Tranzicija – razvoj pluralističke demokratije i tržišne ekonomije. Njena ekonomska i socijalna cijena je porast nezaposlenosti, socijalne nejednakosti i siromaštva, negativne ocjene procesa privatizacije i drugim društvenim konfliktima. pa i ratu. Kroz sve to je Bosna prošla u protekle tri decenije.
Sigurnost – u svom izvornom sematničkom shvaćanju, „nepotresenost“; „bezbrižnost“; U političkom smislu sigurnost znači lišenost svake vrste ugroženosti. Sigurnosni izazovi proizilaze iz sumnje u poremećaj bezbrižnosti društva. Bosna je u permanetnom stanju poremećaja bezbrižnosti društva, kao rezultat neostvarenih ratnih ciljeva i želja naših susjednih zemalja.
Međunarodna zajednica je dijelom odgovorna za to stanje, kroz svoj dio odgovornosti preuzetim iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, ne treba generalizirati ponašanje međunarodne zajednice. Postoje zemlje koje su prijatelji BiH. Postoje zemlje koje su učinile neophodne korake za zaustavljanje agresije na RBiH. Međunarodna zajednica je bila aktivan akter društvene i političke zbilje u BiH i onda se prije više od 15 godina pasivizirala uz floskulu da se političari u BiH moraju dogovoriti oko svih važnih stvari za funkcionisanje države.
U međuvremenu, potaknuta promjenom geopolitičke paradigme, međunarodna zajednica je iz pasivnog odnosa prema Bosni i Hercegovini koji je trajao skoro deceniju i pol, prešla u aktivan odnos koji se s obzirom na učestalost negativnih tendencija može okarkterisati kao namjera zadržavanja statusa quo. Taj status quo podrazumijeva da međunarodna zajednica u određenim situacijama bude apriori protiv evolucije Bosne i Hercegovine u pravcu građanske države, što je apsurdno sa aspekta ukupne evropske pravne stečevine i njenog sistema vrijednosti.
Dakle, nikakvi pisani sporazumi i konvencije ne mogu biti jače od prikrivenih motiva i partikularnih političkih interesa određenih političkih oligarhija u samoj EU. SAD sa druge strane nedozvoljavaju raspakivanja ili prepakiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma, jednim dijelom iz istih pobuda kao i EU, ali drugim dijelom upravo i zbog nepredvidivog ponašanja i izgranje ukupnih odnosa u EU.
Paradigma Balkana kao vječite tempirane bombe uzima se kao light motiv za zauzimanje stavova protiv Ruske Federacije koja će krizno područje Balkana aktivirati u dogledno vrijeme, dok se istovremeno ta opsanost kombinira sa tzv. Islamskim radikalizmom sve u svrhu zadovoljavanja kratkoročnih političkih agendi pojedinih interesnih sfera sa desnog spektra u Evropi i naročito naših susjeda. Bosna se stoga nalazi u procijepu između svog bremenitog konfliktnog naslijeđa i svog bosanskog identiteta i većinskog muslimanskog Bošnjačkog stanovništva koje se ne uklapa u etničku sliku Balkana i Evrope i pored toga što baštini većinu zapadnih vrijednosti. Iz tog razloga EU odstupa od svojih deklariranih principa i pored činjenice da je ruski faktor kud i kamo veća opasnost po sigurnost Evrope. Ključni problem je što Bošnjaci imaju dio suvereniteta i etabliranog bosanskog identiteta koji djele sa svojim košijama Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini kojoj se svenacionalni bosanski identitet u skladu sa anglosaksonskim pravom osporava od sticanja nezavisnosti.
Intencija gospodina Šmita Visokog predstavnika u BiH da se obrati Internacionalnom sudu u Strasburgu po pitanju presude u slučaju apelacije gospodina Slavena Kovačevića je otvoreno osporavanje bosanskog identiteta.
Koji zaključak treba da izvučemo kao društvo?
Mi svi znamo šta je imperativ međunarodne zajednice – Euroatlanske integracije BiH, borba protiv korupcije, okretanje od prošlosti ka budućnosti, pomirenje, toelrancija itd. Zadržimo se sada na borbi protiv korupcije sa čim se ja slažem u načelu, ali prema aktuelnoj sudskoj i tužilačkoj peraksi ispade da je samo Bošnjački politički establišment u BiH dekalrativno korumpiran, dok se svi grijesi u tom kontekstu Srpskog političkog establišmenta vežu za Dodika!
Evo i da se složimo sa svim tim tvrdnjama u kojima ima i istine, sa druge strane gospodin Čović je na kako on to reče „anđeoskoj listi“ zaštićen od medijskih hajki i sudskih procesa. Ali hajmo u meritum problema oko korupcije kao postamenta djelovanja najjačih zemlja u BiH…
U ovom trenutku Graničnoj policiji BiH nedostaje 700 ljudi, a do kraja godine zbog odlaska većeg broja policijskih službenika u penziju, taj broj preći će 1000. Tek na sjednici 10. Juna ove godine Vijeće ministara BiH je usvojilo plan prijema kadeta u tri državne policijske agencije za 2024. godinu, dok o alarmantnoj situaciji u Graničnoj policiji BiH Vijeće ministara nije zauzelo nikakav stav. Planom je predviđeno 150 kadeta u GP BiH, 50 u DKPT i 30 (po 15 mlađih inspektora i policajaca) u SIPA-u. Upravo zbog nedostatka kadrova, GP BiH se pridružio određeni broj policajaca MUP Rs i drugih agencija u nadzoru granice i spriječavanju ulaska migranata!
Posljedica namjernog urušavanja sistema kontrole granice je da su kadrovi MUP-a Rs na istočnim granicama kao ispomoć GP BiH! Član rukovodstva Doma naroda PS BiH Dragan Čović kazao je da je jačanje sigurnosti u nadležnosti Vijeća ministara BiH, međutim konkretnih poteza od Premijerke Krišto u jačanju sigurnosti za sada nemamo. Umjesto toga imamo od strane Ministra odbrane Zukana Heleza najavu donacije Republike Turske u obliku 6 bespilotnih taktičkih borbenih letjelica Bajraktar TB-2.
Dakle, blokada iz Banja Luke po konkretnom problemu Granične policije BiH se ogleda u tome da se godinama odbija njeno jačanje. Samo ove godine, skoro 6 mjeseci ministar Nešić nije postavio tačku dnevnog reda na sjednicu Vijeća Ministara u vezi sa teškom kadrovskom situacijom u Graničnoj policiji BiH. Za to vrijeme njemu i sličnima su puna usta između ostalog i migrantske krize i opasnosti koja ona sa sobom donosi, koju opet ni slučajno ne treba zanemarivati. Dok, se sa druge strane blokada iz Mostara ogleda u činjenici da Vijeće Ministara, zbog suzdržanosti delegata i parlamentaraca i ministara iz reda srpskog i hrvatskog naroda nije povećalo broj potrebnih izvršioca za Graničnu policiju barem za 100 i pored prijedloga koji bili upućeni VM iz Parlamenta BiH.
Očito se otvara prostor za jačanje entitetskih i kantonalnih MUP-ova, dok se državne sigurnosne agencije i finansijski i kadrovski pustoše i u konačnici dovode pred svršen čin. Umjesto da Visoki predstavnik reaguje na činjenicu da se na ovaj način urušava sigurnosni sistem BiH, on svojim djelovanjem dodatno potiče urušavanje državnih institucija zadržavanjem ovoga stanja. Želite dokaz, lobiranjem protiv presude Kovačević Visoki predstavnik u BiH nastoji da nagovori institucije EU da protivno svojim principima zadrže institucionalno etničku podijelu kao model političkog sistema u BiH. Model, koji je zahvaljujući mehanizmu blokada prouzročio ovakvo ktastrofalno stanje sa sistemom sigurnosti.
Sada se postavlja suštinsko pitanje, kako BiH da se bori protiv korupcije, organiziranog kriminala ili migranstkog vala sa devastiranim i opstruiranim sistemom sigurnosti?
Da li u tom slučaju kada se tačke koje jačaju sigurnost i općenito Oružane snage u BiH obaraju i opstruiriraju u Parlamentu BiH, sve to treba da prođe bez nadzora ili intervencije Ureda visokog predstavnika u BiH? Da li time EU indirektno ne samo da cemnetira postojeće etničke podijele, već da li na taj način pravi sebi ključ za oduzimanje ustavom zagarantovane, ali eksperimentalne tripartitne podijele suvereniteta (koji je u pravnom smislu nedjeljiv), i to posebno Bošnjacima kroz njihovo stavljanje pod kontrolu druga dva „prihvatljiva“ identiteta koja su EU prihvatljivija i od Bosanskog identiteta.
Odnosno da li se time u prvom redu Bošnjacima nameće kontrola kroz ekskluzivno etnodualni sistem duboke države u državi koja će ih držati u statusu vjerske grupe na teritoriji sa limitiranim političkim pravima da biraju, ali ne i da budu birani na cijeloj teritoriji BiH. U protivnom u skladu sa svojom brojnošću i bosaskiim identitetom oni bi mogli predominantno uticati na procese upravljanja i odlučivanja u državnim stvarima BiH, dok bi se oni građani u BiH koji se izjašnjavaju kao ostali odnosno Bosanci marginizirali kao statistička greška sa popisa iz 2013.
Da li Bosna kao suvereni teritorij između ostalih i Bošnjaka upravo zato jednostavno nije prihvatljiva u novim geostrategijskim kalkulacijama. Da li tu tezu gledamo svakodenvno kroz cinično ponašanje evo rečiću i to jednog dijela međunarodne zajednice. Sve skupa sve se svodi na izbor – vraćanje Bosne ili 49% njene teritorije pod kulturno i vjersko okrilje nove Srboslavije ili konfederacija preostalih 51% sa Hrvatskom ili oboje kroz podijelu zemlje u istom omjeru procenata! Izbor kao u vrijeme mirovnih pregovora za završetak rata, otuda i asocijacija i paralele koje se povlače sa devedesetim.
Zaključak: Demokratska tranzicija je u BiH zaustavljena onoga trenutka kada je međunarodna zajednica odustala od primjene osnovnog demokratskog principa jedan čovjek jedan glas i nije ga jasno ugradila u oktroisani Ustav BiH odnosno Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sada trpimo posljedice. Jedna od posljedica su i sigurnosni izazovi sa kojima se BiH neumitno suočava, a koji fundamentalno proizilaze iz favoriziranja antibosnaskih identiteta (kako međ-zajednice tako i susjeda) kroz Dejtonska rješenja, a koji su opet posljedica odbijanja međuanrodne zajednice da sanira sve posljedice agresije na RBiH. Na tu slabost Bosne nakalemili su se sada rastući antagonizmi supersila koji koriste te lažne identitete i njihove lažne narative u BiH za zadovoljavanje svojih interesa ugrožavajući time direktno sigurnost, stabilnost i cjelovitost BiH.