom gradiću borave policy makeri današnjice. Nije bilo teško predvidjeti da će ovogodišnji Svjetski ekonomski forum biti izuzetno važan događaj, na kojem će se govoriti o ključnim pitanjima današnjice. Trumpova vanjska politika i pritisak na evropske „partnere“ u kontekstu pitanja Grenlanda nametali su se kao najvažnija tema, ali je ipak prijelomni trenutak ovogodišnjeg susreta u Davosu bio govor kanadskog premijera Marka Carneya, koji je jednostavnim jezikom pojasnio aktuelne geopolitičke procese koji se odvijaju, uz perpetuiranje stava da je stari poredak došao do svog vrhunca te da zbog toga ne treba žaliti, a što je ujedno poziv svim ostalim akterima da se pripreme za nadolazeće promjene u međunarodnim odnosima. Dvije ključne rečenice u govoru Carneya svojevrstan su poziv za promišljanje i unutar Bosne i Hercegovine. U prvom redu, njegovo podsjećanje na Tukidita koji je istakao da „jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju“. Po nas možda i važnija rečenica jeste njegova konstatacija da
GEOPOL: Croatian lobbyists are trying to use Islamophobia as a means to achieve a third entity
The statements of Croatian lobbyist Max Primorac at the hearing of the House of Representatives Committee on Foreign Affairs confirm that the growth of Christian extremism is conducive to the spread of Islamophobia and the creation of a narrative in which Bosniaks are presented as an undesirable factor in Europe. Primorac described Bosnia as a “failed state” and made claims of discrimination against Croats and the need to create a third entity and abolish the Office of the High Representative. Such statements, which are unfounded and do not correspond to the truth, simplify the complex political and social situation in Bosnia and Herzegovina and can further deepen ethnic divisions. The rise of right-wing narratives in Europe and rhetoric that legitimizes Islamophobia as a means of achieving a third entity are dangerous for relations within Bosnia and Herzegovina. Such claims, packaged in political rhetoric and ethnic generalizations, not only misrepresent the complexity of the situation in Bosnia and Herzegovina, but also further fuel divisions, deny the principles of unity and multiethnic coexistence, and can contribute to the destabilization of the political and social climate. As a reminder, Bosnia and Herzegovina inherits a thousand-year-old state heritage, where it built its path as a Banovina, a Kingdom, an integral part of the Ottoman Empire and Austria-Hungary, an equal republic within Yugoslavia, and ultimately today again as an independent state in which all its citizens have equality, regardless of national or religious affiliation. Proof of this is the moral and ethical attitude of Bosniak Muslims, who are subject to segregation and dehumanization by extremists such as Primorac. Namely, in Sarajevo, which is often the subject of “questioning”, there are busts of Pope John Paul II and Mother Teresa, Christian buildings were not desecrated and demolished during the aggression against Bosnia and Herzegovina, while Serbian and Croatian military and paramilitary formations destroyed hundreds of mosques and other religious buildings. Primorac, Zovko, and other extremists who are trying to impute radicalism to the Muslims in Bosnia and Herzegovina, while perpetuating the unfounded thesis that Croats are endangered, do not mean well for Bosnia and Herzegovina, nor for the Croats in it, because they are trying to transform them from a political factor into an endangered minority, which does not correspond to the factual situation. Stability in the region cannot be achieved through unilateral solutions or ethnically motivated divisions, but through the cooperation of all communities and international partners. We hail all relevant domestic and international actors to reject attempts to instrumentalize ethnic tensions and not to accept narratives that legitimize separatism, discrimination and prejudice. Instead, it is necessary to renew dialogue, maintain institutional cohesion and work on strengthening Bosnia and Herzegovina's Euro-Atlantic path, which will benefit all citizens of Bosnia and Herzegovina. The Center for Geopolitical Research – GEOPOL calls on irresponsible individuals to stop working on creating interethnic and interreligious tensions, which aim to create pressure on Bosniaks, due to the fact that they are a political factor, without which more important decisions cannot be made in the end!
GEOPOL: Hrvatski lobisti nastoje koristiti islamofobiju kao sredstvo za ostvarivanje trećeg entiteta
Izjave hrvatskog lobiste Maxa Primorca na saslušanju Odbora Zastupničkog doma za vanjske poslove potvrđuju da rast kršćanskog ekstremizma pogoduje širenju islamofobije, te kreiranju narativa u kojem se Bošnjaci predstavljaju kao nepoželjan faktor u Evropi. Primorac je opisao Bosnu kao „propalu državu“ i iznio tvrdnje o diskriminaciji Hrvata te potrebi za stvaranjem trećeg entiteta i ukidanjem Ureda visokog predstavnika. Ovakve izjave, koje su neutemeljenje i ne odgovaraju istini, pojednostavljuju kompleksnu političku i društvenu situaciju u Bosni i Hercegovini te mogu dodatno produbiti etničke podjele. Rast desničarskih narativa u Evropi i retorika koja legitimira islamofobiju kao sredstvo na putu do ostvarivanja trećeg entiteta, opasni su za odnose unutar Bosne i Hercegovine. Takve tvrdnje upakovane u političku retoriku i etničku generalizaciju ne samo da pogrešno predstavljaju složenost situacije u Bosni i Hercegovini, nego i dodatno podstiču podjele, negiraju principe zajedništva i multietničkog suživota, te mogu doprinijeti destabilizaciji političke i društvene klime. Podsjećanja radi, Bosna i Hercegovina baštini hiljadugodišnje državno naslijeđe, gdje je svoj put gradila kao Banovina, Kraljevina, sastavni dio Osmanskog carstva i Austro-Ugarske, ravnopravna republika unutar Jugoslavije, te u konačnici danas ponovo kao nezavisna država u kojoj ravnopravnost imaju svi njeni građani bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Dokaz tome jeste moralan i etičan odnos Bošnjaka muslimana koji su predmet segregacije i dehumaniziranja od strane ekstremista poput Primorca. Naime, u Sarajevu, koje je često predmet “propitivanja” postoje biste pape Ivana Pavla II i Majke Tereze, kršćanski objekti tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu nisu skrnavljeni i rušeni, dok su srpske i hrvatske vojne i paravojne formacije uništile više stotina džamija i drugih vjerskih objekata. Primorac, Zovko, te drugi ekstremisti koji nastoje imputirati muslimanima u Bosni i Hercegovini radikalizam, uz perpetuiranje neutemeljene teze o ugroženosti Hrvata, ne misle dobro Bosni i Hercegovini, niti Hrvatima u njoj, jer ih od političkog faktora nastoje pretvoiriti u ugroženu manjinu, što ne odgovara činjeničnom stanju. Stabilnost regije ne može se postići unilateralnim rješenjima niti etnički motiviranim podjelama, već kroz saradnju svih zajednica i međunarodnih partnera. Pozivamo relevantne domaće i međunarodne aktere da odbace pokušaje instrumentaliziranja etničkih tenzija i ne prihvataju narative koji legitimiziraju separatizam, diskriminaciju i predrasude. Umjesto toga, nužno je obnoviti dijalog, održati institucionalnu koheziju i raditi na jačanju euroatlanskog puta Bosne i Hercegovine, od kojeg će benefite imati svi građani Bosne i Hercegovine. Centar za geopolitička istraživanja – GEOPOL poziva neodgovorne pojedince da prestanu raditi na kreiranju međunacionalnih i međuvjerskih tenzija, a koje imaju za cilj kreirati pritisak na Bošnjake, a radi činjenice da su oni politički faktor, bez kojeg se bitnije odluke ipak u konačnici ne mogu donositi!
Analiza najave nabavke američkih helikoptera Leonardo AW119Kx za potrebe OSBiH
Polazeći od procijene vlastitih snaga i prijetnji prema državi Bosni i Hercegovini i njenoj teritoriji koje su definirane u nekoliko javno iznesenih dokumenata, Memoranduma SANU 1 iz 1986. I Memoranduma 2 iz 2012. i njegove redefinicije kroz deklaraciju Svesrpskog sabora iz 2024. Zatim, aktivne secesije i oružane pobune bh. entiteta RS koja se odvija od februara 2025. godine, restrukturiranje kompletnog sistema odbrane treba da polazi od koncepta oslanjanja na vlastite snage I kapacitete kao posljedicu izolacije BiH od strane njenih susjeda kao 1992. Sama organizacija kompletnog odbramnenog sektora treba da polazi od tzv. Harmoničnog razvoja oružanih snaga i pripravnosti za vođenje svih oblika ratovanja u njegovih pet dimenzija sa akcentom na petoj dimenziji ili elementu tzv. Informatičko-kibernetičkom elementu ratovanja. Ozbiljan pristup vojnoj organizaciji više je nego potreban, jer u slučaju bilo kakve vojne akcije pokrenute sa od strane države i usmjerene ka očuvanju teritorijalnog integriteta, te suvereniteta, Vojske susjednih zemalja bi se na svoj način aktivno direktno ili indirektno uključile u borbena djelovanja protiv OS BiH. S obzirom na trenutno stanje koje je opisano u prethodnom poglavlju, država Bosna i Hercegovina u očuvanju svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta suočava se sa stvarnim i realnim prijetnjama svojih susjeda. U političkom smislu potrebno je razvijati dobrosusjedske odnose i bilateralnu saradnju sa okolnim zemljama, ali je potrebno istovremeno razvijati sistem odbrane koji bi bio adaptivan na sve moguće scenarije raspada zemlje u skladu sa gore objašnjenom harmoničnom strategijom. Taj sistem ne smije se oslanjati na vanjski faktor ni kratkoročno ni dugoročno. On mora biti introvertan, samodorživ i dovoljan. Okosnica odbrambenog sistema trebaju da budu ne samo Oružane snage BIH, već kantonalni MUP-ovi i to po potrebi oni kantoni koji žele učestvovati u finansiranju i opremanju svih potreba za nabavkom opreme za civilnu upotrebu i razvoj ukupnih vojnih I civilnih odbrambenih kapaciteta BiH. S tim u vezi, a na tragu već nekih javno objavljenih razmišljanja, potrebno je ozbiljno razmisliti o formiranju Civilnog zrakoplovno-helikopterskog servisa Federacije BiH u koji bi ušli svi postojeći kapaciteti I oni koji se planiraju kupiti za potrebe kantonalnih MUP-ova. U okviru ove institucije treba objediniti sve aspekte zrakoplovno helikopterskog servisa od obuke zračnog i kopnenog ešalona, nabavke rezervnih djelova, uspostave certificiranih medicinskih ustanova, skladištenja i remionta svih kapaciteta koji budu nabavljeni i onih koje posjeduju OS BiH. U tom kontekstu 20. maja 2025. godine, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a odobrilo je moguću prodaju Bosni i Hercegovini helikoptera Leonardo AW119Kx i pripadajuće opreme i usluga, s procijenjenom ukupnom vrijednošću od 100 miliona dolara. Iako tačan broj traženih helikoptera nije naveden u službenoj obavijesti, zahtjev za nabavku uključuje kompletan paket podrške i obuke i ima za cilj poboljšanje operativnih kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH). Glavni izvođač radova je Leonardo Helicopters U.S., konkretno putem AgustaWestland Philadelphia Corporation u Pennsylvaniji. Do danas nije predložen nikakav sporazum o kompenzaciji, ali svi budući aranžmani o kompenzaciji bit će predmet direktnih pregovora između kupca i izvođača radova. I pored skorminijh kapaciteta helikopteri AW119Kx će ipak poboljšati kapacitete Bosne i Hercegovine za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećati spremnost u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje, te druge neborbene operacije. Trenutno, flota helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) sastoji se od 3 operativna Bell UH-1H Huey II koje su isporučile SAD 2021. godine i jednog operativnog SOKO SA -342 Gazelle. Desetak helikoptera Bell UH-1H Huey doniranih u okviru američkog programa “Opremi i obuči” 1996/97 su uskladišteni I čekaju temeljiti remont. Dodatni kapacitreti helikoptera uključuju jedan Mil Mi-34, koji više nije u upotrebi jedan Bell – 204B JetRanger III kojeg je MUP Federacije BiH nabavio u period 1999/2003. Do jučer je egzistirao i helikopterski servis RS-a koji je u svom sastavu inkorporirao jedan Leonardo AW109 Koala i jedan Bell 206B JetRanger III. MUP RS sa druge strane posjeduje tri veoma moderna ruska helikoptera Kazan “ANSAT” od čega je jedan helikopter opremljen medicinskim modulom i ima mogućnost transporta svih povrijeđenih ili bolesnih lica, odnosno lica u nepristupačnim područjima kojima je to potrebno ili iz drugih bolnica gdje su potrebne hitne intervencije. S obzirom da je Helikopterska jedinica u sastavu Specijalne antiterorističke jedinice, ispada da je SAJ RS jedna od najoperativnihih jedinica u regionu, jer je jedinici je ovim putem omogućeno da interveniše u kratko vrijeme u bilo kojem dijelu BiH gdje se ukaže potreba da se pomogne građanima, spriječi eskalacija ili narušavanje javnog reda i mira ili eventualno spriječi teroristički akt. Treba naglasti da su helikopteri „Ansat“ multifunkcionalne letjelice sa dva motora ruske proizvodnje, dok su svi ostali helikopteri u sastavu OS BiH i MUP-a Federacije BiH jednomotorne mašine uključujući i nove AW-119 Kx. Ovaj helikopter je napravljen po najvišim standardima civilnog zrakoplovstva, a sa dodavanjem posebne opreme može se koristiti i kao laki jurišni i izviđački helikopter. Njegova nosivost je jedna tona, bez obzira da li je unutrašnji ili vanjski teret. Helikopter takođe posjeduje bočnu dizalicu za spašavanje ili izvlačenje povrijeđenih, sa 275 kg nosivosti i sedam putničkih sjedišta. Helikopter razvija brzinu do 275 KM/H, a dolet je 500 km. Mnoge od ovih pomenutih platformi koriste se za medicinsku evakuaciju, gašenje požara ili druge civilne svrhe. Ova najavljena akvizicija lakih jednomotornih helikoptera AW-119 za potrebe OS BiH također treba da slijedi šire planove Bosne i Hercegovine za modernizaciju njenih odbrambenih sposobnosti koje treba da uključuje i nabavku srednjih dvomotornih transportnih helikoptera, te avijacije fiksnih krila. Nabavkom helikoptera AW119Kx s opsežnim paketima obuke i podrške u okviru FMS-a, Bosna i Hercegovina ima za cilj unaprijediti svoje ciljeve modernizacije odbrane, poboljšati interoperabilnost s NATO-om i poboljšati svoju sposobnost ispunjavanja vojnih i misija civilne zaštite. Predloženi sporazum, nakon što bude finaliziran, doprinio bi izgradnji sposobnijih i samoodrživijih rotacijskih snaga unutar Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Helikopteri AW-119 će podržati sposobnost Bosne i Hercegovine da odgovori na trenutne i buduće prijetnje poboljšanjem interoperabilnosti s NATO-om i regionalnim partnerima. Platforme AW119Kx su također namijenjene poboljšanju kapaciteta Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBIH) za djelovanje u planinskim i nepristupačnim terenima i povećanju spremnosti u humanitarnim misijama kao što su pomoć u katastrofama, potraga i spašavanje i
GEOPOL: Važno je da bošnjački politički predstavnici pošalju poruku podrške Bošnjacima Sandžaka
U gotovo svim većim geopolitičkim potresima uključujući Berlinski kongres, Prvi svjetski rat, te period agresije na Bosnu i Hercegovinu, Sandžak je bio geopolitički vezan za Bosnu i Hercegovinu, što je slučaj i danas. Bošnjaci predstavljaju većinski dio stanovništva u Sandžaku, te shodno tome Sarajevo kao politički, društveni i kulturni centar Bošnjaka, mora biti zainteresiran za događaje na ovom području. Prema posljednjem Popisu stanovništva u Srbiji živi 153.801 Bošnjaka, od čega većina upravo u Sandžaku. Prtpostavlja se da je taj broj čak i veći, a shodno migracionim kretanjima, te populacijskom rastu najvećeg sandžakog grada Novog Pazara. Još od tragedije u Novom Sadu, protesti širom Srbije ukazuju na nezadovoljstvo građana aktuelnim društveno-političkim stanjem u Srbiji, te vladajućom elitom koju predvodi Aleksandar Vučić i njegova stranka SNS. U aktuelnom trenutku, studentski protesti u Srbiji se lome preko leđa Bošnjaka u Sandžaku, čemu smo svjedočili prethodnih dana na ulicama u Novom Pazaru, kada su policijske strukture pod komandom vladajućeg SNS-a, upotrijebili silu protiv svojih sugrađana Bošnjaka. Vladajuća elita u Srbiji svojim dobro uigranim metodama od protesta u Novom Pazaru pokušava napraviti nacionalno pitanje s ciljem podizanja međunacionalnih tenzija i netrpeljivostima prema Bošnjacima, a koje prethodno sami izazivaju slanjem stranačkih batinaša, onih ljudi sa čarapama na glavi koji su prethodno nasilno izbacili studente sa Univerziteta u Novom Pazaru. Danas svi vladini mediji i predstavnici vlasti na sav glas bruje kako je nasilnim protestima u Novom Pazaru ugrožena Srbija, a vladajući režim je tu da brani Srbiju. A šta ćemo sa stranačkim batinašima, ko njih šalje da matretira bošnjačku djecu u Sandžaku? Kome su oni odgovorni i da li zakon važi i za njim? Puno je pitanja bez odgovora koji jasno i nedvosmisleno diskredituju vlast u Srbiji. Uzimajući u obzir da u Sandžaku živi preko 150. 000 Bošnjaka, koji su porodično, poslovno, prijateljski, ali i politički vezani sa Bosnom i Hercegovinom, nužno je u ovom trenutku zainteresirati bosanskohercegovačku javnost sa problemima koji kontinuirano opterećuju Sandžak i Bošnjake. Bošnjački politički predstavnici i njihove političke organizacije sa sjedištem u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Sarajevu, moraju konačno aktivnije voditi brigu o svojim sunarodnjacima u Sandžaku, te se jasno deklarirati sa porukama istinske podrške usmjerene prema Bošnjacima. Važno je da bošnjački politički predstavnici pošalju poruku Bošnjacima Sandžaka da u ovim turbulentnim trenucima nisu sami, posebno ako uzmemo u obzir događaje iz bliske historije kada je režim Slobodana Miloševića devedesetih godina prošlog stoljeća vršio torture i političke progone nada sandžačkim Bošnjacima.
Diversifikacija vanjske politike Bosne i Hercegovine i prilagođavanje novim geopolitičkim okolnostima
Profesor geopolitike Klaus Dodds, u uvodnim razmatranjima svoje autorske knjige “Geopolitika”, navodi kako je “pametno biti geopolitičan”, pravdajući ovu tezu vlastitim zapažanjem da je geopolitika dio naše svakodnevnice. Bosanskohercegovački autori, poput Kasima Suljevića i Nerzuka Ćurka, u svojim djelima koja se bave geopolitikom Bosne i Hercegovine konstatiraju da se u bosanskohercegovačkoj tradiciji nije dovoljno promišljalo geopolitički te da je Bosna i Hercegovina bila geopolitički objekat, a ne subjekat. Uzimajući u obzir aktuelne tektonske promjene na svjetskoj geopolitičkoj šahovskoj ploči, nužno je ponašati se i promišljati u skladu s aktuelnim okolnostima te odstupiti od izgrađenih zabluda u kontekstu nepromjenjivosti pozicije Bosne i Hercegovine. Događaji koji su se u posljednjih nekoliko godina dogodili pred našim očima, počevši od ruske invazije na Ukrajinu, promptne i učinkovite vojne akcije Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, sloma režima Bašara el-Asada u Siriji i nove političke realnosti u ovoj državi, genocida koji Izrael provodi nad Palestincima i posljednjeg napada Izraela na Iran, ukazuju nam da je tačna teza koja se često spominje u javnosti kako su međunarodni odnosi dinamični, promjenjivi te kako u aktuelnoj realnosti koju konzumiramo niko više nikome ne može ništa garantovati! Decenijski rivali u trenu postaju saveznici, a dosadašnji saveznici zahladnjuju svoje odnose i mijenjaju paradigme vanjskopolitičkog djelovanja, postaju sastavne norme prema kojima funkcionišu moderni međunarodni odnosi. Tvrdih savezništava i suparništava gotovo da nema, a multipolarnost se nameće kao nova paradigma, takozvanog, predstojećeg novog poretka. U ovakvim okolnostima, u kojima je važno obratiti pažnju na sve segmente koji mogu biti važni u kontekstu funkcioniranja vlastite države na vanjskopolitičkom planu, potrebno je odstupiti od ustaljenih matrica djelovanja, koje postaju irelavantne u navedenim okolnostima. Bosna i Hercegovina je u prošlosti definisala svoje vanjskopolitičke prioritete koji se ogledaju u tome da teži pristupanju EU i NATO savezu. Bosna i Hercegovina, uz sve mane potonjih internacionalnih saveza, nema alternativu! Ustvari, možemo reći da je ima, živimo je trenutno i ne možemo reći da smo zadovoljni aktuelnom društveno-političkom paradigmom koju konzumiramo. Kada Zbignjev Bžežinski, u svojoj poznatoj knjizi “Velika šahovska tabla”, tematizira geopolitičke igrače i geopolitičke stožere, on navodi kako geopolitički stožeri svoju listu mogu proširiti i nadopuniti te da se većinom tu radi o državama koje su bitne geopolitičkim igračima. Države za koje smatra da su geopolitički stožeri su, između ostalog, Turska i Iran, a shodno ovakvim predodžbama, jasno je da Bosna i Hercegovina nije na ovom nivou, ali sasvim sigurno nije ni zanemariva, kako često znamo potcijeniti sami sebe. Država Bosna i Hercegovina, kako bi opstala u modernoj paradigmi prema kojoj funkcionišu međunarodni odnosi, mora osluškivati i pratiti procese te shodno njima reagirati i tražiti vlastitu priliku. Ukoliko posmatramo posljednje velike događaje, jasno je kako međunarodni odnosi nisu statična kategorija te se u skladu s tim moramo i ponašati. Garancije su irelevantne, a traženje sažaljenja i zaštite djeluju autodestruktivno. Onaj ko pokaže jasan stav te odlučnost da sam sebe odbrani u kritičknom trenutku, zaslužit će poštovanje čak i neprijatelja! Nesigurne reakcije i vječito traženje sažaljenja, u ovakvom svjetu, ne mogu donijeti ništa dobro! Moramo njegovati kulturu pamćenja i podsjećati na genocid i zločine koje su počinjeni nad Bošnjacima, ali je pogubno istrajvati na narativu žrtve koja djeluje nemoćno pred potencijalnim neprijateljima! Odlučan stav te izgradnja jakih veza na relevantnim adresama u svijetu je modul prema kojem se mora djelovati. Ukoliko se pred prijateljima pokaže odlučnost da se možemo brinuti o sebi i da nećemo pokleknuti u presudnim trenucima, bit ćemo relevantniji i sagovornici će nas shvatiti ozbiljno. Diversifakcija vanjske politike bi se morala uraditi pametno, u skladu sa stanjem na geopolitičkoj sceni. Bosna i Hercegovina nema luksuz da se oslanja na jednog ili nekoliko vanjskih aktera, već, uslijed aktuelnog trenutka, treba procijeniti kome je potrebno posvetiti pažnju i s kim unaprijediti odnose. Politička klima se mijenja, vlade nisu stabilne, što treba imati na umu, jer smo u prošlosti činili greške u kontekstu saradnje samo s jednom stranom unutar neke države, a kada dođe do promjene vlasti, lahko se mijenjao i odnos prema Bosni i Hercegovini. Geopolitičke okolnosti ukazuju i na to da se mora djelovati proaktivno, a ne reaktivno, posebno u slučaju Bosne i Hercegovina koja je kontinuirano izložena rigidnim vanjskim utjecajima susjednih politika. Regionalna saradnja za Bosnu i Hercegovinu treba da bude u vrhu prioriteta, ali na fer osnovi i bez skrivenih pretenzija, kao što je to jasno u slučaju države Srbije koja sebe vidi kao hegemona na Zapadnom Balkanu. S Hrvatskom je situacija jasna i ključ u dobrim odnosima jeste u odustajanju Hrvatske od želje za tutorstvom nad entitetom Federacija BiH. Kao i u slučaju Srbije, ruka za saradnju treba biti otvorena, ali uz poštovanje državnosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine u svakom segmentu. Srbija i Hrvatska će biti zainteresovane za Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnog partnera ukoliko se jasno i odlučno odgovori iz političkog Sarajeva na njihove rigidne politike, do tada će stanje ostati postojeće! S drugim akterima u regionu ne postoje prepreke u kontekstu jačanja odnosa te se nameće prirodan ekonomko-politički savez između Crne Gore, Albanije, Sjeverne Makedonije, Kosova i Bosne i Hercegovine. Bitno je napraviti iskorak koji će značiti promjenu i proširenje vanjkopolitičke domene, koja će imati više fokusa, s pretpostavkom plodonosnijeg rezultata, jer “gađati” samo jednu metu u ovakvoj konstelaciji geopolitičkih odnosa neće polučiti pozitivnom ishodu. Analiza je izvorno objavljena na portalu Preporod.info